DR. ANTE ŠERCER PRVI JE HRVATSKI KLINIČAR KOJI JE STEKAO MEĐUNARODNO PRIZNANJE

Na Pantovčaku, u elitnom dijelu Zagreba, jedna ulica nosi naziv dr. Ante Šercera, a lik iste osobe nalazi se i na hrvatskoj poštanskoj marki u seriji “Obljetnice hrvatske znanosti”. Radi se liječniku, otorinolaringologu, kirurgu, sveučilišnom profesoru i akademiku pravoga imena Anton Nino Scherzer, u hrvatskoj verziji Ante Šercer, koji je ostvario svjetski uspješnu karijeru. Rođen je 21. travnja 1896. u Požegi u obitelji njemačkog podrijetla. Njegov otac dr. Ivan Scherzer je kao djelatnik austrijske državne službe 1900. imenovan profesorom na Nautičkoj školi u Dubrovniku te je Ante tamo polazio pučku školu i klasičnu gimnaziju i bio izvrstan učenik. Ivan Scherzer nije dugo živio, ali je ostavio duboki trag u sinovu odgoju. Jedan od njegoh savjeta bio je: “U svakoj prilici i neprilici, u sreći i nesreći – uvijek budi gospar – gentleman”.

Ante je medicinu studirao u Grazu i Pragu, gdje je 25. listopada 1919. na Češkom sveučilištu u Pragu stekao naslov liječnika. Od 1920.–1945. radio je na zagrebačkoj Klinici za uho, grlo i nos gdje je od 1929. bio njezin predstojnik. Svake je godine po dva mjeseca usavršavao se u najboljim europskim bolnicama: 1922. proveo je dva mjeseca na klinikama profesora Thosta i Passowa u Berlinu. U Jeni je apsolvirao postdiplomski studij za znanstvenu mikroskopiju kod prof. Siedentopfa i Szigmondia, znanstveno usavršavanje završio je 1924. kod profesora Mourea u Bordeauxu i tečaj plastične kirurgije glave i vrata u Parizu kod profesora P. Sebileaua i L. Dufourmentela, a 1925. proveo je dva mjeseca na klinikama prof. Ferreia u Rimu i Gradeniga u Napulju. Tada je u biološkoj stanici prof. Dohrna obavio pokuse o važnosti labirinta za vertikalni položaj hipokampusa brevirostisa. Iduće godine provodi dva mjeseca u klinici prof. Holmgrena u Stockholmu i nobelovca prof. Baranya u Uppsali. U Stockholmu je proučavao liječenje malignih tumora glave i vrata s pomoću elektrokoagulacije koju je uveo u terapijski program na Otorinolaringološkoj klinici.

Kod dr. Šercera specijalizirali su mnogi liječnici iz bivše države, ali i iz inozemstva: Česi, Bugari, Švicarci, Austrijanci i ostali, a dva su njegova učenika postala priznati liječnici u Južnoj Americi. Od 1932. bio je redoviti profesor Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, a njegov dekan u dva navrata 1936.–1937. i 1943.–1945.

Otkrićem nazotorakalnih refleksa, tumačenjem nastanka deformacija nosne pregrade i otoskleroze, plastičnim i rekonstruktivnim zahvatima nosa i uške postao je prvi hrvatski kliničar koji je stekao međunarodno priznanje. Godine 1930., u 34. godini života, postao je članom JAZU, danas HAZU, kao prvi liječnik koji je izabran u redovno članstvo. Bio je i glavni urednik Medicinske enciklopedije te Otorinolaringologije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.

No nije sve u životu dr. Šercera išlo glatko. Šercer je liječio brojne pripadnike visokog društva, od jugoslavenske kraljevske obitelji do američkog legendarnog trubača Louisa Armstronga, opernog pjevača Maria del Monaca i talijanskog tenora Giuseppea di Stefana, ali bio je i osobni liječnik poglavnika Ante Pavelića u NDH. Šercerovom zaslugom osnovan je 1944. Medicinski fakultet u Sarajevu na koji se je te godine upisalo 160 studenata. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, dr. Ante Šercer našao se u velikoj nevolji, nova vlast nije cijenila istaknute hrvatske intelektualce koliko bili priznati u svijetu te je Šercer u svibnju 1945. završio u zatvoru u Zagrebu. Aboliran je 1946., ali je ostao bez posla i prihoda. Živio je svojoj kući u Zagrebu, a zapravo je pušten na slobodu kako bi poučavao dvoje mladih partizanskih liječnika, jedan od njih bio budući akademik Ivo Padovan,.

Za šefa odjela za bolesti uha, nosa i grla u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu postavljen je 28. rujna 1946. Reformirao je i modernizirao taj odjel, uz pomoć liječnika s kojima je ranije surađivao, i osnovao Otorinolaringološku kliniku Medicinskog fakulteta u Zagrebu te je ta sveučilišna klinika postala svjetski poznata. Uz nju otvara i Institut za proučavanje i zaštitu uha i dišnih organa te Institut za talasoterapiju u Crikvenici. Također je jedan od osnivača Europskog komiteta za studij otoskleroze.

Objavio je 170 radova koji su citirani u mnogobrojnim inozemnim stručnim časopisima, udžbenicima i priručnicima, a od toga je 109 radova objavljeno u najuglednijim svjetskim časopisima i djelima poput: Contribution a l etude du selerome, Acta otolaringologica (Stockholm, 1925.), Plastische Operatione an der Nase und an der Ohrmuschel (Stuttgart 1962.) te ostalima.

Za počasnog člana Zbora liječnika izabran je 1967., a iste je godine bio predložen i za nagradu za životno djelo, ali kao politički nepodoban nije ju dobio.

Dr. Ane Šercer umro je 25. lipnja 1968. u Zagrebu, a posthumno je ipak dobio Diplomu grada Zagreba. Njegov učenik, akademik Ivo Padovan priredio je monografiju “Život i djelo Ante Šercera” koja je tiskana u Nakladnom zavodu Globus Zagreb 1997. godine.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.