Mirsad Srebreniković, dipl. pravnik, kandidat 12. izborne jedinice

Trebamo ponajprije biti uljuđeni i otmjeni u političkom manjinstvu, dobri susjedi i ljudi

Bošnjak Mirsad Srebreniković, dipl. pravnik, član Stranke demokratske akcije, SDAH, koja obilježava 25 godina postojanja u Hrvatskoj, kandidat je 12. izborne jedinice na listi za zastupnika bošnjačke, albanske, makedonske, crnogorske i slovenske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru. Bošnjaci se sve više okupljaju oko SDAH i prepoznaju je kao čimbenika preko kojeg se čuje i njihov glas koji se zalaže za ostvarivanje njihovih prava. Srebreniković ističe da nazočnost na političkoj sceni znači i ostvarivanje prava manjina koja im pripadaju po Ustavu i zakonu. Zbog toga poziva Albance, Bošnjake, Crnogorce, Makedonce i Slovence koje predstavlja da odaberu staložen i razuman smjer jer unaprjeđujući sebe, unaprjeđujemo i svijet oko sebe, a Hrvatska je domovina i manjina pa i o njima ovisi kako će u budućnosti izgledati. Stoga poziva glasače da 8. studenoga izađu na izbore, zatraže listu albanske, bošnjačke, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine i zaokruže broj 10, kandidata Stranke demokratske akcije Hrvatske. Mirsad Srebreniković je rođen 1949. u bosanskom gradiću Olovo otkud je došao u Zagreb na studij prava. Bio je pomoćnik ministra MUP-a za kadrovske poslove u prvoj Vladi BiH. Osnivač je SDA u Sarajevu, član Suda časti u Sarajevu, politički tajnik SDA Hrvatske, član IO i GO SDA Hrvatske te član IO KDB Hrvatske „Preporod“. Bio je i član je Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj te Sabora Islamske zajednice u BiH. Član je Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice. Izborni Srebrenikovićev slogan je – Bošnjaci u Hrvatskoj ne čekaju bolju budućnost, oni je stvaraju!

* Kandidat ste 12. izborne jedinice na listi za zastupnika bošnjačke, albanske, makedonske, crnogorske i slovenske nacionalne manjine. Kako će Bošnjak zastupati interese drugih pripadnika nacionalnih manjina u parlamentu RH?

– U nedavnim razgovorima s našim prijateljima iz navedenih manjinskih zajednica, koje ću, ukažu li mi povjerenje, predstavljati u Hrvatskom saboru, upoznati smo sa zamjerkama na odnos prethodnih saborskih zastupnika prema manjinama koje su trebali, štoviše bili u obvezi zastupati. Svjestan sam da ću njihovo narušeno povjerenje moći povratiti jedino svojim djelima i radom. Vrijeme će biti jedini pokazatelj. Nema drugog načina da se stekne njihovo povjerenje jer su manjine, u pravilu, bile zaboravljene čim bi izbori završili. “Njihovi”zastupnici u Saboru bi ih se sjetili tek malo prije novih izbora. Vjerujem da sam u otvorenim i prijateljskim razgovorima s predstavnicima drugih manjinskih zajednica prepoznat kao netko tko neće zaboraviti koga predstavlja u Hrvatskom saboru, ali i netko tko im je obećao moral u politici, a obećanje je za mene dug. Ako Bog da, već se sad radujem trenutku kad ću krajem mandata Bošnjake, kao i naše prijatelje manjince, moći pogledati u oči i upitati ih jesam li opravdao njihovo povjerenje. Pitate me kako će Bošnjak predstavljati ostale. Normalno! Pod uvjetom, dakako, da ih, ne kao dosad, majorizira, pa da oni budu „naši manjinci“! Dosad su Albanci, Makedonci, Crnogorci i Slovenci, koji po nuždi s Bošnjacima dijele istu listu, bili manjinci manjinaca! To treba prestati, to je nedopustivo i u etičkom i u političkom smislu. Trebamo ponajprije biti uljuđeni i otmjeni u svom političkom manjinstvu, dobri susjedi i ljudi, a ne se samo sladiti brojčanom prisutnošću i pukom statistikom. Neshvatljivo mi je, i posve neprihvatljivo, da se zastupnik koji zastupa nacionalne manjine u Hrvatskom saboru, u četiri godine svog mandata, niti jedan jedini put ne odazove pozivu manjina koje predstavlja, da se niti jedan jedini put barem telefonom ne javi njihovim udrugama i predstavnicima. Možda je izdaja teška riječ, ali, oprostite, nijedna druga mi ne pada napamet.

* Kako ocjenjujete položaj pripadnika nacionalnih manjina u RH? Imaju li sve manjine zajednički problem i ako imaju o čemu se radi?

– Smatram da položaj nacionalnih manjina u RH može služiti za primjer drugim europskim državama i društvima kako se trebaju odnositi prema svojim manjinama. Naravno, uvijek ima stvari na kojima treba još raditi i poboljšati ih, ali ne bih ih nazvao problemom već točkama koje treba poboljšati radi unaprjeđenja položaja nacionalnih manjina. Tu poglavito mislim na ispunjenje ustavnih i zakonskih prava (primjerice, pitanje zapošljavanje). Odgovornost za tek simbolično ispunjenje istih, leži koliko na subjektima vlasti, toliko i na predstavnicima nacionalnih manjina u Saboru koji ne rade posao za koji su izabrani.

* U svojem političkom programu na prvo mjesto stavljate rad na unaprjeđenju kulturne autonomije nacionalnih manjina čiji ste kandidat za izbore. Za što ćete se zalagati?

– Zalagat ću se za projekte koji svjedoče živost i autentičnost kulture i tradicije manjina koje ću zastupati. Ono što zaista mogu garantirati je da ću se istim žarom zauzimati kako za kulturnu autonomiju Bošnjaka, tako i za kulturnu autonomiju ostalih manjina koje zastupam. Kanim, primjerice, pokrenuti časopis koji će izlaziti svakih 6 mjeseci i čije će uredništvo činiti predstavnici svih manjina koje zastupam i putem kojeg će manjine artikulirati svoje želje, potrebe i probleme. Ali i u kojem će članovi manjinskih zajednica biti upoznati s radom njihova saborskog zastupnika. Podcrtavam, u kojem će predstavnici manjinskih udruga moći artikulirati svoje viđenje manjinske prolematike, ali i davati primjedbe i kritike moga rada. Cilj mi je da Albanci, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Slovenci u sugovorništvu s hrvatskim narodom zajednički grade dom u kojem nikome nije tijesno. To je moja etika i estetika.

* Spominjete i nepravedan položaj Bošnjaka u tijelima državne uprave kao i na lokalnoj razini?

– Maloprije sam to naznačio. Ne radi se o nepravednom položaju Bošnjaka i drugih nacionalnih manjina nego o neprovođenju zakona o proporcionalnom participiranju nacionalnih manjina u tijelima državne uprave i lokalne samouprave. Odgovornima za takvo stanje prvenstveno smatram zastupnike nacionalnih manjina u Saboru koji nisu ukazivali na to i koji nisu radili na provođenju zakona u djelo. Riječ je o zbilja velikom broju radnih mjesta na koje pripadnici manjina po zakonu imaju pravo, ali nitko se nije založio za realizaciju toga prava. To će biti jedan od mojih prioriteta.

* Što podrazumijevate pod otvaranjem “bošnjačkog pitanja“? Radi li se o problemu u odnosu RH prema Bošnjacima ili o problemu unutar bošnjačke zajednice u Hrvatskoj?

 – Moglo bi se reći, a iz prethodno kazanog, i jedno i drugo. No, prije svega i iznad svega mislim da Bošnjaci međusobno moraju detektirati svoje stanje i zajednički izraditi katalog ključnih pitanja koja bi se kontinuirano rješavala i nadograđivala. Time bismo došli do konsenzusa o pitanjima oko kojih nema odstupanja niti odustajanja na svim razinama organiziranosti Bošnjaka. Znači da mi moramo unutar naših redova razriješiti neke probleme kako bi na pravilan način artikulirali svoje zahtjeve prema državi.