SJEĆANJE NA SKENDERBEGA SVIJETOM PROSLAVLJENOG ALBANSKOG JUNAKA
Prvi put nakon 300 godina, 17. siječnja u Muzeju Mimara u Zagrebu, izvedeni su ulomci iz opere „Scanderbeg“ Antonija Vivaldija. Prije tri stoljeća ova je opera prvi puta izvedena u kazalištu u Firenzi, a ovoga puta povodom 550. godišnjice smrti Gjergja (Juraj) Kastrioti Skenderbega u okviru svečane tribine o Skenderbegu.
Organizirali su je Vijeće albanske nacionalne manjine Grada Zagreba i Hrvatsko albansko društvo, a nastupio je Zagrebački komorni orkestar kojim je ravnao Pavle Dešpalj, solisti su bili Lidija Horvat Dunjko, sopran, Berislav Puškarić, bas, Toni Nežić, bas. Program je umjetnički vodio Xhevdet Sahatxhija, profesor gitare.
Šuip Ziberi, predsjednik Vijeća albanske nacionalne manjine Grada Zagreba, otvorio je tribinu na kojoj su bili prisutni Ilir Melo, veleposlanik Albanije u Hrvatskoj, Gzim Kasapolli, veleposlanik Kosova u Hrvatskoj, Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba, Elizabeta Knorr, pomoćnica počelnika Sekotra za promicanje ljudskih prava, civilno društvo i nacionalne manjine Grada Zagreba, Memetali Zenuni, predsjednik Vijeća albanske nacionalne manjine Velike Gorice, Adem Zenuni, predsjednik Vijeća albanske nacionalne manjine Zagrebačke županije, Esad Čolaku, predsjednik unije Albanaca u Hrvatskoj, te brojni zagrebački Albanci.
Prije izvedbe fragmenata iz opere „Scanderbeg“, predavanje o tom albanskom junaku održali su dr. sc. Damir Karbić, ravnatelj Zavoda za povijesne znanosti HAZU, i prof. dr. sc. Zeqirja Idrizi, profesor Veleučilišta u Tetovu, a knjigu „Lik Skenderbega u Hrvatskoj“ predstavila je Mirjam Deponte, predsjednica Hrvatskog albanskog društva.
Da postoje sačuvani fragmenti opere Scanderbeg Antonija Vivaldija, Ennio Stipčević, sa Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti, prvi put je čuo prije više od trideset godina kad je bio pri kraju studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Stipčević je poslije nekoliko godina o tim fragmentima objavio opširnu studiju u specijaliziranom talijanskom časopisu. Opera je nastala nadahnuta Jurajem Skenderbegom, albanskim knezom iz obitelji Kastriotić, njegovim otporom Turcima i borbom za samostalnost Albanije. Budući da je Venecija ratovala protiv Turske,
Vivaldi je dobio ponudu od Teatro della Pergola u Firenzi da za sezonu 1718. sklada operu o Skenderbegu. Iako je Skenderbeg živio u 15. stoljeću, njegov lik i djelo ostavilo je trag u povijesti i bilo nadahnuće umjetnicima. Juraj Skenderbeg (Iskander-bei, 1403.-1468.) bio je zatočen kao osmogodišnjak i prisiljen prihvatiti islam, no pobjegao je sa sultanova dvora i vratio se u Albaniju u Kruju gdje je poveo Albance u oslobodilački rat u kojem je u početku bio uspješan, no poražen je 1445. te je pobjegao u Italiju. Ostao je vojno aktivan i u Napulju postao vojvoda aragonske vojske protiv Anžuvinaca, a u mletačko-turskom ratu ponovno branio Kruju od Turaka (1466.-67.). Stipčević u opisu Skenderbega ističe da je bio jedan od posljednjih uspješnijih boraca za albansku samostalnost.
Skenderbeg i njegovo djelo živi stoljećima kroz umjetnost; njegovim životom nadahnuti su književnici i likovni umjetnici, glazbenici… I hrvatski književnik Andrija Kačić Miošić, u svojoj knjizi Razgovori, Skenderbegu je posvetio sedamdesetak stranica.