LUČINDANSKI SUSRETI 18. PUT U ZAGREBU
Kao i ranijih godina i ovi su brojnošću uzvanika i gostiju, kvalitetom programa i izuzetno uspješnim predstavljanjem grada gosta potvrdili da su pokazatelj svojevrsnog statusa i ugleda crnogorske zajednice u Hrvatskoj i kao takvi prepoznati i od Grada Zagreba, jer se od 2007. održavaju pod pokroviteljstvom gradonačelnika, i od Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske koji prepoznajući kvalitetu ovog programa sufinancira njegovu realizaciju.
Na ovogodišnjim Lučindanskim susretima podsjetili smo se na veliku i nezaboravljenu Mojkovačku bitku i mojkovačke junake, obilježili njenu stogodišnjicu, predstavili u cijelosti grad Mojkovac i prenijeli dio ljepote Crne Gore s njim Zagrebu i Hrvatskoj.
Kino dvorana Studentskog centra u Zagrebu ugostila je više od 800 uzvanika i gostiju među kojima su bili Boro Vučinić, ambasador Crne Gore u RH, Slavko Kojić, izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, Dejan Medojević, predsjednik općine Mojkovac, Miodrag Vuković, predsjednik Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Skupštine Crne Gore, Slavenko Blažević, predsjednik Skupštine općtine Mojkovac, Predrag Mitrović, direktor Uprave za dijasporu Ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija CG, te istaknuti umjetnicima, znanstvenicima, gospodarstvenicima, kulturni i javni radnici crnogorskog podrijetla; Dimitrije Popović, Veljko Bulajić, Milka Babović, Milutin Drljević… kao i predsjednici i predstavnici brojnih crnogorskih udruženja iz okruženja: Crnogorskog KPS Društva „Morača“ Kranj, Zavičajnog društva Plava i Gusinja „Izvor“ iz Kranja, Saveza crnogorskih udruženja Srbije i Udruženja Crnogoraca Beograda, Saveza crnogorskih društava Slovenije iz Ljubljane, Crnogorskog društva „Crna Gora“ iz Ljubljane, Kulturno umjetničkog i sportskog društva Montenegro Bihor iz Jesenica, kao i članovi crnogorskih udruženja i vijeća i predstavnika iz Rijeke, Splita, Umaga, Pule, Karlovca i Osijeka.
Nakon intorniranja himni prisutnima se obratio Danilo Ivezić, predsjednik Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske koji je nakon pozdrava uzvanicima rekao:
– Prenosim osobnu zamolbu za pozdrav predsjednika Savjeta za nacionalne manjine RH gos. Aleksandra Tolnauera učesnicima Lučindanskih susreta, koji zbog ranije dogovorenih obveza nije u mogućnosti biti danas ovdje s nama.
Poseban pozdrav i našim istaknutim umjetnicima, znanstvenicima, gospodarstvenicima, kulturnim i javnim radnicima.
Osamnaest godina zaredom NZCH i Društvo „Montenegro“ organiziraju Lučindanske susrete, a taj kontinuitet je pokazatelj u prvom redu kvalitete manifestacije i njene opravdanosti. Povezujući Lučindanske susrete uz jednu od najznačajnijih ličnosti crnogorske povijesti Svetim Petrom Cetinjskim, utemeljiteljem moderne crnogorske države, značajnim akterom integrativnih crnogorskih procesa 19-tog stoljeća, ujedinjenja historijske Crne Gore i brda, povezivanja mora i gora, stvaranje zakonodavnog sustava i privođenje Crnogoraca „k poznaniju prava“, čovjeka koji je govorio da nema druge sile u upravljanju narodom i državom ‘osim moći pera i jezika’ i koji je slijedeći duh razumijevanja i otvorenosti, suradnje i zajedničkog života uz prethodno navedenu izrekao još jednu neponovljivu maksimu: „Naša vrata slobode neka su svakom slobodu ištućem otvorena!“ koje zaslužuju da budu ponavljane i isticane u svakoj prilici pogotovu u ovakvoj.
Osamnaestu godinu Lučindanskih susreta obilježavamo u godini velikih jubileja. U prvom redu 10-te godišnjice referenduma, obnove nezavisnosti i vraćanja Crne Gore u svjetsku zajednicu međunarodno priznatih država gdje joj je oduvijek i bilo mjesto, 1000 godina državnosti i smrti Sv. Vladimira Dukljanskog, 100 godina od dva događanja koja su u bitnom odredila kasnija zbivanja sa i oko Crne Gore, kako smo ih svojim programskim određenjima nazvali – Plava grobnica i Bijela kosturnica – odnosno Medova i Mojkovačka bitka – druga je i moto ovogodišnjih Lučindanskih susreta, i četvrt vijeka NZCH.
Velike obljetnice znače i odgovornost. Odgovornost prema prošlosti, ali i prema sadašnjosti i budućnosti. Pozicioniranje i određivanje vlastitog prostora djelovanja, ne samo nas u iseljeničkim organizacijama već i institucija i pojedinaca iz države našeg podrijetla – Crne Gore. Naš politički okvir je jasan samom činjenicom da smo državljani Republike Hrvatske, što automatski definira ponašanje svih, pa i onih izvan ovog okvira, institucija i pojedinaca iz Crne Gore, koje mora biti ne direktivno već suradničko. Koliko je nama Crne Gore potrebna kao država, toliko smo i mi potrebni Crnoj Gori da bi bila država. Osamnaest godina Lučindanskih susreta i četvrt vijeka NZCH bili su mogući zahvaljujući pojedincima i njihovom činjenju. Neki od njih više nisu među nama, neki su ovdje danas s nama, stoga im veliko hvala.
Bili su mogući djelovanjem NZCH i njenih članica koje je prepoznato u RH kvalitetom programa u našem osnovnom cilju, stvaranje kulturne autonomije kroz proces integracije, nasuprot asimilaciji i getoizaciji, u okviru kojeg svojim kulturnim vrednotama obogaćujemo ukupnu kulturnu sliku i prostor življenja, jer samo tako smisao zajedničkog života (ne suživota) dobija na značenju.
Bili su mogući organiziranjem na principu saveza udruženja, neke vrste koordinacije uz puno uvažavanje subjektiviteta svake članice i demokratske procedure u djelovanju.
Bili su mogući našom autonomijom u punom značenju te riječi pogotovu spram pojedinačnih stranačkih, odnosno partijskih interesa i ovdje i tamo. Nismo dozvolili da nas se instrumentalizira i „organizira“ ni ovdje ni tamo.
Bili su mogući našim angažmanom na vraćanju povjerenja i izgradnji mostova suradnje dvije države onda kada je to bilo najpotrebnije i učešćem u presudnim povijesnim zbivanjima vraćanja Crne Gore tamo gdje joj je mjesto.
Bili su mogući ugledom koji naši članovi uživaju u Republici Hrvatskoj kao priznati umjetnici, znanstvenici, gospodarstvenici, sportaši, javni radnici.
Bili su mogući činjenicom da su Lučindanski susreti svojevrstan pokazatelj statusa i našeg ugleda u Republici Hrvatskoj i Gradu Zagrebu. Prepoznati i od Grada Zagreba, kroz pokroviteljstvo i Savjeta za nacionalne manjine RH u programskom prihvaćanju, a time i sufinanciranju.
Bili su mogući u programskoj suradnji s Maticom crnogorskom, Ministarstvom kulture CG, Udruženjem likovnih umjetnika Crne Gore, Centrom za očuvanje kulture i tradicije nacionalnih manjina Crne Gore, Hrvatskim građanskim društvom CG, Hrvatskim nacionalnim vijećem CG, crnogorskim udruženjima iz Slovenije, Srbije, Makedonije.
Bili su mogući jer smo Lučindanske susrete obogatili i novim sadržajem kroz obilježavanje značajnih godišnjica crnogorske povijesti i predstavljanjem gradova gostiju koji su nama i našem Zagrebu donijeli dašak Crne Gore.
Bili su mogući i ugledom koji uživamo među Crnogorkama i Crnogorcima u Republici Hrvatskoj o čemu govore rezultati izbora za članove vijeća i predstavnike crnogorske nacionalne manjine jer su u četiri mandata od 2003. godine od ukupnog broja izabranih više od 95% činili kandidati udruženja članica NZCH.
Ovogodišnjim Lučindanskim susretima obilježavamo 100- tu godišnjicu čuvene Mojkovačke bitke, na kojoj su Mojkovac i mojkovački junaci zaslužili da ih spominjemo uvijek s ponosom i poštovanjem. Po svom značenju i posljedicama Mojkovačka bitka ima posebno mjesto u prebogatoj crnogorskoj povijesti, nažalost dugo vremena prešućena, zaboravljena i interpretirana u okviru nečijih drugih interesa i ciljeva. Uz „višak“ svoje povijesti, slaveći i oplakujući tuđe bitke i poraze Crnogorci često zaboravljaju svoje. Znanost je konačno morala reći svoje, istinu o crnogorskim Termopilima i onim što se nakon toga dogodilo s Crnom Gorom kao velika opomena za buduće generacije. Nepobijeđena crnogorska vojska doživjela je najteži poraz u povijesti Crne Gore, narod je ostao i bez države, bez kralja, i bez imena crnogorskog. Ta istina ima i priču o stvarnim junacima Mojkovačke bitke. Brigadiru Milošu Medenici čija sudbina, sudbina njegove obitelji i njegovih potomaka je velika opomena pokoljenjima za ispravak dijela nepravde i dostojno obilježavanje njegovog imena. Kako reče Vitni Voren u pamfletu naziva Crna Gora – zločin mirovne konferencije (iz 1922.) „Ove stranice su napisane s jednim ciljem – da se čuje glas za Crnu Goru, da se osujete namjere njenih neprijatelja kojima ćutanje i zaborav najbolje služe“
Stoga je i grad gost Mojkovac čiju delegaciju na čelu s predsjednikom općine još jednom pozdravljam, poseban pozdrav učesnicima kulturnog programa KUD-u „Vesna“, glumcu Slobodanu Marunoviću, gitaristu prof. Radu Amanoviću i solistici Mileni Janković i vama svima prisutnim u ovoj dvorani.
Hvala vam što ste danas ovdje sa nama, dobro nam došli i vazda se i vama dolazilo!
Tradicionalno nakon pozdravne riječi domaćina učesnicima Lučindanskih susreta dobrodošlicu je zaželio Zbor „Montenegro“ Društva Crnogoraca i prijatelje Crne Gore „Montenegro“ Zagreb pjesmama: Još ne sviće rujna zora; Gledala sam s koma plava i Ružo crvena još jednom pokazujući da se radi o doista uspješnom i kvalitetnom zboru koji je uvelike prerastao obične amaterske razine.
U ime Matice crnogorske prisutnima se obratio predsjednik Dragan Radulović naglašavajući značaj i ulogu Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i njenih članica u ostvarivanju osnovne uloge očuvanja kulturnog i nacionalnog identiteta i ukupnog doprinosa građenju mostova suradnje dvije države, podsjetio na ulogu nedavno preminulog dugogodišnjeg predsjednika NZCH dr. sc. Radomira Pavićevića i rekao:
– Crna Gora je u periodu od hiljadu godina nekoliko puta obnavljala državnost pod svojim imenom, i upisivala se na mapu suverenih država, što govori o teškim okolnostima u kojima je opstajala, ali ništa manje i o postojanoj državotvornoj svijesti njenog naroda. Matica crnogorska predano radi na njegovanju kulture sjećanja crnogorskog društva jer znamo da svijetle poruke iz naše prošlosti imaju smisla i vrijednosti samo ukoliko ih svaka generacija iznova protumači, kritički valorizira i prihvati kao svoje. Tek u harmoniji poruka iz slavne prošlosti s vrijednostima suvremenog svijeta uspostavljaju se žive, identitetske i kulturne veze koje jednu političku zajednicu drže na okupu, a njenu budućnost čine izglednijom i prosperitetnom.
Govoreći u ime institucija Crne Gore Miodrag Vukoviće je rekao:
– Vijek…stoljeće…stogodišnja davnost…mnogo je toga kazano o ovom svijetlom događaju crnogorske istorije, a opet nikad dovoljno rečeno. Crna Gora je stara država, slavimo 1000 godina naše državnosti. Kroz svoju časnu istoriju nikada nije bila sebična ni sama sebi dovoljna, ni nacionalno ni državno. Uvijek je težila integracijama. Mnogo puta je zbog toga bila neshvaćena, nerijetko zbog toga stradala, uvijek na svoju štetu. Prije 10 godina smo obnovili svoju državnu samostalnost. Zatvorili smo očekivano, rekao bih zakonito, krug svog istorijskog kretanja…. Borili smo se da budemo svoji na svome, odlazili iz svoje Crne Gore decenijama u potrazi za boljim životom, ali je Crna Gora uvijek bila i ostala naše ishodište i naše konačno opredjeljenje. Danas, u ovom trenutku, ne ponavljajući ovo što smo čuli samo riječ – junacima Mojkovačke bitke slava i hvala, a vama dragi prijatelji iz Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske i Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb, želim da Lučindanski susreti i nadalje budu prilika da baštinite i zajedno baštinimo i čuvamo od zaborava sve one po mnogo čemu velike i časne jubileje naše Crne Gore. Vaš doprinos očuvanju nacionalnog i kulturnog identiteta crnogorske nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj, posebno je cijenjen u Crnoj Gori, kao i vaš podjednako značajan doprinos izgradnji prosperitetnijeg društva u Hrvatskoj. Napori koje ulažete u očuvanju identiteta, njegovanju sentimenta i ljubavi prema zavičaju kao iskonske i neraskidive spone vas i matice Crne Gore, čini nas zajedno ponosnim, ali i obavezuje da nastavimo da gradimo poseban vid saradnje i solidarnosti u ostvarivanju zajedničkih ciljeva….
Predsjednik Općine Mojkovac Dejan Medojević je uz zahvale organizatorima Lučindanskih susreta na vrhunskoj manifestaciji i gostoprimstvu, kao i činjenici da je Mojkovac pozvan za grada gosta ovogodišnjeg Lučindana između ostalog naglasio:
– Mojkovac je i grad slavne istorije u kojem je u srednjem vijeku u rudniku Brskovo kovan prvi novac po kojem dobi ime spajanjem riječi: Moj kovani novac. Na Mojkovcu i rijeci Tari se čuvala crnogorska granica s Osmanskom imperijom od Berlinskog kongresa 1878. do Balkanskih ratova i oslobođenja.
Čast mi je što su ovogodišnji „Lučindanski susreti“ u Zagrebu kao gostu gradu posvećeni Mojkovcu i junacima Mojkovačke bitke, što se njihova žrtva – kao univerzalna, ljudska i herojska ovdje i danas pominje…
Nadam se da će ovaj današnji susret doprinijeti uspostavljanju kvalitetnih odnosa i saradnje s gradom Zagrebom i ostalim gradovima u Hrvatskoj. U to ime želim da vam se još jednom zahvalim na ovakvoj ukazanoj časti mom gradu i narodu, a ujedno da vas sve pozovem da posjetite općinu Mojkovac, da se okušate na biseru Europe – rijeci Tari (bilo na raftingu ili za one hrabrije u kajaku), da osjetite i doživite divlju ljepotu Zabojskog jezera, Sinjavine, Bjelasice i Prošćenskih planina, a siguran sam da tradicionalno gostoprimstvo Mojkovačkih domaćina neće izostati.
Na kraju želim da izrazim posebnu zahvalnost gradonačelniku grada Zagreba gospodinu Milanu Bandiću i njegovim saradnicima na podršci i gostoprimstvu, a svakako i našim prijateljima i sunarodnicima iz Nacionalne zajednice Crnogoraca u Hrvatskoj (posebno g-di Iveziću i Miškoviću) koji su nam omogućili da se danas ovdje predstavimo.“
Govoreći u ime gradonačelnika Grada Zagreba Slavko Kojić je posebno naglasio značaj i ulogu crnogorske zajednice i njenih pojedinaca za Grad Zagreb i njihov doprinos znanosti, kulturi, stvaralaštvu onome po čemu je Zagreb i prepoznatljiv.
-Već deset gradonačelnik je pokrovitelj ovih susreta ponajprije zbog činjenice da kvalitetom programa i masovnošću sudionika to zaslužuju i da predstavljaju oblik očuvanja kulture i tradicije crnogorskog naroda i da ovim obogaćujete i ugrađujete dio sebe u kulturu i svakodnevnicu Zagreba. Moje osobna i poznanstva gradonačelnika s pojedincima iz crnogorske zajednice su prerasla u prijateljstvo i to iskreno….
Nakon pozdravnih govora pozornica je pripala gradu gostu: KUD-u „VESNA“, glumcu Slobodanu Marunoviću, prof. gitare Radu Amanoviću i solistici Mileni Janković koji su sve prisutne poveli u šetnju Crnom Gorom od mora do śevera. Svojevrsna koreografija i izvedba crnogorskih plesova i pjesama nezaboravno govorenje Njegoša i sv. Petra, osebujni glas i gitara oduševili su prisutne pa je zajednička izvedba pjesme Crna Goro popraćena ovacijama uz već tradicionalno – ovo je bilo najbolje.
Grad Mojkovac se predstavio onako kako to i dolikuje. Nakon programa u holu Studentskog centra priređen je koktel uz tradicionalna crnogorska vina i pivo kao i specijalitete grada Mojkovca za koje se Turistička zajednica svojski potrudila predstaviti ih i prezentirati.