PREDSTAVLJENA PUBLIKACIJE AUGUSTIN KMOŠEK – NEZNANI JUNAK ZAGREBAČKIH ČEHA
Predstavljanjem publikacije Augustin Kmošek – neznani junak zagrebačkih Čeha, objavljene u izdanju Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba, u srijedu 2. studenog u zagrebačkom Češkom narodnom domu zaključeni su ovogodišnji Dani češke i hrvatske kulture u Zagrebu.
Augustin Kmošek (1889. – 1916.) bio je mlinar iz selu Litrbachy (danas Čistá) kod Litomyšla u Češkoj unovačen u austro-ugarsku vojsku koji je 1914. bio zarobljen na ruskom bojištu, nakon čega je pristupio Češkoj družini, postrojbi koja se u Prvom svjetskom ratu borila na strani Antante. Nakon što ga je 1915. zarobila njemačka vojska, predan je Austro-Ugarskoj koja ga je osudila na smrt zbog izdaje te je 12. kolovoza 1916. strijeljan u Zagrebu. Pokopan je na Mirogoju, u dijelu gdje su pokopani drugi strani vojnici iz doba Prvog svjetskog rata, a nakon 1918. podignut mu je i nadgrobni spomenik. O grobu i o održavanju uspomene na ovog tragično stradalog češkog vojnika već gotovo sto godina brine Češka beseda Zagreb i to je postala jedna od tradicija češke manjine u Zagrebu koja nije prekidana niti u nepovoljnim političkim okolnostima kakve su vladale u Hrvatskoj i Češkoj. Njegovanjem uspomene na Augustina Kmošeka zagrebački Česi simbolički održavaju sjećanje na milijune vojnika poginulih u Prvom svjetskom ratu, a koji su nažalost pali u drugi plan zbog žrtava Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata, te ovu tradiciju prenose budućim naraštajima.
Kako bi se zagrebački Česi i svi Zagrepčani podsjetili tko je taj češki vojnik pokopan na Mirogoju, objavljena je ova knjižica s Kmošekovom opširnom biografijom i drugim popratnim tekstovima (o otkrivanju Kmošekova spomenika te o kasnijim komemoracijama na njegovom grobu, o češkim legionarima u Prvom svjetskom ratu i o groblju Mirogoj). U knjizi su objavljeni i Kmošekovi osobni dokumenti pronađeni u češkim arhivima, kao i fotografija njegovog nepoznatog poprsja zahvaljujući kojoj je nakon više od sto godina moguće dočarati Kmošekov fizički izgled.
Kako je kazao predsjednik Vijeća češke nacionalne manjine Grada Zagreba i Češke besede Zagreb Juraj Bahnik, ova publikacija bila je karika koja nedostaje u čuvanju uspomene na Augustina Kmošeka, budući da zagrebački Česi nisu detaljnije poznavali njegov život.
Urednik publikacije Marijan Lipovac rekao je da je izdavanjem ove publikacije Kmošekova slava dobila dodatnu dimenziju. „Iako knjižica naslovom poručuje da je Kmošek neznani junak zagrebačkih Čeha, možemo reći da od danas Kmošek nije tek neki nepoznati češki vojnik kojem znamo samo ime i osnovne biografske podatke, nego čovjek od krvi i mesa, za kojeg otprilike znamo i kako je izgledao jer je pronađena slika njegovog poprsja. Znamo u dobroj mjeri i njegov psihoprofil, barem od vremena kada je kao običan mlinar bio unovačen u vojsku i poslan na front te možemo reći da je bio čovjek koji je, iako naviknut od djetinjstva na patnju i nedaće, teško podnosio ratne strahote koje su ga u konačnici psihički slomile te mu nije bilo teško ni umrijeti. Kmošek dakle više nije neznani junak, ali poput drugih neznanih junaka kojima se odaje počast on simbolizira sve vojnike pale ne samo u Prvom svjetskom ratu, nego i u drugim ratovima, sve ljude kojima su ratovi upropastili život, bilo da su u njima poginuli, ili su ostatak života proveli s teškim traumama i drugim posljedicama“, kazao je Lipovac. Spomenuo je da se iz publikacije može detektirati kako se odvijala evolucija Kmošekove percepcije među njegovim štovateljima koji su ga u početku smatrali borcem za slobodu i herojem, a u novije vrijeme njegovu tragediju sveli u realnije okvire.
„Iako ova knjižica nije velika opsegom, ona je vrlo značajna ako Kmošeka promatramo u široj perspektivi. Jer toliko je vojnika poginulo i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu, i u drugim ratovima, a da ih se više ne sjeća nitko, osim njihovih potomaka, i oni su postali samo broj, odnosno jedan od pribrojnika u ukupnom višemilijunskom zbroju žrtava. Kmošek, koji nije imao potomaka, ostao je međutim upamćen, i u Zagrebu i u rodnom mjestu, te mu odajemo počast ne samo paljenjem svijeća na grobu, nego i ovom publikacijom kakvu nažalost nisu i neće dobiti drugi koji su imali sudbinu sličnu njegovoj, iako su im životne priče možda i zanimljivije“, kazao je Lipovac. Odao je posebno priznanje istaknutoj članici Češke besede Zagreb i Vijeća češke nacionalne manjine Jarmili Hanuški koja desetljećima vodi brigu o Kmošekovom grobu i čuvanju uspomene na njega.
Povjesničarka dr. sc. Ljiljana Dobrovšak spomenula je djelovanje Udruge 1914. – 1918. koja se bavi istraživanjem memorijalne baštine Prvog svjetskog rata u Hrvatskoj te vodi i znanstveni projekt Prvi svjetski rat u kulturi sjećanja: Zaboravljena baština. Prema njenim riječima, u Hrvatskoj postoji oko 140 spoen obilježja vezanih uz Prvi svjetski rat, a na području nekadašnje Kraljevine Hrvatske i Slavonije ratnički grobovi postoje u 580 mjesta i u njima je pokopano 23.533 žrtva Prvog svjetskog rata. Među njima je i Augustin Kmošek. „Da povijesne okolnosti nisu bile dakle da je Austro-Ugarska izgubila rat, Kmošek bi ostao samo jedno u nizu imena neznanih junaka, no nakon 1918. stvorena je Čehoslovačka koja se sjetila malih junaka te je Kmošek i njegovo stradanje postalo simbolom otpora“, kazala je Ljiljana Dobrovšak. Podsjetila je da je nakon 1945. većina vojnih groblja iz Prvog svjetskog rata prerovana i uništena, a svako sjećanje na vojnike iz Hrvatske marginalizirano, tako da se tek u novije vrijeme počinje razvijati kultura sjećanja na sudjelovanje Hrvatske u Prvom svjetskom ratu.
Na predstavljanju su govorile i nekadašnja predsjednica Češke besede Zagreb Alenka Štokić koja je govorila o svojim traganjima za podacima o Kmošeku u arhivu Češke besede, te češka povjesničarka Jindra Lavrenčíková koja je u čeških arhivima pronašla Kmošekove dokumente, kao i njegovu biografiju te fotografiju njegova poprsja i time dala ključan doprinos što boljem rasvjetljavanju života i sudbine ovog tragičnog češkog vojnika koji je život okončao u Zagrebu gdje organizirano djeluju njegovi sunarodnjaci koji preko sto godina čuvaju uspomenu na njega i prenose je budućim naraštajima.
