BARTOL FELBINGER – NAJPOZNATIJI ARHITEKT STAROG ZAGREBA
U stručnoj literaturi, ali i u široj javnosti već je odavno potvrđeno da je ime Bartola Felbingera upravo sinonim za klasicističko-bidermajerski Zagreb, jer se za mnoge zgrade na Gornjem gradu s početka 19. stoljeća sve do danas može čuti da ih je gradio upravo on. Ovaj najpoznatiji arhitekt starog Zagreba rodio se 15. rujna 1785. u Chebu u sjeverozapadnoj Češkoj od oca Paula i majke Ane Marije rođene Ott. Felbinger potječe iz graditeljske obitelji jer se u matičnim knjigama u Chebu svi Felbingeri spominju kao zidari, a zanat je izučio vjerojatno kod oca, kojem je bio jedino dijete. Po narodnosti je bio Čeh ili češki Nijemac i tijekom života u Zagrebu najviše se služio njemačkim jezikom. Prvih godina boravka u Zagrebu prezime mu se piše Főlbinger, a zatim Felbinger. Graditeljstvo i crtanje učio je u Beču, nakon Beča odlazi u Celje, a zatim u travnju 1809. u Zagreb gdje dobiva posao i pravo stanovanja, a 1811. i status građanina Zagreba, kada se navodi kao „Bartholomeus Folbinger, Romano-catholicus, Bohemus, murariorum magister.“ Već u svibnju 1809. izradio je nacrte za popravak tornja crkve svetog Marka. Kao mladi graditelj Felbinger je vjerojatno bio vrlo ambiciozan, jer je 1810. dao prijedlog za popravak gradskih ulica. To se međutim nije ostvarilo jer je financijska situacija zbog ratova s Napoleonom, te zbog oskudica i suša, bila loša.
Prvih godina boravka u Zagrebu Felbingerova djela su skromna – 1812. obavio je građevinske poslove na izgradnji Južne promenade (danas Strossmayerovo šetalište), a zatim je vodio nadzor popločavanja gradskih ulica. Sudjelovao je 1814. u gradnji dvokatnice obitelji Demetrović u Radićevoj 32, gdje će 1828. sagraditi dvorišnu dvokatnu zgradu za skladišta, s pročeljem u Kožarskoj ulici. Po Felbingerovu planu, 1816. je u barokno-klasicističkom stilu sagrađena kapela Svetog Duha na Svetom Duhu. Prekretnica u Felbingerovu djelovanju dogodila se u lipnju 1818. kada je Zagreb posjetio car i kralj Franjo I. sa suprugom Karolinom. Za tu svečanu prigodu grad je trebalo urediti iluminacijama, ali i lažnom klasicističkom arhitekturom, i taj je posao povjeren Felbingeru. Kako bi Zagreb ljepše izgledao pred carevim očima, kamuflirao je pročelje gradske vijećnice trijemom s osam stupova, između kojih je postavio skulpture Pravde, kralja i kraljice, te grbove Ugarske i Hrvatske. Također je na sličan način uredio i troja gradska vrata, biskupski dvor, županijsku zgradu i mnoge plemićke i građanske kuće. Sve klasicističke dekoracije bile su drvene, no na njima je, ipak, bilo postavljeno više tisuća svijeća, svjetiljki i baklji (samo na vijećnici gorjelo je 8500 svjetiljaka). Felbinger se svojim rješenjima dokazao kao vješt i sposoban crtač i dekorater, orijentiran prema tada prevladavajućem stilu klasicizma i relativno jednostavnim i funkcionalnim formama.
U narednim desetljećima uslijedila su mnoga Felbingerova graditeljska ostvarenja u Zagrebu, no nije uvijek poznato je li za neku zgradu napravio i nacrt, ili je obavljao samo građevinski posao. Među takvim zgradama su: najpoznatije Felbingerovo djelo u Zagrebu – palača grofa Karla Draškovića (kasnije Narodni dom) u Opatičkoj 18, sagrađena 1838., kuća Demetrović u Radićevoj 32, i hotel Prukner u Ilici 44, sagrađen 1844.
Palača Drašković kasnije je prodana ilircima i adaptirana za njihove potrebe, no do danas je sačuvano Felbingerovo zavojito stubište i predvorje s klasicističkim stupovima koji predstavljaju najljepši klasicistički interijer Zagreba. Felbingerova djela su i zgrade u Opatičkoj 22 uz Popov toranj (stara pučka škola), Radićevoj 60, Radićevoj 32, Mesničkoj 49, Jelačićevu trgu 15, ljetnikovac biskupa Aleksandra Alagovića u Novoj vesi 86, izgrađen 1823., te nekadašnja grkokatolička crkva svetog Bazilija na mjestu današnje crkve svetih Ćirila i Metoda, sagrađena 1830. Zadnji Felbingerov rad je prvi kat kuće na Krvavu mostu iz 1858. Među Felbingerove najkvalitetnije radove iz 1823. ubraja se zgrada u Kamenitoj 9 u kojoj se nalazi ljekarna, jer je baroknu kuću uspio urediti u klasicističkom stilu. Značajan spomenik gornjogradske arhitekture i jedan od najljepših primjera zagrebačkog klasicizma je južno pročelje palače Magdalenić-Drašković-Jelačić u Demetrovoj ulici, sa šest visokih jonskih stupova, dovršeno oko 1830., koje se pripisuje Felbingeru.
Felbingeru se pripisuju i zgrade na Markovićevu trgu 1, Opatičkoj 23, Vlaškoj 40, kao i dvorac Januševac izgrađen za baruna Josipa Vrkljana oko 1830. Međutim, upitno je je li to Felbingerov rad jer se sumnja da je on sa svojim relativno skromnim znanjem bio sposoban izvesti tako monumentalno i zahtjevno djelo.
Felbinger je uređivao i vrtove – osim onog uz svoju kuću u Radićevoj ulici, uredio je i vrt trgovca Demetrovića u Ilici 10, koji je oblikovao terasasto, s umjetnim pećinama, staklenicima i bunarom s kineskim krovom. Felbinger je 1824. projektirao i gradsku vijećnicu u Samoboru, kao i katoličku i pravoslavnu crkvu u Glini (prva je srušena 1941, a druga 1991.), a gradio je i u Sisku, Karlovcu i Jastrebarskom. U slobodno vrijeme Felbinger se bavio glazbom pa je od osnutka Glazbenog zavoda 1827. bio njegov član i svirao drugu violonu u društvenom orkestru.
Felbinger je kao osoba bio vrlo teškog karaktera, no upravo zahvaljujući tome o njegovom životu ima mnogo podataka. Često se svađao i tužio sa susjedima ili s naručiteljima radova, a te tužbe, žalbe i sukobi su glavni izvor za poznavanje njegova djela budući da iz njih možemo doznati koje objekte je gradio.
S obzirom na vrijeme u kojem je živio, Felbinger je imao vrlo zanimljiv i buran privatan život. Godinu dana nakon dolaska u Zagreb, 1810. oženio se Josipom Stain, udovicom koja je imala dvije kćeri. Po zanimanju je bila primalja, no nakon udaje je dala otkaz. Već 1813. otrovala se arsenom, a njena braća su optuživala Felbingera kao krivca. Skrb nad Josipinim kćerima dobio je njezin brat Adolf, a Felbinger se već u siječnju 1814. oženio Josipom Felker. Iste je godine dobio sina Karla, a 1822. sina Adolfa, kasnije arhitekta. Ne zna se kada je umrla druga Felbingerova žena, no on se 1827. navodi kao udovac. Ubrzo se oženio i treći put, Sofijom Reicherzer, koja je međutim 1829. „zbog počinjenih preljuba i zlostavljanja“ zatražila rastavu od Biskupskog duhovnog stola. Razvodna parnica otegnula se do 1838. i uvalila Felbingera u golemi dug, no par se ipak rastao, što je bilo neobično za ono vrijeme.
Iako je bio ugledan i bogat, Felbinger je potkraj života zapao u dugove. Njegova kuća u Radićevoj, pokraj stuba koje od 1928. nose njegovo ime, zbog dugova je bila prodana, pa je Felbinger 1871. umro u sirotištu potpuno zaboravljen. Povodom njegove smrti u novinama nije bilo nikakvog nekrologa. Tek je u kasnijim desetljećima prepoznata i priznata važnost Felbingerova djela, te je sve do danas ostao upamćen kao najpoznatiji graditelj Zagreba do sredine 19. stoljeća.