VENDELIN VOŠNJAK – UTEMELJITELJ HRVATSKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE
Franjevci su u kontinentalnom dijelu Hrvatske nazočni još od 13. stoljeća, a prema predaji i sam sveti Franjo je posjetio Zagreb 1219., no sve do kraja 19. stoljeća nije postojala jedinstvena hrvatska franjevačka provincija, već su samostani iz tog dijela Hrvatske pripadali jednoj slovenskoj i dvjema mađarskim franjevačkim provincijama, Hrvatsko-kranjskoj provinciji svetog Križa, Slavonsko-podunavskoj provinciji sv. Ivana Kapistranskog i Provinciji svetog Ladislava. Zalaganjem fra Vendelina Vošnjaka, rodom Slovenca, 1900. je konačno osnovana Hrvatska franjevačka provincija svetih Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu koja danas obuhvaća područje od Trsata do Subotice i Zemuna.
Vendelin Vošnjak rodio se 13. rujna 1861. u selu Konovu (danas Šenbric) kod Velenja u Sloveniji, u obitelji doseljenoj u 16. stoljeću iz Bosne (Vošnjak je nastalo od naziva Bošnjak) kao jedan od dvojice blizanaca oca Pavela i majke Ide. Na krštenju je dobio ime Mihael, a njegov brat zvao se Matej. Kasnije su dobili i sestru, a kad se otac nakon majčine smrti ponovno oženio još petero braće i sestara. Mali Mihec, kako su ga zvali, bio je mirno, povučeno i poslušno dijete. Od malih nogu bio je pobožan, odrastajući u obitelji u kojoj se njegovao pravi kršćanski život. Školovao se u Šmatrnom, Šoštanju i Mariboru, a zatim je osnovnu školu i gimnaziju završio u Ptuju gdje mu je prastric Janez Vošnjak bio župnik. I Mihael Vošnjak odlučio se za svećeničko zvanje, ali i za franjevački red.
U rujnu 1878. primljen je u novicijat Franjevačkog samostana u Zagrebu i dobio redovničko ime Vendelin. Filozofske i teološke studije polazio je u Pečuhu i Varaždinu. Svečane redovničke zavjete položio je u Varaždinu 1882., a za svećenika je zaređen u Grazu 1884. Sljedeće dvije godine studirao je teologiju na Isusovačkom sveučilištu u Innsbrucku. U Zagrebu je od 1886. do 1889. djelovao kao magister klerika i lektor filozofije u filozofskom učilištu, a od 1889. do 1895. istu dužnost je obavljao u Varaždinu.
U Franjevačkoj provinciji svetog Ladislava bio je definitor, zagrebački gvardijan, vizitator Franjevačkog svjetovnog reda, komisar samostana i provincijal. Potkraj 19. stoljeća započela je obnova franjevačkog reda, u organizacijskom i duhovnom pogledu. Papa Lav XIII. 1897. je bulom Felicitate quadam ujedinio sve ogranke Reda manje braće i uspostavio današnju podjelu franjevačkog reda na Manju braću, Manju braću konventualce i Manju braću kapucine. Tada se pokazala i potreba za preuređenjem postojećih provincija. U Provinciji svetog Ladislava ta je zadaća pripala Vošnjaku kao njenom provincijalu, a rezultat toga bio je i preustroj provincije i osnutak nove Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu 3. lipnja 1900. Vendelin Vošnjak je izabran za njenog prvog provincijala. Tu je dužnost obavljao do 1908., te ponovno od 1924. do 1927. Istakao se velikom razboritošću i mudrošću i stoga zaslužio naslov „oca provincije.“
Poticao je obnovu duhovnoga života, obnovu crkava i samostana te izdavanje vjerskih časopisa. Obnovu franjevačkog duha započeo je vlastitim primjerom. U jednoj svojoj okružnici je napisao: „Oči braće uprte su u me jer žele naći u meni, kao starijem bratu, izgled i pravilo po kojem će se ravnati. Žele vidjeti primjer koji mogu slijediti. Živi primjer je živi znak, živa opomena, a nadasve snažno sredstvo koje povoljno djeluje na čovječje srce. Ovoj vašoj želji ja sam dužan udovoljiti jer je ona pred Bogom opravdana.”
Vendelin Vošnjak petnaest je puta bio generalni vizitator svih franjevačkih provincija u Kraljevini Jugoslaviji te nekih provincija u Austriji, Njemačkoj i Češkoj, a šest godina bio je član vrhovne uprave Franjevačkog reda u Rimu. Zbog svoje blagosti, dobrote i asketskog lika još za života je bio smatran svecem.
Vendelin Vošnjak umro je u franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu 18. ožujka 1933., a 1963. pokrenut je postupak za proglašenje blaženim te mu je dodijeljen naslov Sluge Božjeg. Njegov grob nalazi se lijevo od ulaza u crkvu svetog Franje na Kaptolu gdje ga redovito posjećuju njegovi štovatelji.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.