MIHAJLO TIMKO predstavnik rusinske nacionalne manjine Grada Zagreba

MISLIM OKUPITI MLADE RUSINE, VIDJETI ŠTO ONI ŽELE I PREMA TOME SE ORIJENTIRATI

Novi predstavnik rusinske nacionalne manjine Mihajlo Timko, koji je na toj funkciji od svibnja mjeseca 2019., ima mnogo planova no najprije će realizirati postojeće programe koji su pripremljeni u vrijeme bivšeg predstavnika mr. sc. Irineja Mudroga i za što su već osigurana sredstva. Timko je u intervjuu za portal www.nacionalnemanjine.hr istaknuo da će se, osim obilježavanja prigodnih datuma važnih za rusinsku zajednicu, posebno posvetiti okupljanju mladih te osnivanju pjevačkog društva Rusina u Zagrebu jer zasad rusinska kulturno-umjetnička društva postoje samo u Vukovaru, Mikluševacima, Petrovacima i Vinkovacima što je i logično jer se tamo nalazi najviše Rusina.

Kakvi su vaši planovi za vođenje rusinske manjine u Zagrebu?

– Najprije moram realizirati postojeći program jer smo za to dobili sredstva. Ono o čemu razmišljam je da Dan Rusina slavimo 25. svibnja jer je na taj dan osnovana župa u Petrovcima, to je datum kad su se Rusini 1834. doselili u Hrvatsku. Drugi naš važan događaj je tradicionalni bal čiji ćemo termin možda promijeniti. U prošlosti su se kod nas balovi održavali u siječnju ili veljači u vrijeme kad nije bilo radova na polju. To je bilo tako jer su Rusini bili poljodjelci. U Zagrebu smo taj bal uvijek održavali u studenome, ali ćemo vidjeti kad ćemo to dalje raditi jer želim da što je više moguće i datumima slijedimo tradiciju.

Koliko je vama poznata rusinska kultura i tradicija?

– Moji roditelji su Rusini kao i moja je supruga. Upoznao sam je u najvećem rusinskom selu Ruski Krstul (Križ Gospodnji) u Vojvodini koje je u najboljim danima imalo oko sedam tisuća ljudi, ali to sad nije tako. Odrastao sam u Novom Sadu i u školi sam imao dvaput mjesečno nastavu za nacionalne manjine, ali o kulturi i tradiciji Rusina najviše sam naučio od roditelja koji su rusinski jezik govorili izvrsno. Nama je rusinska tradicija u genima.

Kada ste došli u Zagreb i kako ste tijekom godina boravka u glavnom gradu Hrvatske prakticirali rusinsku tradiciju i kulturu?

– Moji stričevi su se školovali u Hrvatskoj pa sam i ja došao. Poslije školovanja ostao sam i zaposlio se, ali nisam bio previše ambiciozan što ste tiče karijere. Potječem iz obitelji glazbenika; moj otac je muzikolog, radio je na radiju i u kazalištu te pisao je pjesme, a i moji stričevi su muzikolozi. Kod nas je glazba tradicija tako da i ja doma pjevam rusinske pjesme sa svojim sinovima. Bio sam cijelo vrijeme aktivan u rusinskoj zajednici u Zagrebu, a povezani smo i s Rusinima iz cijelog svijeta te se trudimo održati našu zajednicu. Svaki čovjek, svaki narod ima karakterističnu kulturu i tradiciju i svi narodi zajedno daju prekrasnu sliku, mozaik svijeta. To me je potaknulo da čuvam svoju baštinu. Ako netko ne drži do svoje tradicije i kulture, govorim to i svojim prijateljima Hrvatima i ostalima, nitko tu ljepotu ne može nadomjestiti, nedostajat će u tom mozaiku.

Na koji način ćete potaknuti Rusine u Zagrebu da više vremena posvete zajednici?

– Ministarstvo znanosti i obrazovanja svake godine plaća tjedan dana rusinske škole, imamo naše učiteljice rusinskog jezika koje predaju i rusinsku povijest i glazbu… To treba maksimalno iskoristiti kako bismo što više naučili o svojoj povijesti, kulturi i tradiciji. U prošlosti su Rusini svaki posao obavljali uz pjesmu; pjevali su ako su išli u košnju ili obaviti bilo koji drugi poljodjelski posao. Danas je to nemoguće jer se tako ne živi, ali možemo njegovati te glazbene običaje unutar zajednice u Zagrebu.

Kako ćete to učiniti?

-Mislim okupiti mlade Rusine, i one koji se sad školuju u Zagrebu, vidjeti što oni žele i prema tome se orijentirati.

Imate li podatak koliko je rusinskih studenata u Zagrebu?

– Nemam, možda ih je desetak. Nas Rusina ima malo u Hrvatskoj, oko 2500. Na proslavi Dana Rusina vidio sam nekoliko mladih ljudi koji su došli k svojoj rodbini, znam da su Rusini, ali tad sam ih prvi put vidio. Pokušat ću preko njihovih roditelja okupiti ih, a vjerujem da je iduće tri godine, koliko mi još traje mandat, dovoljno vremena da to napravim. Mislim da bismo za početak mogli organizirati stručno putovanje u Poljsku, kod Wroclawa je jedno rusinsko selo, da mladi otkriju svoje sunarodnjake i dožive zajedništvo, da vidimo što ih zanima i da se družimo. Možda osnujemo rusinsko pjevačko društvo u Zagrebu, u kojem bi vjerojatno i moji sinovi pjevali, da nas pjesma okupi i poveže.

Jeste li zadovoljni potporom koju manjinama daju Savjet za nacionalne manjine RH i Grad Zagreba?

-Da nema te potpore mi danas ne bismo bili ovdje. Veoma sam zahvalan svima. Nisam rođen u Hrvatskoj, ali je doživljavam kao drugu majku koja me je primila. Zahvalan sam na tome i trebali bismo svojim aktivnostima dati malo veći odgovor na tu potporu.