ANDRIJA ALEŠI, SLAVNI GOTIČKO-RENESANSNI GRADITELJ

Uz Hrvata Jurja Dalmatinca i Talijana Nikolu Firentinca, najistaknutiji graditelj i kipar u Dalmaciji u 15. stoljeću bio je Albanac Andrija Aleši. Na albanskom mu ime glasi Andrea Aleksi, a na talijanskom Andrea Alessio. Rodio se oko 1420. u Draču i redovito se potpisivao kao Dračanin, iako je rano napustio Albaniju. Već 1435. postao je pomoćnik zadarskog klesara Marka Petrova iz Troie u Apuliji kod kojeg je izučio klesarski zanat. Nakon toga spominje se među pomoćnicima Jurja Dalmatinca pri gradnji šibenske katedrale (1445. kao pomoćnik, a 1447. kao majstor). Od Jurja se osamostalio 1448. i nastanio u Splitu gdje je 1448. sklopio ugovor s dominikancima za uređenje kapele svete Katarine u njihovoj crkvi, i to prema uzoru na kapelu svetog Arnira u crkvi svete Eufemije. Od te je kapele sačuvan samo ulomak s poprsjem anđela.

Zbog obima posla pokrenuo je vlastitu radionicu s dva učenika: Ivan Bizaska (Giovanni Bizaschi) i Marin Veseljko (Marino fu Veselco). No pretpostavlja se da je istovremeno imao i radionicu u Šibeniku u kojoj ima učenika Pavla Rajkovića. Aleši je 1451. vjerojatno radio na splitskoj gradskoj vijećnici, a 1452. postao je glavni pomoćnik Jurja Dalmatinca kod ukrašavanja Loggie dei mercanti u Anconi gdje je izveo većinu klesarskih radova. U Rabu počinje raditi 1453. kada za plemića Kolana Crnotu gradi kapelu u crkvi svetog Ivana, a zatim radi nadgrobnu ploču s reljefnim likom biskupa Ivana Scaffe. Godine 1456. završio je i kapelu s ogradicom za plemića Nikolu Scaffu, a za Franju Zudenica zidao je više godina kapelu u rapskoj katedrali, što je njegovo najveće djelo u Rabu, srušeno u 18. stoljeću. Alešijev bogat rapski opus uglavnom se sačuvan samo u fragmentima.

U to je vrijeme u Splitu već imao uglednu radionicu s mnogobrojnim pomoćnicima i učenicima, kupovao je kuće i vinograde, izvodio graditeljske i klesarske radove. Alešijev način rada može se prepoznati na mnogim zgradama staroga Splita te mu se njihova izradba može s velikom vjerojatnošću pripisati, osobito dekoracije palače Agubio. Djelovao je i u Trogiru i 1466. spominje se kao trogirski stanovnik. Tu je izveo svoje najznamenitije graditeljsko i kiparsko djelo, krstionicu katedrale svetog Lovre, gdje je uklesao svoje ime (Andreas Alexius Durrachinus – Andrija Aleši Dračanin) i godinu 1467. Na tome je s njim surađivao i Nikola Firentinac s kojim je u katedrali izveo i svoje drugo najznačajnije djelo, kapelu svetog Ivana Trogirskog čiji glavni autor je ipak bio Nikola. S njim je gradio i palaču Cipiko.

Aleši je 1472. radio na zvoniku splitske katedrale i u Zadru, a s Nikolom Firentincem i na pročelju s glavnim portalom augustinijanske crkve svete Marije na otočiću San Niccola na Tremitima. U Splitu se oženio Marušom de Balistis, a budući da nije imao djece posinio je 1487. njezina nećaka Ivana Petrova de Balistis. U Splitu se 1480. potpisao na kamenom poliptihu u crkvici svetog Jere na Marjanu, a 1503. podigao je sebi nadgrobnu ploču u splitskoj crkvi svetog Duha, gdje se naziva „Andreas Alexius Epirota Dirachinus nobilis genere civis Spalatinus ob merita factus“ (Andrija Aleši Epirac Dračanin, zbog svojih zasluga ugledni splitski građanin). Vjerojatno je nedugo zatim umro, oko 1505.

U ranijim Alešijevim arhitektonskim i skulptorskim djelima, posebno u Rabu i Splitu, dominiraju kasnogotičke forme, dok je u krstionici trogirske katedrale spojio je kasnogotičke i ranorenesansne elemente – prostorna koncepcija i pročelje krstionice odišu duhom renesanse, a svod se savija u obliku gotičkog luka) što je bilo karakteristično za umjetnost Dalmacije toga vremena, posebice za krug Jurja Dalmatinca. U koncepciji kapele svetog Ivana Trogirskog dominantna je renesansa, a zamisao prostora nadahnuta je unutrašnjošću Jupiterova hrama u Dioklecijanovoj palači. Najveće Alešijevo kiparsko djelo snažan je i dramatikom prožet reljef svetog Jeronima u špilji, iznad oltara trogirske krstionice. Tu je i njegov reljef Kristova krštenja nad ulazom i kip svetog Ivana Krstitelja na oltaru. U kapeli svetog Ivana Trogirskog vjerojatno su Alešijevi kipovi svetog Jeronima, svetog Ivana Krstitelja i jednog apostola u drugoj desnoj niši, kao i neki dekorativni dijelovi kapele.

Andrija Aleši djelovao je pod utjecajem svojih suradnika Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca, no nikad nije dosegnuo njihovu kvalitetu i vrsnoću. Ipak, ostvario je bogat opus koji ponekad nadilazi lokalni karakter i svrstava Alešija u europski vrh gotičko-renesansnog, odnosno renesansnog stilskog izražaja.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija