EMIL PERŠKA – LEGENDARNI NOGOMETAŠ
Jedan od najboljih hrvatskih i jugoslavenskih nogometaša između dva svjetska rata bio je Slovak Emil Perška, najbolji i najpopularniji igrač Nogometnog kluba Građanski iz Zagreba (današnji Dinamo), no iako je obilježio dvadesete godine 20. stoljeća s vremenom je zbog političke nepodobnosti pao u zaborav.
Emil Perška rodio se u Staroj Pazovi 10. lipnja 1896. u slovačkoj obitelji od oca Josipa i majke Rozalije rođene Žirotsky. Kao Srijemac bio je poznat i pod nadimkom Lalec. Nogometnu karijeru započeo je u HAŠK-u u Zagrebu, a tijekom Prvog svjetskog rata kao vojnik je poslan u Mađarsku gdje je u slobodno vrijeme igrao za nogometni klub u Györu. Nakon rata vratio se nakratko u HAŠK, no budući da je kao domobranski desetnik 5. prosinca 1918. sudjelovao u pobuni hrvatskih vojnika protiv ujedinjenja u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, kao vojni bjegunac pobjegao je u Beč gdje je igrao za Wiener AC. U Zagreb se vratio nakon pomilovanja 1919. i do 1920. igrao za Građanski s kojim je osvojio Novogodišnji pokal, Uskrsni pokal, Pokal hrvatskog radiše i prvenstvo Zagreba. Od 34 utakmice Građanskog Perška je odigrao 22. Kratko je 1920. igrao za francuski FC Generaux, a zatim se opet vratio u Zagreb, u Građanski za koji je igrao do 1931. i osvojio tri državna prvenstva: 1923., 1926., 1928., te sedam naslova prvaka Zagrebačkog nogometnog podsaveza. Za reprezentaciju Zagrebačkog nogometnog podsaveza od 1920. do 1929. odigrao je 32 utakmice, a za reprezentaciju Kraljevine SHS odigrao je 14 utakmica i postigao dva pogotka. Kao reprezentativac nastupio je na olimpijskim igrama u Antwerpenu 1920. i Parizu 1924. Bio je svestran napadač i strijelac, no najviše je igrao na mjestu vođe navale. U ondašnjem sustavu igre to je značilo da dirigira igrom ostalih napadač. Imao je pregled igre, dobru tehniku i inteligentna rješenja u proigravanju krila ili spojki.
Nakon atentata na Stjepana Radića i hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928. Perška je odbio igrati za reprezentaciju Kraljevine SHS. Za 28. lipnja 1928. u Zagrebu je bila zakazana utakmica protiv Čehoslovačke, ali je nakon atentata otkazana te je dogovoren susret u Pragu 28. listopada 1928. Pozive za ovu utakmicu otkazali su svi hrvatski igrači, među kojima je i Perška. „U Prag su me tad mogli dopeljat samo u lijesu”, rekao je kasnije Perška.
Nakon završetka nogometne karijere Emil Perška posvetio se likovnoj umjetnosti. Slikao je akvarele i ilustrirao knjige, među ostalim i humorističku knjigu Nepobjediva momčad češkog autora Eduarda Bassa u kojoj je dao karikature igrača svoje generacije. Također, pod imenom Pele-mele Emil Perška pisao je u zagrebačkim novinama Večer. Bio je prvi odgovorni urednik Športskog lista u kojem je pisao opširnu rubriku Dribling i šut. Pisao je duhovito i s mnogo pojedinosti iz nogometnog života. Autor je knjiga Deseta obljetnice Zagrebačkog nogometnog podsaveza, Sportski almanah grada Zagreba 1935. te Nogomet: Teorija – tehnika – taktika – training.
U jednom od svojih tekstova u pohvalu NK Građanski napisao je: „Građanski je silan, neslomljiv. Građanski je ideja. Građanski je klub koji bi se morao makar danas stvoriti, kad ne bi postojao. Građanski je potreban Zagrebu, jer on je pravi reprezentant hrvatskog športa. On je to bio nekada, on je to bio za najtežih vremena po hrvatski narod, on je to i danas. Građanski će to biti i u budućnosti…”
U vrijeme NDH Emil Perška radio je kao policijski službenik, a bio je angažiran i oko očuvanja uspomena na pobunu hrvatskih vojnika protiv nove jugoslavenske države 1918. u kojoj je aktivno sudjelovao. Emil Perška život je vjerojatno izgubio u svibnju 1945.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.