MAJA BOŠKOVIĆ-STULLI POSTAVILA JE TEMELJE ZA PROUČAVANJA HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
Akademkinja Maja Bošković-Stulli, hrvatska folkloristica, povjesničarka i teoretičarka književnosti, rođena je 9. listopada 1922. u Osijeku. Njeni roditelji Dragutin i Ivanka, rođena Szarvas preselili su 1923. u Zagreb gdje je Maja završila osnovnu školu i gimnaziju. Maturirala je 1941., ali joj je uspostavom NHD zbog rasnih zakona kao Židovki daljnje školovanje bilo onemogućeno. Sa sestrom Magdom preuzela je židovski znak, a u proljeće 1942. je zatočena u logoru Sopje. Uspjela je pobjeći u Dubrovnik, ali su je uhapsili talijanski okupatori i zatočili na otoku Lopud, a poslije je prebačena u koncentracijski logoru na otoku Rabu.
Njena sestra Magda, bila je aktivistica radničkoga pokreta, ubijena je u ustaškom logoru, a stradali su i njeni roditelji. Maja se u rujnu 1943. nakon kapitulacije Italije priključila partizanima i bila bolničarka u Židovskom rapskom bataljonu, u bolnici 7. banijske divizije te u Prosvjetnom odsjeku Oblasnoga NOO za Moslavinu. Nakon završetka rata, 1945. upisala je studij slavistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a od 1946. do 1948. studirala je ruski jezik i književnost u Rusiji u Kazanju i Sankt Peterburgu, ali se nakon donošenja Rezolucije Informbiroa vratila u Zagreb. Studij je nastavila u Beogradu gdje je diplomirala 1950., te je 1951. dobila mjesto asistentice na Jadranskom institutu JAZU u Zagrebu, a 1952. postaje asistentica za suvremenu književnost u Institutu za narodnu umjetnost gdje je direktorica u periodu od 1963. do 1973., a potom znanstvena savjetnica sve do umirovljenja 1979. Nakon umirovljenja pisala je o stradanju svoje obitelji; u spomen na sestru Magdu priredila je zbirku njene poezije Obruč (1997.), a o stradanju svojih roditelja pisala je u knjigama O usmenoj tradiciji i o životu (1999.) i Priče iz moje davnine (2007.).
Tijekom rada na Institutu za narodnu umjetnost (Institut za etnologiju i folkloristiku), započela je terenska istraživanja čiji su rezultati postali temelji znanstvenih i stručnih radova te antologijskih zbirki hrvatske usmene proze. Uspostavila je suradnju sa znanstvenicima u Rusiji, Njemačkoj, Finskoj, Italiji, Izraelu, Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj. Doktorirala je 1961. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temi Narodna predaja o vladarevoj tajni. Kao terenska i arhivska istraživačica postavila je teorijske temelje za sva buduća proučavanja hrvatske usmene književnosti te njen znanstveni rad cijenjen i u zemlji i u inozemstvu.
Maje Bošković-Stulli bila je članica Međuakademijskog odbora za narodnu književnost i pridružena članica Odbora za narodni život i običaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 2007.–2008. bila je voditeljica Odsjeka za etnologiju HAZU. Za članicu JAZU (HAZU) izabrana je 1980., a redovitom članicom HAZU postala je 2000. godine.
Sudjelovala je u osnivanju međunarodne udruge za istraživanje priča International Society for Folk Narrative Research, niz godina bila je glavna urednica godišnjaka Narodna umjetnost, međunarodno relevantnoga časopisa te urednica međunarodnog časopisa Fabula i enciklopedijskoga priručnika Enzyklopädie des Märchens. Kao autorica ili priređivačica objavila je 27 knjiga i više od 250 studija i radova u domaćim i inozemnim časopisima i publikacijama. Također je autorica 37 rukopisa i zbirki, te 68 magnetofonskih vrpci koje se nalaze u u evidenciji IEF-a. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja: Hrvatske republičke godišnje nagrade (1975.), nagrade za životno djelo (1990.), Herderove nagradu (Beč 1991.), međunarodne nagrade za etnologiju i antropologiju Giuseppe Pitré – S. Salomone-Marino (Palermo 1992.), nagrade Antun Barac Slavističkoga komiteta Hrvatskoga Filološkog društva (1999.), nagrade za životno djelo Milovan Gavazzi Hrvatskog etnološkog društva (2009.), a odlikovana je i Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića 2012.
Maja Bošković – Stulli umrla je 14. kolovoza 2012. u Zagrebu.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.