V. memorijalni dani Šefika Pezerovića

Život je dao za Hrvatsku

Oko tisuću posjetitelja okupilo se na V. Memorijalnim danima Šefika Pezerovića održanim 8. i 9. svibnja 2015. godine u zagrebačkom Petruševcu gdje je položen vijenac poginulim braniteljima i odana počast Šefiku Pezeroviću, prvom hrvatskom redarstveniku Bošnjaku ubijenom u Domovinskom ratu. Program je održan i na Policijskoj akademiji u Zagrebu, predstavljena je knjiga Srpska napadna „Operacija Žaoka“ 26. srpnja 1991., autora dr. sc. Jakše Raguža, otvorena je i izložbe o Šefiku Pezeroviću, a održan je turnir u nogometu, stolnom tenisu, šahu i badmintonu za žene, te memorijalna utrka od Policijske škole Josip Jović do OŠ Žitnjak. Dvodnevni program završen je nastupom bošnjačkih kulturno-umjetničkih društava.

Memorijalni dani Šefika Pezerovića započeli su u organizaciji njegove obitelji, a preuzelo ju je Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba. Na Memorijalnim danima bila je i obitelj Pezerović; Šefikovi roditelji Halima i Abdulah, sestra Amira Hamzić Pezerović, brat Amir, te rođaci i prijatelji, ali i brojni hrvatski branitelji i policajci. Obitelj Pezerović je vrlo emotivno proživljavala te trenutke, a Šefikova majka Halima, tiha i nenametljiva žena, izjavila je da joj je vrlo teško zbog gubitka sina, ali da je sretna jer nije zaboravljen.

– Tužna sam, ali i radnosna jer moj Šefik nije zaboravljen i odbačen pa osjećam kao da je živ dok sam ovdje među ovim ljudima. Kad sam čula da je poginuo mislila sam da to neću preživjeti. On je želio biti policajac i svoj je život dao da bi nama svima bilo bolje. Majka kao majka – uvijek tugujem. I moja obitelj tuguje. Mi smo nekad bili vesela obitelj, Šefik je u Zagrebu završio osnovnu i srednju školu i opredijelio se da bude policajac. Sretna sam jer njegova žrtva nije zaboravljena. Danas sam u Policijskoj akademiji rekla da ga zamišljam kao da je živ i da je s nama. Neka se to zlo koje smo proživjeli više nikad nikome ne dogodi – rekla je Halima. Šefikova sestra Amira Hamzić Pezerović kaže da se u njoj isprepliću tuga, sreća, bol i radost.

-Tuga zato što se sjetim kako je imao samo 23 godine kad su ga teško ranjenog zvjerski mučili. Moj brat je volio pjevati, volio je ljude i nije gledao tko je koje vjere i nacije. Šefik je uvijek želio mir i dobro, borio se za državu u kojoj je živio, a da su je svi voljeli i poštovali kao on – rata ne bi ni bilo. Bio je pedantan, odgovoran i pravedan, a iznad svega je volio svoj policijski posao. Njegov mučitelj, srpski vojnik Jablan Kejić je osuđen samo na sedam godina zbog ratnog zločina pa poslije pomilovan na pet, a njegovi pomagači su slobodni u Srbiji i hrvatskom pravosuđu nedostupni. Moj otac je samo jednom dobio obavijest da se vodi postupak za ratni zločin protiv Kejića u Sisku, a bila su tri ročišta. Kad smo čuli da je Kejić pomilovan osjećali smo se kao da je ponovno 1991.. Strašno je to što je učinio mome bratu, a dosuđena mu je mala kazna kao da je običan kriminalac, kradljivac cigareta. U koju god smo se državnu instituciju javili ništa nismo mogli postići. Mislila sam sjesti na Markov trg i štrajkati glađu da bi došla do toga da nas netko uputi kako postupiti na suđenju ratnom zločincu. Treba osnovati udrugu koja bi roditeljima i užoj obitelji pomogla kad se takvo nešto događa da znaju gdje se mogu javiti. Poginuli branitelji i njihove obitelji to zaslužuju. Moj brat Šefik je dao najviše što je mogao za Hrvatsku – svoj život – kategorična je Amira.

Ovogodišnje V. Memorijalne dane Šefika Pezerovića otvorio je Darinko Kosor, predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba, nazočan je bio i gradonačelnik Milan Bandić, te izaslanik ministra branitelja, brojni branitelji i policajci. Ideja o organizaciji Memorijalni dani Šefika Pezerovića došla je prije pet godina od Amirina supruga Asima Hamzića i obitelj je ogranizirala prvu manifestaciju koju je poslije preuzelo Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba. Kemal Bukvić, predsjednik Vijeća, najavljuje i gradnju spomenika u Kuljanima na mjestu pogubljenja Šefika Pezerovića kojim će se odati počast i ostalim poginulim Bošnjacima, hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu, kojih je 1100.

Šefik Pezerović je bio policajac u Policijskoj postaji Črnomerec u Zagrebu kad je kao dragovoljac otišao u obranu Pounja koje je zajedno s JNA razarala srpska paravojska. Nakon što je poginuo Šefikov zapovjednik, on je kao jedini specijalac odlučio izvući preživjele suborce iz neprijateljskog obruča. No, neprijateljska granata ga je spriječila u toj akciji, kod Struge Banske teško je ranjen u glavu i ruku. Šefik je s još dvojicom ranjenih policajaca Dragom Matijevićem i Ivanom Žalcem trebao biti prevezen sanitetskim vozilom u bolnicu u Sisak, ali je vozilo, u kojem su bili liječnik Krešimir Šipuš, tehničar Marijan Majstorović i vozač Marinko Čerkez, napadnuto u Kuljanima i svi su zarobljeni. Liječnik, tehničar i vozač odvedeni su u logor i poslije razmijenjeni. Što je bilo s ranjenim policajcima Matijevićem i Žalcem ni danas se ne zna, ali istina o Šefikovu stradanju i zvjerskom mučenju koje je proživio posljednjih dana života je izašla na vidjelo nepuno desetljeće nakon njegove smrti. Njegov mučitelj Kejić vozio je teško ranjenog Šefika po selima Kirišnicu, Jovacu, Šakanlijama i Lotini gdje su se mještani na njemu iživljavali. Kejić je vozio u gepeku automobila teško ozlijeđenog Šefika kojega su nakon zvjerskog mučenja ubili 22. srpnja 1991. u Kuljanima. Šefik Pezerović je posthumno odlikovan s nekoliko odličja, a njegova žrtva je jedan od simbola otpora agresoru.