AVNI OSMANI poduzetnik, vijećnik Vijeća albanske nacionalne manjine Grada Zagreba i vijećnik u Vijeću gradske četvrti Gornja Dubrava
ALBANCI SU JAKO DOBRO INTEGRIRANI U HRVATSKO DRUŠTVO
Cijeli život poduzetnik Avni Osmani živi u Dubravi u Zagrebu gdje se bavi ugostiteljstvom. Pripadnik je treće generacije obitelji Osmani u Zagrebu, a iako je inženjer prometa nastavio je obiteljski posao koji je započeo njegov djed kad je prije nekoliko desetljeća došao u Zagreb iz Makedonije. Osim što se bavi poduzetništvom, Osmani je vijećnik Vijeća albanske nacionalne manjine Grada Zagreba u trećem mandatu i vijećnik Vijeća gradske četvrti Gornja Dubrava, a poznat je i kao veliki dobrotvor.
Koliko dugo živite u Zagrebu?
– Od djetinjstva, moj djed je došao iz Makedonije, sela Forino kod Gostivara, i ja sam treća genaracije obitelji Osmani u Zagrebu, a moja djeca četvrta. Djed se bavio ugostiteljstvom kao i većina Albanaca u to vrijeme koji su se bavili slastičarstvom i pekarstvom. Naslijedio sam obiteljski posao koji razvijam dalje.
Je li to bio vaš pravi izbor?
– Studirao sam u Zagrebu i inženjer sam prometa, ali sam želio nastaviti obiteljski posao.
Je li bilo teška prilagodba na život s Hrvatima?
– Nije, Hrvatska je moja druga domovina. Potpuno smo se integrirali u hrvatskog društvo tako da ne osjetimo da smo pripadnici nacionalne manjine.
Imate li djece?
– Imam dva odrasla sina, jedan je nedavno diplomirao, a drugi studira na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i pomažu mi u biznisu.
Govorite li albanski u obitelji?
– Govorimo i albanski i hvatski, ali kući pretežno albanski.
Obilježavate li tradiconalne albanske blagdane?
– Svakako. Usadio sam svojoj djeci svijest da budu ponosni na ono što jesu, da se ponose svojom nacionalnošću i vjerom i uvijek to istaknu.
Kako vidite budućnost vaših sinova u Hrvatskoj, potičete li ih da idu van raditi?
– Oni su rođeni u Zagrebu i kolika god da je kriza u Hrvatskoj naučeni su da moraju to prebroditi i nastaviti dalje raditi tu gdje jesu. Nova zemlja znači sve ispočetka, nema potrebe za odlaskom.
Što mislite da je važno napraviti za budućnost Albanaca u Hrvatskoj?
– Kao nacionalna manjina mi smo jako dobro integrirani. Imamo svoju zastupnicu u Hrvatskom saboru, a mi vijećnici dosta smo aktivni u promidžbi kulture i povijesti Albanaca, redovito obilježavamo dane neovisnosti matičnih zemalja i slične događaje.
Poznati ste u Dubravi kao veliki dobrotvor. Čini li vam to zadovoljstvo, mislite li da bi se svi tako trebali postaviti i koliko to ima veze s politikom kojom se bavite?
– Čovjek uči dok je živ i trudim se pridonijeti i humanitarno i svojim radom u vijećima. Humanitarni rad mi čini veliko zadovoljstvo. Sad se približavaju lokalni izbori i bit ću kandidat za novi mandat u gradskoj četvrti. U protekle četiri godine jako se puno radilo i to se vidi na terenu; uredili smo mnogo ulica, nogometno igralište…
Da imate više novca biste li mijenjali kvart i otišli u drugi dio Zagreba?
– Planiramo prema tome kako se obitelj širi. Djeca će se osamostaliti i otići, ali ostat će na području Dubrave gdje nam je obiteljski posao.
Kako biste opisali Hrvate? Družite li se više s Albancima?
– Nemam nešto posebno reći. Poznajem hrvatski narod od rođenja, odrastao sam tu, prijatelji su mi tu, takoreći u istom smo dvorištu odrasli i školovali smo se zajedno. Podjednako se družim i s Albancima i s Hrvatima. Hrvati su gostoljubivi, prihvaćaju manjine i jako dobro se razumijemo, nema predrasuda.