Franjo Vondraček, predstavnik češke nacionalne manjine
Želim da moja djeca budu hrvatski domoljubi svjesni svojih čeških korijena
Politolog, novinar i publicist
Franjo Vondraček rođen je 1957. godine u obitelji seoskih prosvjetara, koji potječu iz “čeških” naselja Kaptola i Golubinjaka, u mjestašcu Zokov Gaj nedaleko od Orahovice. Nakon gimnazije u Požegi, završio je studij novinarstva na Karlovom univerzitetu u Pragu i stekao zvanje diplomiranog politologa. Karijera Franje Vondračeka je vrlo bogata; radio je kao novinar na lokalnom radiju u Požegi, uređivao je i emisiju na češkom za pripadnike manjine na području nekadašnje slavonsko-požeške općine i radio u lokalnom “Požeškom listu”.
Poslije toga je bio urednik Radija Zelina, pa urednik novina “Tehnika” i novinar “Vjesnika”. Potom je uslijedio posao zamjenika urednika tjednih političkih novina “Slobodna Hrvatska” i naposljetku rad u turizmu. Tijekom radnog vijeka Vondraček je kao scenarist sudjelovao u kreiranju četiri polusatna dokumentarna filma za HTV-e s češkim temama: “Sveti Vojtĕch, prvi Europljanin”, “Samostan Emaus”, “Hrvati južne Moravske” i turistički film o Pragu.
Napisao je i nekoliko knjiga na češke teme: “Češke povjesnice – dodiri s Hrvatima”, “Turistički vodič Praga”, “Hrvati južne Moravske”, a zajedno s Marijanom Lipovcem, povjesničarom, novinarom i publicistom knjigu “Česi Zagrebu – Zagreb Česima” (tiskana dva izdanja, hrvatsko i češko u nakladi Vijeća češke nacionalne manjine grada Zagreba). Posebno dobre veze održava s Hrvatima južne Moravske koji se okupljaju u mjestu Jevišovka. Pomogao je i u dostavi ploče napravljene od kamena s otoka Brača koja se nalazi na tamošnjem Hrvatskom domu čijem je otvaranju nazočio.
Od posljednjih izbora Vondraček je predstavnik češke nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji. U tome mandatu, uz redovne manjinske aktivnosti, svoj posao prije svega razumije kao širenje dobrih vibracija u hrvatsko-češkim vezama i kontaktima. Osim očuvanja češkog jezika, moravske narodne pjesme i tradicije, Vondraček se bavi istraživanjem kontakata između hrvatskog i češkog naroda. Na tom tragu je u Pragu pronašao grob Dragutina Stražimira, čije ime nosi zelinska srednja škola, a grob je prigodno obilježen. Stražimir je “otac hrvatske enologije”, autor prve knjige o vinogradarstvu u Hrvatskoj i donjozelinski župnik. Vondraček održava kontakte i organizirao je posjet delegacije Zagrebačke županije selima u južnoj Moravskoj u kojima su živjeli Hrvati i održava kontakte s njima, a pokušava realizirati i suradnju Zagrebačke s Južnočeškom županijom čije je sjedište u Češkim Budĕjovicama. Sve to čini radi što boljih odnosa i poznavanja ova dva naroda što mu je glavni životni cilj. Trenutačne aktivnosti u koje će uključiti i Hrvatsko-češko društvo je obilježavanje praške crkve posvećene svetom Norbertu u kojoj su se 1898. godine vjenčali Marie Dvořáková i Stjepan Radić. Organizirao je postavljanje prigodne spomen-ploče u predvorju ove crkve i pokušava ishoditi da neka ulica u Pragu nosi ime Marije i Stjepana Radića.
U ove aktivnosti Vondraček je uključio i hrvatsko veleposlanstvo u Pragu. Svemu tomu je prethodilo nekoliko godina istraživanja koje je rezultiralo pronalaskom crkve u kojoj se Radić vjenčao.
Vondraček je nedavno objavio i brošuru “Češki sveci” za koju kaže da nije značajna samo za češku manjinu u Hrvatskoj nego i za Hrvate, čak više za njih kako bi razumjeli kakvo je stanje s vjerom i štovanjem svetaca u Češkoj. Iako je tražio novac od Zagrebačke županije za tiskanje brošure, nije dobio ništa.
Cijeli projekt sam realizirao sam; od ideje, rada, istraživanja pa do plaćanja tiskare. Jedina pomoć bio mi je PUO Sveti Ivan Zelina i njegov ravnatelj Ivica Kukovačec koji mi je pomogao u grafičkoj pripremi brošure.
Prije nego što sam objavio brošuru “Češki sveci”, u Dubravi kod Vrbovca, u kojoj sam prije pet godina s nekoliko entuzijasta osnovao udrugu Češka beseda Zagrebačke županije, otkrili smo spomen obilježje biskupu Duhu, koji je u Hrvatsku možda stigao iz benediktinskog samostana Břevnov gdje je crkva posvećena sv. Markéti (Margareti). Bista je u Dubravi jer se to mjesto po prvi puta spominje istodobno s osnivanjem Zagrebačke biskupije, a biskup Duh je dobiva kao biskupski posjed i narod kao podložnike. Biskup Duh bio je češkog podrijetla, a u Dubravu 800 godina nakon njega naseljavaju se doseljenici iz južne Moravske. Spomen obilježje je informacija o tom događaju – kaže Vondraček.
O postavljanju obilježja Vondraček je dugo pregovarao sa svima koji su za ovu akciju bili vezani za izbor materijala, tekst na obilježju i svih ostalih detalja. Nimalo jednostavno, kaže Vondraček,
ponosan na mušku i žensku, te glazbenu sekciju Besede. Osobno je sudjelovao i u kreaciji atraktivnih južnomoravskih narodnih nošnji.
– Kao ideju za narednu veliku aktivnost predložio sam da u Dubravi organiziramo “Žetvene svečanosti” koje se u naseljima gdje ima veći broj pripadnika češke nacionalne manjine održavaju svake druge godine. Bilo bi to eventualno 2016., no za to je, osim organizacije od strane Besede i Saveza Čeha u Hrvatskoj, potrebna i podrška lokalne zajednice, općine i Županije, ali ne znam hoćemo li je dobiti.
Također sam ponosan da su počasni članovi naše udruge predsjednik Ivo Josipović, koji je to gotovo od osnivanja Besede, i pravi prijatelj češke manjine Damir Mikuljan, bivši predsjednik Županijske skupštine Zagrebačke županije, kaža Vondraček osvrćući se i na prava nacionalnih manjina.
– Legislativno mislim da pripadnici češke manjine imaju sva prava. Možda veća na višoj razini jer je na nižim ta podrška često puta “s figom u džepu”. Dakle protokolarno službeno izvrsno, ali u provedbi – s mnogim klipovima pod nogama i sklonošću nerazumijevanju i nesuradnji.
Oficijelno je, vjerojatno, sve učinjeno, ali nesklonosti pojedinaca uvijek će biti. To je, uostalom, njihov problem ukoliko nisu neposredno vezani sa životom i aktivnostima manjina. Tada to postaje i manjinski problem i nisam siguran je li rješiv. Zato se vraćam na početak, sve te knjige (napisao sam ih sedam) upravo su na tragu nekih novih informacija, spoznaja o drugima i mislim da je to najbolji način širenja informacija o drugima. Tako se međusobno bolje upoznajemo, a time i bolje razumijemo te više toleriramo. Mislim da bi zajednica, bez obzira na kojoj razini, to trebala prepoznati i stimulirati takve projekte – kaže Vondraček čiji je šukundjed rođen u istočnoj Češkoj blizu grada Chrudima u zaseoku koji danas više ne postoji kod sela Mestec. Kao mladić 1860. godine doselio je s ocem, bratom i polusestrom u Hrvatsku.
– To je moje podrijetlo po očevoj liniji. Po majčinoj liniji sam Moravljanin iz moravskih Janovica otkud je u Hrvatsku 1900. godine stigao moj pradjed sa svojim ocem. S matičnom zemljom vezan sam višestruko. Surađujem sa ČSUZ, institucija slična Matici iseljenika Hrvatske, a svojim poznanstvima pomogao sam u realizaciji kontakata između Praga IV i zagrebačke Trešnjevke. Organizirao sam i postavljanje spomen ploče u dvorcu u gradiću Napajedla u kojem se vjenčao ban Josip Jelačić. Ovu akciju podržala je Zagrebačka županija i grad Zaprešić. Kao prevoditelj i prijevoznik ploče od bračkog kamena postavljene u Hrvatskom domu u selu Jevišovka u Moravskoj bio sam na njegovu otvaranju. Jedan sam od prvih koji je započeo suradnju s češkim, odnosno moravskim, Hrvatima koja stalno traje. Prošle godine vodio sam jednu delegaciju u Dom manjina u Pragu. Kao prevoditelj bio sam i prilikom postavljanja biste Vladimiru Prelogu, dobitniku Nobelove nagrade, na Kemijskom fakultetu u Pragu gdje je Prelog studirao. Nazočio sam i postavljanju ploče Andriji Mohorovičiću koju su postavili zagrebačko i praško Sveučilište. Osobno sam, nakon nekoliko godina istraživanja, pronašao crkvu u kojoj se vjenčao hrvatski političar Stjepan Radić koja je obilježena prigodnom pločom. Sad pokušavam nešto slično napraviti s dvorcem u kojem se je vjenčao hrvatski junak Nikola Šubić Zrinski s Čehinjom Evom iz Rožemberka, ali nisam siguran da ćemo to realizirati – kaže Vondraček ne otkrivajući razlog, ali vjerojatno je glavna zapreka nedostatak novca. Vondraček njeguje kontakte na svim razinama pa tako i s uvaženim češkim političarima, češkim veleposlanicima u Zagrebu, Rimu, Limi u Peruu…, ali i novinarima čeških medija. Novinari najtiražnijeg češkog dnevnog lista “Mlada fronta dnes” su tijekom Domovinskog rata s Vondračekom radili razgovor izravno na bojišnici. Svi ti kontakti Vondračeku služe za stvaranje mosta prijateljstva i suradnje između dva naroda Čeha i Hrvata.
– Živim u krasnom gradiću Svetom Ivanu Zelini u prekrasnoj prirodi i na apsolutno čistom zraku. Kao pripadnik češke nacionalne manjine nikada nisam imao značajne probleme, osim s onima koji druge doživljavaju s podsmijehom i omalovažavanjem. Oduvijek sam bio stava da je to, u biti, njihov a ne moj problem. Djecu učim toleranciji; nacionalnoj, kulturološkoj i svakoj drugoj. Usađujem im ljubav prema domovini Hrvatskoj, ali i prema Češkoj. Želim da budu hrvatski domoljubi svjesni svojih čeških korijena, baš kao i ja – kaže Franjo Vodnraček.