BOSANSKI JEZIK POSTOJI STOLJEĆIMA
Međunarodni simpozij “Bosanski jezik u vremenu”, koji se održava od 21. do 23. travnja 2017. u hotelu Westin u Zagrebu, otvorili su gradonačelnik Zagreba Milan Bandić i član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Na simpoziju sudjeluju lingvisti s bosanskohercegovačkih fakulteta, te nekoliko hrvatskih, crnogorskih i srpskih, a njihova izlaganja se odnose na povijesni kontinuitet bosanskog jezika, dosadašnja znanstvena istraživanja, proces normiranja, probleme osporavanja i negiranja bosanske jezične nominacije, pitanja jezičnih sloboda…
Bosanski jezik je jedan od tri službena jezika u BiH, a organizatori ovog simpozija, koji se održava po treći puta, prvi izvan BiH, su Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske „Preporod“ i Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, dok su pokrovitelji predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, Bakir Izetbegović, Grad Zagreb, Ministarstvo civilnih poslova BiH i Ermina Lekaj Prljaskaj, saborska zastupnica.
Ervin Jahić, predsjednik KUDB «Preporod» je u ime organizatora simpozija pozdravio nazočne te posebno zahvalio na podršci Izetbegoviću, Bandiću i Gradu Zagrebu kao najvećem pokrovitelju. Pozdravio je Erminu Lekaj Prljaskaj koja je bila i izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Bože Petrova, Dubravku Đurić Nemec, izaslanicu premijera RH Andreja Plenkovića, muftiju Ševka Omerbašića, Renatu Paškaj, veleposlanicu BiH u Hrvatskoj, te akademika Stjepana Damjanovića, predsjednika Matice hrvatske, i izaslanika predsjednika HAZU Zvonka Kusića.
– Govoriti o jeziku jednako je teško kao pisati o šutnji jer su granice naših jezika, granice naših svjetova. Bosanski jezik je naziv za stoljetni jezik višekompozitne bosanskohercegovačke nacionalne zajednice. Cilj ovog simpozija nije samo filološki, nego da pokažemo da je bosanski jezik egzistirao u vremenima, da je standardiziran, da je neosporna socio-kulturna i lingvistička činjenica – rekao je Jahić.
Akademik Stjepan Damjanović istaknuo je da svaki narod mora imati pravo imenovati svoj jezik i da nitko izvana ne smije propisivati kakav će neko društvo jezik imati i tko će određivati njegovu normu.
-Vrlo se često se pozivamo na to da se razumijemo, ali ono što razumijemo ne smatramo uvijek svojim. Razumijemo i kava i kahva, kafe i kofi, ali sve ne osjećamo kao svoje. Ne znam koliko hrvatskih govornika razumije izraz «hemijsko jedinjenje», ali i onaj tko ga razumije želi dobiti tekst u kojem piše «kemijski spoj». Razlike uvažavajmo, nemojmo ih nasilno ni uvećavati ni smanjivati. Poštujmo različita mišljenja i interpretacije tih razilika – rekao je između ostalog Damjanović.
Da je bosanski jezik završio sa svojom standardizacijom, ali još uvijek nema političku zaštitu države koja ga ne priznaje kao standardni službeni jezik, iako u BiH više od 52 posto građana govori bosanskim jezikom, izjavio je Alen Kalajdžija, direktor Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu.
– Danas pitanje bosanskog jezika nije znanstveno, nego sociološko i političko. Institut za jezik u Sarajevu pruža punu podršku bošnjačkoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj i cijeloj dijaspori u svim važnim projektima u učenju bosanskog jezika – izjavio je Kalajdžija.
Saborska zastupnica Ermina Lekaj Prljaskaj je istaknula da je bosanski jezik, kao materinski jezik, svakog pripadnika bošnjačkog naroda najvažniji biljeg njegova nacionalnog identiteta. Dok je Milan Bandić, između ostalog, istaknuo da je bosanski jezik cijelo stoljeće bio eliminiran iz javnog komunikacijskog prometa.
– Etički i politički je krajnje neprihvatljivo Bošnjacima dirati jezik i osporavati mu ime. Bošnjaci u Zagrebu i Hrvatskoj nisu ni ljudski ni kulturni manjinci, zato bošnjačke asocijacije trebaju hrvatskoj javnosti posvijestiti svoj jezik – rekao je Bandić.
Bakir Izetbegović je izjavio da je neprihvatljivo da Bošnjaci nemaju niti po jednom modelu materinski jezik u osnovnim i srednjim školama u Hrvatskoj.
– Ohrabruje da Zagreb i Hrvatska nisu tijesni za razgovor o bosanskom jeziku o čemu svjedoči ovaj simpozij – rekao je Izetbegović.
Harun Omerbašić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, i jedan od organizatora simpozija, izjavio je:
– Bosanski jezik je prvenstveno političko pitanje. Jezik je pitanje afirmacije, kulture, tradicije i povijesti bilo kojeg naroda, pa tako i bošnjačkog. Bosanski jezik nije izmišljotina Bošnjaka, bosanski jezik je praslavenskog podrijetla kao i hrvatski, srpskih i ostali slavenski jezici. Posljednjih stotinu godina je bio na margini sustava koji su vladali područjem današnje BiH i danas pokušava naći svoje mjesto pod suncem. Ovo je treći simpozij o bosanskom jeziku i prvi koji je održan izvan BiH, i moram reći da smo sretni i ponosni što imamo ovakvu podršku gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i člana predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Nama to daje snažnu poruku da nastavimo ovakvim radom i još se više trudimo jer, osim problema koji bosanski jezik ima generalno, mi u Hrvatskoj imamo određenih poteškoća implementirati svoja prava stečena po zakonu o nacionalnim manjinama u školstvo Republike Hrvatske. Tražimo i molimo pomoć nadležnih institucija s kojima nismo uvijek imali dobre kontakte ili se radilo o nezainteresiranosti s jedne ili druge strane vezano za to. Nadam se da će prepoznati važnost Bošnjaka i BiH kao zemlje koja je tradicionalno najbliža Hrvatskoj i nas Bošnjaka, po brojnosti druge nacionalne manjine u Hrvatskoj, te nam pomoći implementirati bosanski jezik u školski sustav kako bio sačuvan u Hrvatskoj kao jezik Bošnjaka i svih onih koji se tako osjećaju – rekao je Omerbašić.
Na otvorenju simpozija nazočili su i saborski zastupnici dr. sc. Zlatko Hasanbegović i Veljko Kajtazi, te Elizabeta Knorr, pomoćnica pročelnika Sekotra za promicanje ljudskih prava, civilno društvo i nacionalne manjine Grada Zagreba. Od istaknutih zagrebačkih Bošnjaka u publici je bio i Ferid Dizdarević, predsjednik BKUD»Sevdah», te drugi bošnjački intelektualci.
Program otvorenja simpozija vodio je glumac Amar Bukvić, a nakon službenog dijela, simpozij je nastavljen izlaganjem profesora emeritusa dr. sc. Josipa Silića, hrvatskog jezikoslovca s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i akademika Dževada Jahića, s filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
