ANDRÁS BOGNÁR BIO JE MEĐUNARODNO PRIZNATI GEOMORFOLOG I GEOGRAF
András Bognár (Andrija-Boris Bognar) 1937-2019. bio je ugledni sveučilišni profesor i međunarodno priznati znanstvenik, geograf, geomorfolog, karstolog i geoekolog u Hrvatskoj i član Mađarske akademije znanosti (X. razred za geoznanosti). Na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru, predavao je i uveo brojne kolegije: Geomorfologiju, Aplikativnu geomorfologiju i geomorfološko kartiranje, Geoekologiju i Geoznanstvene osnove zaštite okoliša. Sa svojim suradnicima, polučio je vrhunska postignuća u istraživanju prapornih taložina, krša, različitih oblika reljefa, speleoloških pojava, u geomorfološkom kartiranju itd. U geomorfološkim istraživanjima posebno se bavio padinama i padinskim procesima, fluvijalnim reljefom, praporom (lesom i lesu sličnim taložinama), ponajviše nastankom i genezom lesa Panonskog i Jadranskog bazena.[1]
Rođen je u Zdencima pokraj Orahovice, u Slavoniji, 9. ožujka 1937. godine od majke Štefanije i oca Andrása. Početkom 2. Svjetskog rata, obitelj Bognár prognana je iz tadašnje NDH u Karanac (u Baranji, tada kao dio Mađarske), a potom u Čenej (pokraj Novog Sada) i u Mađarsku. Poslije 1945. vratili su se u Baranju. Osnovnu školu započeo je u Novom Sadu, a nastavio u Baranji. Gimnaziju je završio u Požegi, a studij u Zagrebu. Tijekom zadnje dvije godine studija paralelno se zaposlio kao urbanist planer na Urbanističkom institutu Hrvatske. Poslije diplomiranja na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1964., vratio se u Beli Manastir (u Baranji), gdje je predavao u gimnaziji od 1965-1968., a potom se vratio na Zagrebačko Sveučilište, gdje se od 1968-1975. zaposlio kao asistent i predavač na Fakultetu političkih znanosti. Naime, profesora Bognára još su u mladim danima zanimala pitanja iz područja političke geografije, geopolitike, kao i problemi mađarske manjine u različitim zemljama. Ipak, težište njegovog interesa sve se više usmjeravalo prema geografiji, geomorfologiji i geoekologiji što se očitovalo na izboru teme za magistarski rad.[2]
Naime, naziv njegovog magistarskog rada je: „Osobine i regionalno značenje Banskog brda i Južne baranjske lesne zaravni“, koji je obranio 1975. godine. Iste godine, zapošljava ga profesor Josip Roglić, akademik, tada najpoznatiji hrvatski geograf na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Poslije odlaska u mirovinu profesora Roglića 1979., preuzeo je vođenje radne skupine za geomorfologiju, a kasnije i predavanja iz slijedećih predmeta: Geomorfologija, Aplikativna geomorfologija i geomorfološko kartiranje, Geoekologija i Geoznanstvene osnove zaštite okoliša. Povremeno je preuzeo i vođenje Instituta za geografiju. Započeo je i vodio, od Hrvatske države financirani istraživački projekt Geomorfološko kartiranje Republike Hrvatske (od 1985. do 2007.)[3], [4].
- godine obranio je i doktorsku disertaciju pod naslovom: „Baranja; geomorfološka studija“, pa je te godine izabran i za docenta. Za izvanrednog profesora izabran je 1986. Poslije objave značajne knjige Geomorfologija Baranje (1990.) izabran je za redovnog sveučilišnog profesora 1992. Bio je na studijskim boravcima u SAD-u, Kanadi, Kini, bivšem SSSR-u i dr. Kao gostujući profesor predavao je u Mađarskoj, Sloveniji, BiH i SAD-u. Od 1987. počasni je član Mađarskoga geografskoga društva[5]. Od 1998. godine vanjski član Mađarske akademije znanosti (X. razred za geoznanosti). Član je i Regionalnog centra Mađarske akademije znanosti u Pečuhu (2011.), Međunarodne unije za kvartarna istraživanja (INQUA) od 2011., Međunarodnog udruženja za geodeziju (2011.), Međunarodnog udruženja geomorfologa (IAG) od 2011., Mađarskog geomorfološkog društva (2012.), Mađarskog geografskog društva (1987.), potpredsjednik Hrvatskog geografskog društva (2011.), član Hrvatskog geomorfološkog društva (2012.), Hrvatskog prirodoslovnog društva (2011.), Društva mađarskih znanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj (1996.) itd.[6] U mirovinu je otišao 2007.
Da je bio poznat i priznati stručnjak u svom području dokazuje i činjenica da su mu povodom 70-og rođendana, 13. ožujka 2007. proslavu u Budimpešti zajednički priredili: Institut za geografiju Mađarske akademije znanosti, Znanstveni fakultet Eötvös Loránd – Katedra za geografiju i Mađarska akademija znanosti X. Razred za agronomiju.[7]
Dio od oko 300 njegovih znanstvenih i stručnih radova objavljen na web stranici Hrvatske znanstvene bibliografije CROSBI[8], ali važniji radovi sa komentarima i na web adresi[9]. Sudjelovao je u izradi mnogobrojnih projekata. Tako na pr. započeo je i vodio, od Hrvatske države financirani istraživački projekt Geomorfološko kartiranje Republike Hrvatske (od 1985. do 2007.),[10] Utjecaj permafrosta na degradaciju tla (od 1993.) itd.
Na njegov stručni razvoj i međunarodne veze, a pogotovu na veze sa mađarskim znanstvenicima, velik utjecaj imao je akademik Pécsi Márton i Institut za geografiju Mađarske akademije znanosti, kojoj je akademik Pécsi bio na čelu.
Nadalje, mi bi se ovdje osvrnuli samo na one projekte i radove, koji se odnose na suradnju hrvatskih i mađarskih znanstvenika koje je g. Bognár inicirao. Od 1975. sudjelovao je u međunarodnom projektu: Izrada geomorfološke karte Podunavskih zemalja. Od 1983. bio je voditelj znanstvenog projekta Geografske osobine pograničnog područja Hrvatska Mađarska. U ime Društva mađarskih znanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj, vodio je slijedeće trogodišnje znanstvene projekte: Demografski razvoj Mađara u Hrvatskoj (projekt od 1997.), i Prirodno kretanje mađarskog stanovništva u RH od 1991. do 2011. godine (projekt od 2010.). Od 1982. organizirao je susret mađarskih i hrvatskih geografa, koji se svake druge godine sastaju. To je najdulja međunarodna suradnja Zagrebačkog Sveučilišta koja traje i danas! Zahvaljujući tim susretima, izgradio je odličnu suradnju sa mađarskim znanstvenicima iz Budimpešte, Pečuha i Debrecena.
Značajan udio svoga vremena posvijetio je demografskim pitanjima. Kako su njegovi radovi objavljeni (većinom na mađarskom jeziku) iz ovog područja dobrim dijelom nepoznati hrvatskoj znanstvenoj zajednici a i javnosti, navodimo slijedeće članke i knjige: Stanovništvo Baranje (1971/72), Karta nacionalnog sastava stanovništva 1910. godine (1975.), Karta nacionalnog sastava stanovništva 1971. godine (1975.), Changes in ethnic composition in Baranya (1991.), Razvoj etničke strukture Baranje (1991), O genocidu nad Mađarima (In: Cseres Tibor: Krvna osveta u Bačkoj, 1993.), A baranyai lakosság etnikai összetételének változása (1994.), A horvátországi magyarság demográfiai fejlődése az utóbbi másfél század alatt (1994.), A Dél-Baranya népesség és etnikai összetételének változása (1995.), The status of Hungarians in Vojvodina from 1918 to 1995. (1995.), A magyarság természetes szaporulata Horvátországban az utóbbi másfél században (1999.), A horvátországi magyarság demográfiai fejlődése a legkorábbi időktől máig (2000.), A horvátországi magyarság Földrajzi elhelyezkedése. In: Magyarok a világban, (2000.), A horvátországi magyarság népesedési fejlődése és jellemzői. In: Magyarok a világban, (2000.), Adatok a horvátországi magyarok népesség számának alakulásáról (2001.), A horvátországi magyar tudományosság, különös tekintettel a népességkutatás terén elért eredményekre (u suradnji sa Horváth László-om 2001.), Horvátország Pannon területének etnikai térképe (u suradnji sa Kocsis Károlyom, 2003.), Stradanje mađarskog stanovništva u Jugoslaviji 1944/45. Predavanje i abstrakt. (2005.), A Kárpát-Pannon-térség etnikai térképe 1495. (u suradnji sa Kocsis Károlyom i Tátrai Patrikom, 2012.), A Kárpát-Pannon-térség etnikai térképe 1784. (u suradnji s Károlyem Kocsisom, Tátrai Patrikom i Varga E. Árpádom, 2012.), Mađarski gubitci u Hrvatskoj na kraju i poslije Drugog svjetskog rata I. (u suradnji sa Horváth László-om, 2016.), Horvátországi magyar vesztességek a II. Világháború végén és után (u suradnji sa Horváth László-om, 2016.), A magyarok demográfiai fejlődése a Horvát Köztársaság mai területén (2016.), Mađarski gubitci na kraju i poslije Drugog svjetskog rata II. (u suradnji sa Horváth László-om, 2017.), A magyarok és németek vesztessége Horvátországban és Bácskában 1944/45-ben és a háború után / Stradanje Mađara i Nijemaca u Hrvatskoj i Bačkoj 1944/45. i u poraću (dvojezična knjiga, u suradnji sa Horváth M. László-om i Vladimirom Geigerom, 2018.), A magyarok és németek vesztesége Horvátországban és Bácskában 1944/45-ben és a háború után (časopis, u suradnji sa Horváth László-om i Vladimirom Geigerom, 2019.), A magyarság népesedési fejlődése Horvátország mai területén a legrégibb időktől máig (knjiga, 2020.).
Znanstvena zajednica, ali i mađarska manjina u Hrvatskoj, odlaskom akademika Bognára izgubila je sjajnog znanstvenika i dragog prijatelja.
[1]https://www.researchgate.net/publication/341434340_In_memoriam_akademik_dr_sc_Andrija_Boris_Bognar_redoviti_profesor_u_trajnom_zvanju
[2]In: Bognár András: A magyarság népesedési fejlődése Horvátország mai területén a legrégibb időktől máig, Zagreb, 2020.
[3]https://mta.hu/magyar-tudomanyossag-kulfoldon/bemutatkozik-az-mta-magyar-tudomanyossag-kulfoldon-programja-105588
[4]https://www.researchgate.net/publication/341434340_In_memoriam_akademik_dr_sc_Andrija_Boris_Bognar_redoviti_profesor_u_trajnom_zvanju
[5]https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8389
[6]https://mta.hu/koztestuleti_tagok?PersonId=18924
[7]https://mta.hu/magyar-tudomanyossag-kulfoldon/bemutatkozik-az-mta-magyar-tudomanyossag-kulfoldon-programja-105588
[8]https://www.bib.irb.hr/pregled/znanstvenici/4265?page=1
[9]https://www.researchgate.net/publication/341434340_In_memoriam_akademik_dr_sc_Andrija_Boris_Bognar_redoviti_profesor_u_trajnom_zvanju
[10]https://mta.hu/magyar-tudomanyossag-kulfoldon/bemutatkozik-az-mta-magyar-tudomanyossag-kulfoldon-programja-105588