PODUZETNIK JAKOV EPSTEIN – OSNIVAČ PRVOGA DOBROTVORNOGA DRUŠTVA U ZAGREBU

Najstarije dobrotvorno društvo, Društvo čvječnosti, osnovao je u Zagrebu poduzetnik i dobrotvor Jacques (Jakov) Epstein. Pomagalo je siromašnim građanima cijelo jedno stoljeće, imalo je obrazovnu ulogu i stipendiralo siromašne studente, te otvorilo prvu pučku kuhinju u Hrvatskoj. Epstein je rođen 1822. godine u Zagrebu u imućnoj židovskoj obitelji, a njegovi roditelji Samuel i Nanette, rođena Lichtenstein, imali su još dva sina Juliusa i Sigismunda (Žigu). Samuel Epstein je 1816. iz Slovačke doselio u Zagreb gdje se najprije bavio knjigovodstvom, a potom pokrenuo trgovački posao. Jakov Epstein je završio trgovačku školu u Zagrebu i Beču te potom osnovao trgovačku tvrtku. Uz poduzetništvo, bavio se javnim i kulturnim radom, i u Hrvatskoj i u inozemstvu, zbog čega je došao u doticaj s ilircima i sudjelovao u Ilirskom preporodu, a od 1838. bio je i član Ilirske čitaonice. Osim toga, bio je i član upravnog odbora “Slavenske lipe” društva koje je djelovalo 1848. i 1849. prema načelima francuske revolucije o slobodi, jednakosti i bratstvu, a promicalo je ideju preuređenja Habsburške Monarhije na federalnom načelu. Epstein je isticao i važnost poduzetništva, te je 1849. predložio osnivanje trgovačko-obrtničke komore, što je učinjeno 1852. godine. No, Epstein je prije svega bio humanist pa je njegov najveći društveno korisni pothvat – Društvo čovječnosti (Humanitaetsverein) koje je, zajedno sa starijom braćom, osnovao 6. siječnja 1846. u Zagrebu. Utemeljio ga je u duhu ilirskoga i reformističkoga pokreta te mu je, osim pomaganja siromašnima, namijenio i obrazovnu ulogu. Bio je prvi predsjednik društva od 1846. do 1856., a od 1856. do 1858. bio je i njegov glavni ravnatelj. Društvo je imalo isti pristup prema svima bez obzira na društveni status, vjeru i jezik jer su njegovi osnivači željeli povezati sve narode koji su bili u Hrvatskoj i na području cijele Habsburške Monarhije. Pravila djelovanja društva javno su objavljena, a cilj je bio pomaganje, pouka i zabavljanje.

Društvo je djelovalo u povoljnoj društvenoj klimi, posebno kad je Hrvatska ustavom iz 1849. godine dobila veću neovisnost od Mađarske što je potaknulo razvoj društvenog i političkog života. No, taj zamah nije dugo potrajao jer se okolnosti mijenjaju 1851. nakon uvođenja apsolutizma kad se preispituje djelovanje svih društava. Društvo čovječnosti preživjelo je strogu kontrolu te je moglo nastaviti djelovati, ali nije moglo trošiti novac prema vlastitoj volji. Zbog svega toga Društvo, koje je ovisilo o donacijama, tijekom 1854. i 1855. nije dobilo niti jednu financijsku potporu. No, prebrodilo je krizu i 1857. okupljalo više od 200 članova među kojima je bio i ban Josip Jelačić sa suprugom Sofijom u čiju je čast Epstein, amaterski glazbenik, skladao nekoliko plesova. Donatori Društva bili su najuglednije osobe hrvatskog društvenog života među kojima su se posebno isticali nadbiskupi Juraj Haulik i Josip Juraj Strossmayer, a novac Društvu donirao je čak i car Franjo Josip I. Ovo Društvo bilo je od iznimne važnosti za Zagreb i Hrvatsku, djelovalo je stotinu godina te je potaknulo osnivanje novih dobrotvornih ustanova.

U vrijeme dok je bio predsjednik Društva čovječnosti Epstein je postao i predsjednik zagrebačke Izraelitske bogoštovne općine. Na tu funkciju izabran je 19. lipnja 1853., a predstavljajući svoj program založio se za razvoj općinskih institucija. Pod njegovim vodstvom zagrebačka općina molila je pomoć bečke općine za izgradnju sinagoge, te Epstein 21. rujna 1854. piše: “Bogomolje povezuju raspršeni Izrael i karika su onog snažnog lanca koji obuhvaća Izrael.” No, iste godine povukao se s pozicije predsjednika zbog spora sa zagrebačkom ortodoksnom zajednicom.

Nažalost, Epstein nije doživio najvažnije rezultate svojih dobrih djela. Više je mislio na druge nego li na sebe, nesebično je dijelio svoj imetak i zbog toga imao financijske poteškoće. Ponadao se da će mu novi posao kojim se počeo baviti, osiguranje i reosiguranje, donijeti prihod kojim će vratiti nagomilane dugove, ali to se nije dogodilo. Opterećen dugovima, Epstein se tijekom jednog putovanja u Beč odlučio ubiti skačući pod vlak. Ozljede su bile toliko teške da mu nije bilo spasa, umro je 26. listopada 1859. u bolnici u Badenu pokraj Beča. Epstein je dobročinstvom ostavio neizbrisiv humanitarni trag u Hrvatskoj.

Društvo čovječnosti je 1. ožujka 1875. otvorilo prvu pučku kuhinju u Zagrebu, i to samo dvije godine poslije otvaranja prve pučke kuhinje u Beču koja je bila prva i na području Habsburške Monarhije. Prva pučka kuhinja bila je u Skalinskoj ulici broj 7, a Društvo je 1895. kupilo kuću u Petrinjskoj 3 gdje je godinu kasnije sagradilo novu zgradu pučke kuhinje. Vrata pučke kuhinje bila su otvorena siromašnim građanima Zagreba, kao i srednjoškolcima i studentima slabijeg imovinskog stanja. U toj pučkoj kuhinji hranio se i hrvatski političar i osnivač stranke HSS Stjepan Radić dok je polazio gimnaziju u Zagrebu, a njegov brat Pavle Radić dobivao je novčanu pomoć od Društva čovječnosti. Osim donacijma, Društvo je svoje djelovanje financiralo i iz drugih izvora te je svake godine organiziralo tombolu na Trgu bana Jelačića u kojoj su sudjelovali brojni Zagrepčani. Na prvoj tomboli sudjelovalo je više od 4000 ljudi. Prilikom posjeta Zagrebu 1888. prestolonasljednik Rudolf Habsburg posjetio je i Društvo te mu donirao 250 forinti, a pučkoj kuhinji 200 forinti.

Društvo čovječnosti djelovalo je vrlo uspješno cijelo jedno stoljeće. Njegov rad zabranjen je 1946., uz obrazloženje da država preuzima brigu o siromašnima, a ukinuto je 7. siječnja 1947. No, kao i njegov osnivač Epstein, ostavilo je neizbrisiv trag u povijesti dobročinstva u Hrvatskoj.

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.