LJUPKA DIMITROVSKA – VJEČNA DJEVOJČICA HRVATSKE ESTRADE
Zbog mladenačkog imidža te vedrih i veselih pjesama nazivali su je vječnom djevojčicom hrvatske estrade. Bila je to Ljupka Dimitrovska, Makedonka koja je glazbenu karijeru izgradila u Hrvatskoj i stekla slavu diljem tadašnje Jugoslavije i u inozemstvu. U Zagrebu je živjela od 1968. kad se udala za Nikicu Kalogjeru, poznatog hrvatskog skladatelja zabavne glazbe koji je bio autor njenih najvećih hitova i s kojim je bila u braku do njegove smrti 2006. Ljupku Dimitrovsku pamti se po plavoj kosi s gustim šiškama, zvonkom glasu i pjesmama Čibu, čiba, Ta tvoja barka mala, Ja ga hoću, a on mene neće, Godine nisu važne, Nema više ljubavi i drugim hitovima. Nasuprot glazbenicima koji su jednaku važnost davali i tekstu i melodiji, Ljupka Dimitrovska pripadala je estradnjacima koji su težili jednostavnosti u tekstu sa što efektnijim i pamtljivim refrenom, što je lako donosilo masovnu popularnost. Sličan trend postojao je i na zapadu, ali ne i u istočnoj Europi pa ne čudi da je Dimitrovska postala naročito popularna u Istočnoj Njemačkoj, Čehoslovačkoj i Sovjetskom Savezu gdje je uspješno nastupala u duetu s Ivicom Šerfezijem i s lakoćom punila tamošnje koncertne dvorane.
Ljupka Dimitrovska rodila se 25. srpnja 1946. u Skoplju gdje je kao dijete glumila u radio dramama u kojima je došao do izražaja njen glazbeni talent pa se umjesto za kazališnu odlučila za glazbenu karijeru. U Skoplju je 1968. snimila prvu singl ploču s pjesmama na makedonskom jeziku: Dvajca mladići za edna devojka, Ljubovta e sina, Moite oči i Tebe so ljubov, a iste godine zagrebački Jugoton izdao je njenu drugu ploču s pjesmama Zum, zum, zum, Ja znam i vidim to, Željela sam samo tebe te Ivan, Boris i ja, dok joj je beogradski PGP RTB izdao treću ploču s obradama popularnih pjesama Sugar Town (Moj slatki grad), Adios Amor, Let’s Pretend (Voli me) i Summer Nights (Letnja noć). U Opatiji je Ljupka Dimitrovska 1968. pjevala pjesmu Željela sam samo tebe, a 1969. pjesmu To nisam ja. Na Splitskom festivalu je 1969. otpjevala pjesmu Para-pa-pa, a na Vašem šlageru sezone pjesmu Svakog dana, svake noći. Iste godine je u Zagrebu pjevala na makedonskom pjesmu Go čekav letoto, a 1970. u Opatiji pjesmu Što će biti s nama. Iste godine je nastupila i na festivalima u Ateni, Beogradu, Splitu i Zagrebu, gdje je izvodila pjesme Adio, En-ten-tini, Moja sreća i A šta da se radi.
Poslije 15 manjih ploča Ljupka Dimitrovska je 1975. snimila svoj prvi album s naslovom Ljupka, a na njemu su se našle pjesme Ljutit će se moja majka, Godine nisu važne, Šta je, tu je, Ne traži suze i druge. Na albumu Igramo se iz 1979. našle su se pjesme Ding-Dong, Zaželi jednu želju, Tvoja barka mala, Lutka koja plače, a na albumu Nasmiješi se iz 1982. pjesme Pod košem, Javi se telefonom, Poslije tebe nema puta, Ja vidim sve, To je takva noć. Album Nisam se kajala iz 1985. uz naslovnu pjesmu donosi i naslove Bila sam tvoja, Zbogom moj Vedrane, Januarske noći, Kad čujem harmoniku, Dunje ranke.
Ploča The Song Of My Sea iz 1985. s pjesmama Eto tako nije lako, Godine nisu važne, Ljutit će se moja majka, Čovik moj bila je namijenjena tržištu tadašnje Čehoslovačke, kao i album Dobro jutro, ljubavi iz 1988. Te joj je godine objavljena i ploča Slika s mature s pjesmama Dušo moja, Nema nema, Kaži mi nije istina, Kako živiš sada. Za tržište tadašnje Istočne Njemačke objavila je 1981. ploču Wie Du Dich Fühlst, a 1989. Es Tut Mir Nicht Leid.
Njen 13. i posljednji studijski album iz 1990. Zvona zvone donosi naslovnu pjesmu na makedonskom Zvona zvonat, kao i pjesme Nemoj se šaliti, Doviđenja, Sayonara, Na izgubljenom žalu, Mirjana i ja, Leno, Eleno. Na Splitskom festivalu 1991. je otpjevala pjesmu Bambino, a 1994. Lipa Dalmacija. Zadnji singl, Tužna je noć, objavila je 1993., a kasnije joj je Croatia Records objavljivala kompilacije njenih najvećih hitova.
Unatoč slavi Ljupka Dimitrovska trudila se živjeti povučeno, posebno nakon smrti supruga Nikice Kalogjere s kojim je imala kćer Niku, a iznimno ju je 2004. pogodila i smrt njenog pjevačkog partnera Ivice Šerfezija s kojim se, kako je sama rekla, slagala i glasovno i karakterno. Ljupka Dimitrovska umrla je u Zagrebu 3. listopada 2016.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija