JULIUS HÜHN – PRVI FOTOKRONIČAR ZAGREBA I OTAC HRVATSKE LITOGRAFIJE
Fotografija je iznimno važan medij jer fotografije stvarno jesu jedno uhvaćeno iskustvo. Zagreb mora svoje „hvatanje jednog vremena“ zahvaliti Juliusu Hühnu, zagrebačkom fotografu i litografu, koji je već u 19. stoljeću svojim objektivom ovjekovječio brojne događaje i svijet oko sebe. Litografija kao jeftina tehnika omogućila je širenje reprodukcija slikarskih djela svih vrsta, a kada je potkraj XIX. st. J. Chéret usavršio višebojnu litografiju pokazale su se njezine još šire umjetničke primjene. Julius Hühn litografski zanat izučio je u Geri, a 1855. nastanio se u Zagrebu, gdje je 1858. otvorio vlastitu litografsku radionicu i među prvima u Hrvatskoj stalni fotografski atelijer. Snimao je portrete i prizore gradova, koje je uzimao kao predloške za litografije. Došao je u času kada je Zagreb, tada mali provincijski gradić, grabio velikim koracima naprijed.
Debitirao je 1864. godine na jednoj značajnoj manifestaciji koja je za ondašnju Hrvatsku, a pogotovo za tadašnji mali Zagreb predstavljala svjetsku senzaciju i imala izuzetno veliko značenje. Gospodarska izložba bila je smještena u današnjoj zgradi zagrebačkog rektorata. Uz izložbu izdan je i izvanredno opremljen katalog, tiskan osim na hrvatskom, na njemačkom i talijanskom jeziku, pa je na taj način izložba bila pristupačna i gostima iz Beča i ostalim stranim posjetiteljima. Posjećenost je bila, za ono vrijeme, rekordna. Zagreb koji je grabio prema novim trendovima i novom vremenu trebao je umijeće Juliusa Hühna koji će ga približiti Europi. No, Hühn je za Zagreb bio mnogo više od litografskog majstora koji bi na izglačanim kamenim pločama znao, više ili manje vješto, ispisivati slova i izrađivati uobičajene ukrasne vinjete, nego je neočekivano dobio zanimljivu, likovno talentiranu i svestranu ličnost. Njegov rad i danas zaslužuje našu i svjetsku pažnju.
U početku je radio kao poslovođa u tada jedinoj zagrebačkoj litografiji Karla Albrechta. Sačuvani radovi iz tog vremena visoke su tehničke kvalitete i mogu ozbiljno konkurirati proizvodima bečkih i peštanskih litografija. Godine 1858. otvara vlastitu kamenotiskarnu koja nije značila samo njegov ekonomski uspjeh već i neophodni preduvjet za ostvarenje njegovih mnogobrojnih planova. Kako pokazuje povijesna građa, Hühn se nije zadovoljavao samo izradom uobičajenih diploma, tiskanica, posjetnica, pozivnica, već je prvi u Zagrebu i u Hrvatskoj crtao i umnožavao karikature. Daleko je to od samog posla obrtnika. Pratio je iz svojeg kuta političke prilike onog vremena i naravno svakodnevni, obični život Zagrepčana. Bilo je tu blage ironije, oštrog sarkazma i kritike jednog poretka. Hühnova ruka rođenog karikaturiste znala je zabilježiti i sitne, naoko beznačajne situacije iz života zagrebačkih purgera i ozbiljne probleme stranačkih borbi nakon pada Bachovog apsolutizma. Hühnove litografije su zanimljiva i dragocjena svjedočanstva, najstarija te vrsti u nas. On ih je izrađivao po vlastitim fotografijama ili prema crtežima drugih autora. Velik broj litografija istaknutih ličnosti hrvatskog političkog i kulturnog života izradio je na nagovor Ivana Kukuljevića-Sakcinskog.
Uz Hühna vezana je i pojava političke karikature u Hrvatskoj. Dosad nije utvrđeno jesu li te karikature rađene prema vlastitim crtežima ili tek samo litografirane u njegovom ateljeu. Uz njegovo je ime vezan i razvoj jedne specifične vrste ekonomske propagande. Arhivski zapisi pokazuju da su iz njegovih litografija izlazile mnogobrojne naljepnice koje su krasile uglavnom boce vina i ostalih alkoholnih pića proizvođača iz čitave Hrvatske. Bila je to već tada kvaliteta tadašnje europske proizvodnje. Možemo reći da je preteča marketinga i promocije zaživjela već tada. Naime, pokazalo se kako su šarene naljepnice sa zvučnim imenima pića nesumnjivo pridonosile boljem plasmanu proizvoda.
Ipak, povijesno gledajući, iz današnje perspektive najznačajnije u ostavštini J. Hühna nisu ni njegove karikature, niti šarene naljepnice već njegov fotografski rad. Zahvaljujući Hühnovom interesu za otkrića L. Daguerrea i Niepcea Zagreb dobiva svog prvog fotokroničara. Njegove fotografije predstavljaju izuzetno vrijedan, za nas jedinstven kulturno-povijesni materijal, jer je jedino na njima sačuvan izgled Zagreba 60-ih godina 19. stoljeća. Razvijajući svoje snimke J. Hühn nije vjerojatno ni slutio da će postati tako značajno ime u povijesti naše fotografije. Skromna tehnička pomagala kojima se služio obilno je nadoknadio znalačkim odabirom motiva i smislom za kompoziciju pa neke od njegovih fotografijam možemo smatrati umjetničkim.
Hühn prenosi u Zagreb europsku, ponajviše parišku, modu litografskih veduta gradova i prvi otiskuje niz litografskih listova s motivima Zagreba i okolice. Ta novina bila je izuzetno dobro primljena, a vedute su ubrzo pronašle mjesto u domovima Zagrepčana. I današnji stari purgeri još čuvaju neke od njih. U svojoj tiskari Hühn je tiskao, uređivao i izdavao vlastite novine (gospodarsko-trgovački list Agramer Wochenblatt i humoristički Vrebac). Utemeljio je u Zagrebu i prvu specijaliziranu trgovinu papira i crtaćeg pribora koju je 1914. od njegova nasljednika preuzeo Stjepan Kugli.
Ličnost i djelo Julija Hühna, pionira hrvatske litografije, može se okarakterizirati da je bio manje trgovac i obrtnik, a više inovator, istraživač s neskrivenim umjetničkim ambicijama. I zato Julius Hühn zaslužuje posebno mjesto na povijesnim stranicama zagrebačke kulturne povijesti 19. stoljeća.
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.