SEMKA SOKOLOVIĆ BERTOK – VELIKA GLUMICA MALIH ULOGA
Hrvatska glumica Semka Sokolović Bertok tijekom pola stoljeća glumačke karijere u kazalištu, na filmu i na televiziji stekla je veliku popularnost svojim brojnim ulogama, čak i onim epizodnim koje je znala vrhunski odigrati i zasjeniti glavne glumce. Bila je prepoznatljiva po naoko strogom i otresitom glumačkom nastupu koji se skladno spajao sa smislom za komičnost. Iako rođena Sarajka, mogla je uvjerljivo jezično interpretirati žene i iz drugih sredina, od dama do skromnih domaćica, a zbog velike sposobnosti glumačke transformacije često je igrala uloge starijih žena.
Semka Sokolović rodila se u Sarajevu 22. prosinca 1935. u obitelji koja je, kako se vjeruje, bila u srodstvu s osmanskim velikim vezirom Mehmed-pašom Sokolovićem. Otac Rasim bio je financijski inspektor, no umro je kad su Semki bile tri godine pa je odrastala uz majku Abidu i šest godina stariju sestru Bademu koja je kasnije postala operna primadona u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu i prerano umrla, u dobi od 40 godina. Semka Sokolović kao srednjoškolka se bavila mačevanjem, no morala je odustati zbog povrede. U Sarajevu je pohađala i glumačku školu i nakon mature 1953. odlučila je upisati Dramsku akademiju u Zagrebu. Ondje je na prijemnom ispitu recitirala pjevanje Harač iz epa Smrt Smail-age Čengića i impresionirala Branka Gavellu. Nakon diplome 1957. počela je raditi u Dramskom kazalištu, kasnije nazvanom po Gavelli, gdje je glumila do umirovljenja 1998.
Kao glumica imala je dojmljiv scenski nastup, a kao najvažnije kazališne uloge navode se Anka i Marijana Margetićka u Krležinu Kraljevu i Vučjaku, Jeka u Budakovu Klupku, Cicibela u Smojinu Roku i Cicibeli, Perka u Brešanovoj Smrti predsjednika kućnog savjeta, Ana u Pricinoj Zemlji, Shakespeareova Lady Macbeth te Čehovljeva Ana Petrovna. Nastupala je i na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavama Marina Držića, Junija Palmotića i Ive Vojnovića.
Široku popularnost diljem tadašnje Jugoslavije Semka Sokolović je ostvarila svojim filmskim ulogama. Sama je rekla da joj je u kazalištu bilo malo dosadno jer su joj kolege sporo svladavale tekst, a da je film više odgovarao njenom temperamentu. Debitirala je 1956. u filmu Bojana Stupice U mreži, a slijedile su uloge u filmovima Fadila Hadžića Službeni položaj (1964.), Druga strana medalje (1965.), Protest (1967.), Divlji anđeli (1969). Prvu veću ulogu imala je 1980. u filmu Majstori, majstori Gorana Markovića, a zatim je glumila i u njegovim filmovima Variola Vera (1981.) i Tajvanska kanasta (1985.). Epizodnu, ali vrlo zapaženu ulogu imala je u filmu Rajka Grlića U raljama života (1984.) gdje je glumila tetu Štefice Cvek iz Bosanske Krupe. Glumila je i u filmovima Zrinka Ogreste Olujna noć (1987.) i Krhotine (1991.), u filmu Dejana Šorka Krvopijci (1989.), u filmovima Brune Gamulina Ljeto za sjećanje (1990.) i Sedma kronika (1996.), u filmovima Snježane Tribuson More (1992.) i Ne dao Bog većeg zla (2002.), u filmovima Lukasa Nole Dok nitko ne gleda (1993.) i Svaki put kad se rastajemo (1994.), a posljednje uloge ostvarila je u filmovima Pjera Žalice Kod amidže Idriza (2004.), Jasmile Žbanić Grbavica (2006.) te u filmu Stefana Arsenijevića Ljubav i drugi zločini (2008.).
Osim u filmovima, glumila je i u televizijskim serijama U registraturi (1974.), Velo misto (1981.), Putovanje u Vučjak (1986.), Bolji život (1988.), Naši i vaši (2001. – 2002.), Duga mračna noć (2005.), Vratit će se rode (2007.), Naša mala klinika (2008.) i drugima, kao i u zabavno-glazbenoj emisiji Jel’ me netko tražio (1994.).
Osim što je bila slavna glumica, Semka Sokolović Bertok bila je i vrsna igračica šaha, bridža i pokera. Osvojila je naslov šahovske prvakinje Hrvatske čak osam puta, a njen suprug, sportski novinar Mario Bertok bio je šahovski velemajstor. Semka Sokolović zaprosila ga je već na prvom susretu riječima: „Znate, nemojte se ljutiti, ali vi ćete biti moj muž”. On joj je odgovorio da se ne planira ženiti, a ona mu je uzvratila: „Ne kanim se ni ja udavati, ali ako do toga dođe, to ćete biti vi”. Za osam mjeseci bili su u braku u kojem su dobili sina Marija.
U javnim istupima znala je davati lucidne izjave, poput one da žena nikada nije više pametna nego onda kada se pravi malo glupa, a kao strastvena igračica bridža željela je da je nakon smrti pokopaju sa špilom karata u rukama „jer možda se i ondje nađe netko tko će igrati.“ Svojim izgledom nije se uklapala u klasične glumačke ljepotice, no govorila je da je svaki dobar glumac lijep, a svaka loša glumica ružna. Semka Sokolović Bertok umrla je u Zagrebu 5. ožujka 2008.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.