ELVIRA KOHN BILA JE PRVA RATNA FOTOREPORTERKA
Židovka Elvira Kohn bila je prva fotografkinja i prva ratna reporterka u bivšoj Jugoslaviji, te prvi fotoreporter Vjesnika i sudionica NOB-a. Rođena je u Rijeci 30. svibnja 1914. godine, njeni roditelji Bernard i Gizela-Kati Kohn, imali su i sina Aleksandra, Elvirina starijeg brata. Njen je otac bio poslovođa u prodavaonici Wilhelma Glesingera, a njena majka, podrijetlom iz Vinkovaca, bila je kućanica. Njihov skladan obiteljski život poremetio je Prvi svjetski rat, kada je Bernard kao pripadnik austrijske vojske zarobljen i odveden u logor u Nišu gdje je obolio od pjegavog tifusa i umro 1915. godine. Tada je Gizelu i njeno dvoje djece, koji su ostali bez oca i hranitelja obitelji, zbrinuo Gizelin otac Leopold Klein koji ih je iz Rijeke doveo u Vinkovce. U tome je slavonskom gradu Elvira završila nižu gimnaziju i dvogodišnji fotografski zanat (1929-1931.) da bi se potom s majkom preselila u Dubrovnik gdje je radila kao fotografkinja u fotostudiju Jadran Mihe Ercegovića. Usavršavala je zanat da bi nakon četiri godine, 1936. položila majstorski ispit. Tih je godina snimila niz fotografija iz Dubrovnika i okolice među kojima je i album skupštine HSS (Iz ptičje perspektive, Konavoke, Ulazak povorke na Stradun). Godinu poslije, obitelj je zadesila nesreća kada je Elvirin brat Aleksandar poginuo u prometnoj nesreći u Beogradu.
Sve do 1942. Elvira je radila kao fotografkinja i fotoreporterka, a najviše ju je zanimala dokumentarna fotografija. Kao Židovka, u Drugom svjetskom ratu nakon uspostave NDH Elvira nije bila pošteđena progona iako su, prema njenom kasnijem svjedočanstvu, u tim teškim vremenima Dubrovčani dobro postupali prema Židovima. U studenom 1942. Elvira i njena majka, kao i ostali dubrovački Židovi, odvedeni su u luku Gruž i poslani u Kupare, a u srpnju 1943. premješteni su u logor na Rabu. Elvira je prilikom odlaska u logor uspjela sakriti fotoaparat te je 1943. snilima seriju fotografija nazvanu Logorske nastambe.
Kada je kapitulirala Italija, Elvira je s majkom otišla u partizane gdje je bila fotografkinja Propagandnoga odjela ZAVNOH-a u Otočcu i Agitpropu CK KPH te Glavnoga štaba Hrvatske. Kao prva ratna fotoreporterka surađivala je u Vjesniku i Naprijedu, a 1944. snimila je seriju fotografija III. Zasjedanje ZAVNOH-a i kongres kulturnih radnika u Topuskom, te djece i ranjenika, (Topusko, Dječji zbor, Slijepi harmonikaš Diklić, Prijevoz ranjenika na Petrovoj gori), a godinu kasnije fotografirala je otvorenje hrvatske gimanzije u Zadru, zasjedanje Narodne vlade Hrvatske u Splitu, te skup na Trgu bana Jelačića u Zagrebu i Cvijeće za mir. Nakon rata prekinula je fotoreportersku karijeru i od 1945. živjela u Zagrebu gdje je vodila Foto odjel Doma JNA i surađivala u novini za Za domovinu sve do 1964. godine kada je otišla u mirovinu. Nije bila udana, živjela je s majkom koja je umrla 1977. godine, a iako je nekoliko puta posjetila Izrael gdje je imala rodbinu i gdje je mogla ostati živjeti, nije željela napustiti posao u Zagrebu.
Iako su njezine fotografije objavljene u brojnim novinama, knjigama i katalozima, imala je samo jednu samostalnu izložbu i to tek 1997. u Zagrebu a povodom njena 85. rođendana. Zbirku svojih fotografija Elvira Kohn darovala je Hrvatskom povijesnom muzeju, a izložene su nekoliko puta poslije njene smrti: 2005. godine na izložbi Pozitiv/Negativ II. Svjetski rat i 2007. godine na izložbi Žene fotografi. Njena su sjećanja objavljena u Zborniku sjećanja, Vjesnik 1940-1990, a dobitnica je Medalje za hrabrost i Ordena zasluga za narod III. reda. Elvira Kohn umrla je 9. kolovoza 2003. u Zagrebu i pokopana je na Mirogoju.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.