MAVRO SACHS JE PRVI ŽIDOV KOJI JE SLUŽBENO POSTAO ZAGREPČANIN
Mavro (Moritz) Sachs utemeljitelj je sudske medicine u Hrvatskoj i prvi Židov koji je službeno postao Zagrepčanin i također prvi Židov iz Zagreba s doktorskom diplomom. Njegova se ugledna češka židovska obitelj 1828. doselila u Zagreb gdje se Mavro i školovao.
Rođen je 1817. u mjestu Jánosháza Ugarska. Diplomirao je 25. travnja 1846. u Beču disertacijom o čuvanju zdravlja. Disertacija ima pet poglavlja, od kojih se svako bavi općim pravilima higijenskog načina života u raznim životnim razdobljima. Tako je prvo poglavlje posvećeno higijeni dojenčeta i malog djeteta, drugo poglavlje djetinjoj dobi, treće mladenačkoj dobi, četvrto muževnoj dobi i posljednje, peto, staračkoj dobi. Dobar dio disertacije sadrži posvete roditeljima i mlađem bratu Eduardu (na njemačkom jeziku) te njegovu profesoru povijesti Romualdu Josipu Kvaterniku (na latinskom jeziku).
Sachs je bio prvi Židov iz Hrvatske koji je završio sveučilišne studije i kojem je dodijeljena doktorska diploma.Vrativši se u Zagreb djelovao je kao gradski i županijski vijećnik, a godine 1848. služio je kao liječnik u Jelačićevoj vojsci. Kao član Zagrebačkoga liječničkog društva (osnovanog 1845.) sudjelovao je na prvoj skupštini liječnika Kraljevine Hrvatske i Slavonije, održanoj u Zagrebu 14. lipnja 1850., na kojoj se raspravljalo o dokumentu „Osnova za uredjenje zdravničkog upraviteljstva u krunovini Hérvatskoj i Slavoniji“, a koja je bila model primjerene organizacije zdravstva za ono doba. Tada je zatraženo i osnivanje medicinskog fakulteta i primaljske škole s nastavom na hrvatskom jeziku. Godine 1849. Mavro Sachs počeo je predavati sudsku medicinu na pravnom studiju Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu (iste godine na filozofskom studiju te Akademije dr. Moric Weiss počeo je predavati higijenu), no ta je Akademija već 1850. bila ukinuta, a pravnički je studij pretvoren u Pravoslovnu akademiju na kojoj je Sachs 1861. obnovio predavanja iz sudske medicine, što je i predavao sve do njenog ukinuća 1874. i to od 1868. u statusu privatnog docenta. Sachs se nije ograničio samo na teorijska predavanja, već je obavljao sudsko-kemijske (toksikološke) pokuse, kao i obdukciju leševa (razglobne demonstracije) pojedinih bolesnika koji su umrli u zagrebačkoj Bolnici milosrdne braće. Kada je 1862. Hrvatsko-slavonsko namjesničko vijeće osnovalo Odbor za osnivanje Sveučilišta, dr. Sachs je zajedno s liječnicima Aleksom Vancašem i Josipom Mlinarićem bio član toga odbora za pripremu medicinskog fakulteta. Na Pravoslovno-državoslovnom fakultetu obnovljenog Sveučilišta on će od 1874. do kraja života predavati sudsku medicinu, a od 1887. predavao je i zdravstveno zakonodavstvo na novoosnovanome Farmaceutskom studiju Zagrebačkoga sveučilišta.
Mavro Sachs bio je prvi Židov koji je postao građaninom grada Zagreba, a za zasluge je odlikovan odličjem Viteza Franje Josipa I. Prijateljevao je s najuglednijim osobama tadašnje Hrvatske, među ostalim s banom Jelačićem, nadbiskupom Haulikom i biskupom Strossmayerom. Bio je oženjen Graziellom Fritzi, imao je dvije kćeri (Viktoriju i Matildu) te sina Heinricha (Hinka).
Od 1855. do 1860. godine bio je predsjednik zagrebačke Židovske bogoštovne općine. Pod njegovim vodstvom kupljena je 1857. parcela za izgradnju zagrebačke sinagoge. Godine 1859. zagrebačko židovsko društvo “Hevra kadiša”, koje je osnovao Sachs, donijelo je statut za pomoć bolesnim župljanima, udovicama i siročadi. Sachs je također bio član “Društva čovječnosti” Zagreb, društva dobročinitelja koje je pomagalo siromašne.
Izvanrednom agilnošću i energijom nastojao je oko uspostavljanja jedinstva u Općini, poravnavši spor između ortodoksa i reformista. Zaključkom skupštine Židovske općine krajem ožujka 1856. potvrđeno je da u bogoslužju neće biti reformi, a početkom 1858. zatvorena je ortodoksna bogomolja, ali i otpušten reformistički rabin Leopold Rockonstein, navodi se u židovskom povijesnom zborniku.
Tek u drugoj polovini 18. stoljeća, kad u Zagreb pristižu prvi Židovi, Vicus Latinorum počet će se izvlačiti iz dugotrajne letargije, privredno i socijalno osnažiti, pomalo i modernizirati zahvaljujući novim građevnim odredbama. Za taj napredak zaslužna su tri biskupa: Maksimilijan Vrhovac, Aleksander Alagović i Juraj Haulik, nadbiskup, a kasnije kardinal. Uza sve razlike, povezuju ih visoko obrazovanje, izrazite mecenske sklonosti i liberalni stav u ideološkim pitanjima. Iako je Vicus latinorum odvajkada imao autonomiju, glavne su odluke donosili biskupi, njegovi feudalni gospodari, dok su na Gradecu važnu ulogu imali obrtnici i trgovci, organizirani u cehovima. To će se jasno odraziti i u odnosu prema Židovima, koji od početka donose novosti u poslovanju, interesno se povezuju prema načelima stranim tradicijama cehova, pa se oni osjećaju ugroženo i opiru naseljavanju. Naprotiv, u biskupskoj jurisdikciji vrijedi jedino autoritet biskupa.
Prvi židovi pomalo su pristizali u Zagreb od 1787. do 1807. godine, a doseljavanje se – ne u velikoj mjeri – nastavilo 1820-ih, dakle, još za biskupa Vrhovca, da bi se potom povećalo za biskupa Alagovića, a vrhunac doseglo za biskupa Haulika, koji je iskazivao ne samo toleranciju, nego i simpatiju za doseljenike. Tako se zahvaljujući biskupskoj podršci u Laškoj vesi, kako se tada u svakodnevnom govoru naziva Vicus latinorum, stvorila židovska jezgra koja će se održati sve do Holokausta. S obzirom na prostornu omeđenost naselja, koje se prostiralo od južnih kaptolskih vrata (danas Bakačeve ulice) do župne crkve sv. Petra pri njegovu kraju, može se govoriti o snažnijoj koncentraciji nego u gradečkom Donjem gradu, gdje su se Židovi razmilili u tada rahloj urbaniziranoj zoni, uglavnom u Petrinjskoj ulici.
Mavro Sachs umro je u Rijeci 5. svibnja 1888. prigodom posjeta svom sinu odvjetniku Hinku, dugogodišnjem predsjedniku tamošnje židovske općine (Židovska je zajednica u Rijeci osnovana još 1781.).
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.