IZET HAJDARHODŽIĆ – SVESTRANI INTERPRETATOR DRŽIĆEVIH LIKOVA
Jedan od najsvestranijih hrvatskih glumaca bio je Izet Hajdarhodžić koji se osim interpretacijom dramskih uloga na kazališnim daskama, filmu i televiziji bavio i režiranjem, preko 30 godina predavao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, u mladosti je radio kao novinar, a potkraj života djelovao je u hrvatskoj diplomaciji.
Rodio se 25. prosinca 1929. u Trebinju, a od djetinjstva je živio u Dubrovniku gdje je 1948. završio gimnaziju i do 1952. radio kao novinar i kazališni kritičar Radio-Dubrovnika. U početku je Izet Hajdarhodžić uređivao dječje i omladinske emisije, zatim književne i kazališne emisije, a uz to je organizirao i književne večeri na koje su u Dubrovnik dolazili poznati hrvatski književnici poput Dobriše Cesarića, Gustava Krkleca i Jure Kaštelana. Glumom se najprije počeo baviti amaterski, u Omladinskom kulturno-umjetničkom društvu Marin Držić u kojem su bili budući veliki glumci poput Tonka Lonze, Marije Kohn i Ljubomora Kapora. Kao i oni, i Hajdarhodžić se uputio na studij u Zagreb, na Akademiju dramske umjetnosti gdje je diplomirao 1957. Vratio se u Dubrovnik gdje je od 1957. do 1961. i 1963. do 1968. bio glumac, redatelj i umjetnički direktor Narodnog kazališta (danas Kazalište Marina Držića), a od 1961. do 1963. djelovao je u Narodnom kazalištu u Sarajevu. Karijeru je 1968. nastavio u Zagrebu gdje je postao profesor glume na Akademiji dramske umjetnosti i glumac Hrvatskog narodnog kazališta, a glumio je i u Teatru &TD. Najpoznatiji je bio po brojnim karakternim ulogama, posebno po ulozi Skupa u Držićevoj komediji Skup kojeg je tijekom dva desetljeća igrao na Dubrovačkim ljetnim igrama i u Dramskom kazalištu Gavella u režiji Koste Spaića. Za tu je ulogu 1965. dobio godišnju Nagradu Vladimir Nazor kao njen najmlađi dobitnik.
Osim Skupa, ostvario više od 80 uloga u raznovrsnom repertoaru: Dundo Maroje (Marin Držić), Malvolio, Egej (William Shakespeare, Na Tri kralja, San ljetne noći), David Štrbac (Petar Kočić, Jazavac pred sudom), Aurel (Miroslav Krleža, Leda), Niko (Ivo Vojnović, Na taraci), Gospar Lukša (Carlo Goldoni i Frano Čale, Kafetarija), Arnolph, Don Juan (Jean-Baptiste Moliere, Škola za žene, Don Juan), Béranger (Eugene Ionesco, Kralj umire), Mortimer (Berthold Brecht, Život Eduarda II., kralja Engleske), Egoist (Jean-Paul Sartre, Muhe), Henrik IV. (Luigi Pirandello), Mali (Slobodan Novak i Božidar Violić, Mirisi, zlato i tamjan), Kreont (Jean Anouilh, Antigona), J. Joyce (Tom Stoppard, Travestije).
Izet Hajdarhodžić ostvario je i uloge na radiju, televiziji i filmu, od kojih su najpoznatiji Kaja, ubit ću te (1967., Vatroslav Mimica), Kad čuješ zvona (1969., Antun Vrdoljak )i Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1973., Krsto Papić). Glumio je i Vladimira Nazora u seriji Nepokoreni grad. Djelovao je i kao režiser i režirao više predstava u Dubrovniku, Sarajevu i Tuzli.
U brojnim javnim nastupima (intervjui, polemički napisi, memorabilije) često je raspravljao o odnosu hrvatskog kazališta i Dubrovačkih ljetnih igara prema Držićevu djelu te o načinu na koji su on i njegovi kolege pristupali interpretaciji Držićevih likova. Za svoju interpretaciju Skupa je kazao: „Shvatio sam da će komedija dobro funkcionirati ako što tragičnije doživim svoj položaj jadnog, obespravljenog, napuštenog i samotnog čovječuljka“, dok je za Dunda Maroja rekao da ga je igrao „kao sigurnu i samosvjesnu osobu, koja zna što radi i koja hoda po Rimu čvrstim i pouzdanim korakom.“ Izet Hajdarhodžić bio je u javnosti poznat i kao glasan kritičar stanja u hrvatskom kazalištu pa je nekoliko mjeseci prije smrti izjavio: „Meni, s predugačkim jezikom i predugačkim prezimenom, nema uzleta među hrvatske kazališne zvijezde.“
U mirovinu je kao profesor Akademije dramskih umjetnosti otišao 2000. i zatim neko vrijeme djelovao kao kulturni ataše u hrvatskom veleposlanstvu u Moskvi. Sa suprugom Ksenijom, također glumicom, imao je sinove Igora i Žarka te kći Saru. Izet Hajdarhodžić umro je 12. prosinca 2006. u Zagrebu.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.