DUŠAN MIŠKOVIĆ predsjednik Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba i predsjednik Koordinacija vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba

NAŠ CILJ JE DA HRVATSKOJ I ZAGREBU PREDSTAVIMO NAJBOLJE OD CRNE GORE

Diplomirani pravnik Dušan Mišković, pripadnik crnogorske nacionalne manjine, obnaša dvije manjinske funkcije. Kozmpolita u duši u Hrvatsku je, iz ondašnjeg Titograda, današnje Podgorice, dovela ljubav. Mišković je u Zagrebu osnovao obitelj, otac je dvoje uspješne djece, a već i djed. Slobodno vrijeme troši na angažman na manjinskoj sceni Grada Zagreba, s posebnom namjerom da građanima glavnog hrvatskog grada prezentira crnogorsku kulturu i umjetnost. Pravničku karijeru Mišković, koji je na funkciji voditelja Službe za pravne i kadrovske poslove u Studentskom centru, okončat će u listopadu odlaskom u mirovinu te najavljuje da će se još više angažirati na manjinskoj sceni.

• Što podrazumijeva vaš posao?

-Prvo i osnovno radi se o timskom poslu. Moje Vijeće crnogorske nacionalne manjine Grada Zagreba ima 25 članova i svi su aktivni. Svake godine utvrđujemo i realiziramo programe te svi sudjeluju u okviru svojih mogućnosti u realizaciji. Sebe smatram osobom koja je izabrana među jednakima. Ne bi se moglo drukčije. Zaposlen sam, kao diplomirani pravnik radim u Studentskom centru gdje sam voditelj Službe pravnih i kadrovskih poslova. Uz to sam predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba. Ista je situacija kad se radi o Koordinaciji, bez timskog rada jedna osoba ne može puno toga postići. Sreća je u tome što smo tako koncipirani, zahvaljujući razumijevanju i sredstvima koja dobivamo od Grada Zagreba, da i vijeća i predstavnici, a i Koordinacija imaju tajnike koji profesionalno obavljaju te poslove i koji su alfa i omega kad je u pitanju realizacija programa.

• Crnogorska nacionalna manjina Grada Zagreba je jedna od najaktivnih, tjedno organizirate kulturne događaje i imate dobru vezu s Crnom Gorom. Kako ste uspostavili tu suradnju?

-Najprije smo stabilizirali odnose muđu grupom Crnogoraca koja pripada Nacionalnoj zajdnici Crnogoraca Hrvatske. Tu su se uključile udruge u Zagrebu i Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore “Montenegro” i članovi Vijeća. Ponosni smo zbog toga što su naši članovi i oni koji nisu Crnogorci. Uspostavljena je simbioza i kad smo zajedno lakše možemo uspostavljati kontakte i na nivou Grada Zagreba koji je vrlo bitan faktor jer osigurava mnogo toga. Ne kontaktiramo s državom Crnom Gorom kao institucijim, nego s Maticom crnogorskom i nevladinim udrugama i službama koje je država osnovala da prate isljenike. Tu smo naišli na plodno tlo, a naš cilj je da iz Crne Gore, Hrvatskoj i Gradu Zagrebu, predstavimo ono što je najbolje. Obraćamo se društvu likovnih umjetnika Crne Gore, Društvu književnika i ostalima da nam po vlastitom izboru predlože nekog tko će ih prezentirati. Kao domaćini i organizatori pobrinemo se za adekvatan prostor i da događaj bude medijski popraćen i posjećen.

• Koliko ima Crnogoraca u Zagrebu?

-Prema posljednjem popisu 1100, a u Zagrebačkoj županiji 1200.

• U Vijeću su aktivni i pripadnici mlade generacije. Kako stvarate te neraskidive veze među generacijama?

-Ljudi su, bez obzira na godine, shvatili i prepoznali namjeru da najbolje što imamo želimo prezentirati na ovom prostoru. Vjerojatno nekad i promašiti. Ali iskustva govore da ljudi prepoznaju kvalitetu onoga što dolazi iz Crne Gore. Kad je u pitanju dokumentarni film, radi se o teritoriju i prošlosti Crne Gore pa Crnogorci dolaze na projekcije iz emotivnih razloga. Ostali dolaze zbog toga da se prisjete kako je nekad bilo i kako se živjelo na području zajedničke države, a mlađa generacija da vidi o čemu se tu radi. Nadalje, nas Crnogorce bije glas da nismo muzikalni, međutim, svake godine dovodimo vrhunske glazbenike. U bivšoj državi kad su ljudi iz tog područja odlazili prema Beogradu, manje prema Zagrebu, sve ono što je vrijedilo te su sredine sebi prisvajale. Primjer u Zagrebu je Dimitrije Popović. Nakon osamostaljenja Crne Gore i vraćanja državnosti, to više “ne dozvoljavamo”. Želimo naše umjetnike vratiti u umjetnički korpus Crne Gore.

• Koliko ima pripadnika crnogroske dijaspore?

– Političari tvrde da je jedna Crna Gora iseljena, znači otprilike još 600.000 građana.

• Kako ste došli u Zagreb?

-Zbog ljubavi. To je vrlo interesantno, moja suprga je Crnogorka rođena u Varaždinu i živjela je u Zagrebu, a upoznali smo se u Crnoj Gori. Ja sam inače kozmopolit, meni je u bivšoj državi bilo svejedno gdje ću živjeti. Živo sam u ondašnjem Titogradu, danas Podgorici, diplomirao pravo u Beogradu, oženio se i preko veze došao služiti vojsku u Jastrebarsko. Nakon vojske je trebalo odlučiti gdje ćemo supruga i ja živjeti. Naša logika je bila ići tamo gdje možemo najlakše dobiti posao. Dobio sam ga u Zagrebu dok sam još bio u vojsci i ostao ovdje.

• Vaš sin je uspješan znanstvenik, a kći dizajnerica. Budući da ste zaposleni i u slobodno vrijeme obavljate funkcije u organizacijama crnogorske nacionalne manjine, jeste li zakinuti za obiteljski život?

-Već sam djed, imam unučicu i očekujem još dvoje. U mirovinu ću u listopadu i radujem se jer ću imati više vremena. Ovo čime se sad bavim je naporno, iziskuje mnogo vremena i koncentracije, ali čim odem u mirovinu još više ću se angažirati na manjinskim poslovima. Zato kažem svojim tajnicima: “Čuvajte se.”

• Hoćete li češće ići u Crnu Goru?

– Krasna je Crna Gora, ali tamo sam išao češće dok su moji roditelji bili živi.

• Vaše Vijeće stalno organizara neka događanja. Što je od značajnijih programa planirano ove godine?

-Svake godine, s obzirom da je obnova crnogorske državnosti vrlo bitna, Vijeće aktivno sudjeluje u proslavi i nositelj je svih aktivnosti, svega što se događa u Zagrebu. Ali sinhronizirano na svemu rade društvo “Montenegro” i Vijeće. Ne radimo nekakve razlike, osim kad se radi o nositeljima nekih manifestacija. Što se tiče vrijednosti Crne Gore, građani Zagreba zaslužuju da im se nešto kvalitetno prezentira. Cilj je da u sredini u kojoj živimo predstavimo matičnu državu, kao i naše podrijetlo. Pratimo i rad naših istaknutih umjetnika Dimitrija Popovića i Veljka Bulajića, bavimo se izdavačkom djelatnošću, imamo više od 100 objavljenih naslova po čemu smo odmah iza srpske nacionalne manjine.

• Kako to uspjevate s obzirom na ograničena sredstva?

– Po sredstvima koja dobivamo smo u rangu Čeha, Mađara, Slovenaca i Makedonaca, ali može se. Važno je istaknuti da bi se mnogo manje toga ostvarilo da nije tu Milan Bandić i njegova ekipa koji podržava nacionalne manjine. Jedino Grad Zagreb od svih hrvatskih gradova osigurava prostor za rad svim nacionalnim manjine. Nama su osigurani i prostori koji su u vlasništvu Grada Zagreba i postoje pravila kako doći do njih, primjerice Crnogorski dani se održavaju u Kazalištu lutaka. Grad Zagreb je dao maksimum, ne znam što bismo još tražili a da to ne bi bilo izmišljanje. Dobili smo sve kompletno, netko više, netko manje, ali svatko od nas ima prostor i financijska sredstava. Ova sredina je dala mnogo nacionalnim manjinama.

• Spomenuli ste da ste iz Vasojevića, jednog od najvećih crnogorskih plemena, a mnogo radite na promidžbi crnogorske kulture u Zagrebu. Koja vam je, primjerice, najdraža crnogorska pjesma?

– Moj glazbeni interes je malo drukčiji od ovoga što se sad vratilo. Ima krasnih narodnih pjesama, a budući da sam iz Vasojevića, onda je to pjesma “Oj, đevojko Vasojevko”.