ZORA DIRNBACH BILA JE IZUZETNA SCENARISTICA, KNJIŽEVNICA I DRAMATURGINJA

Zora Dirnbach ugledna dramatičarka, scenaristica i urednica, koja nas je proljetos napustila u 90. godini, u dugoj karijeri radila je mnogo stvari, no ostat će ponajviše zapamćena kao scenaristica “Devetog kruga” (1960), filma koji je bio nominiran za Oscara i koji je u trenutku svog nastanka bio najuspješniji proizvod studijskog sustava u hrvatskoj kinematografiji, slažu se svi filmski kritičari.

Igrani film “Deveti krug” u režiji Franca Štiglica, čiji scenarij potpisuje Zora Dirnbach, na Pulskom festivalu nagrađen je Zlatnom arenom i nagradom publike “Jelen”. Priču o zagrebačkoj građanskoj obitelji koja aranžira lažni brak svog sina (Boris Dvornik – u prvoj ulozi) za židovsku djevojku Ruth (Dušica Žegarac), kako bi ju spasili logora. Mladi Ivo nije nimalo ushićen tim aranžmanom – ima i sam djevojku, želi proživjeti mladost, a najednom mu se nameće ulogu u kojoj mora glumiti supružnika. Shvati da gaji osjećaje prema Ruth tek onda kad joj zaprijeti pogibelj, da bi ga rasplet filma na kraju odveo u Jasenovac. “Deveti krug” bio je i prvi spomen i prvi vizualni prikaz ustaškog logora smrti u jugoslavenskoj kinematografiji: dotad se Jasenovac prešućivalo da se ne mute međunacionalni odnosi.

Film je svojedobno bio veliki hit. U Puli je osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film i Zlatne arene za scenarij (Zora Dirnbach), žensku ulogu (Dušica Žegarac), sporednu ulogu (Branko Tatić), kameru (Ivan Marinček) i glazbu (Branimir Sakač), te nagradu publike Jelen. Nominiran je za Oscara za film na stranome jeziku, jedan od samo šest filmova iz Jugoslavije kojima je to uspijelo (ostali su Cesta duga godinu dana, Tri, Skupljači perja, Bitka na Neretvi i Otac na službenom putu).

«Deveti krug” najljepša je i najpotresnija ratna melodrama hrvatske, a vjerojatno i jugoslavenske kinematografije. Ugledni slovenski režiser France Štiglic sjajno je oblikovao priču o čistoj ljubavi koja se javlja u najstrašnijim uvjetima, izvrsno razvijajući narativni sloj djela te odlično tretirajući prostornost Zagreba koji je rijetko kad na filmu djelovao tako atmosferično (u tom smislu “Deveti krug” uz spomenuti “Ne okreći se, sine” i “Ponedjeljak ili utorak” Vatroslava Mimice jedan od ‘najzagrebačkijih’ igranih filmova hrvatske kinematografije). Dirljivosti filma velik su obol dali Boris Dvornik i beogradska debitantica Dušica Žegarac u glavnim ulogama, uvjerljivo tumačeći nevine i tragične ljubavnike.” Nakon uspjeha “Devetog kruga” Dirnbach je najednom je bila izuzetno tražena.

Zora Dirnbach je rođena u Osijeku 22. kolovoza 1929. godine. Otac joj je bio židovskog podrijetla, a majka austrijska-katolkinja koja se 1922. godine preobratila na judaizam. Dirnbach je odrasla uz sestru Gertrudu. Otac joj je u Osijeku posjedovao tvornicu papira Mursa Mill. Studirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i od 1949. radila kao novinarka i urednica kulturnog programa u dnevnim novinama i na Radiju Zagreb. Od 1958. radila je kao dramaturg na prvom programu Radio Zagreba. Od 1963. do 1991. godine Dirnbach je radila kao dramaturg i urednik Dramskog programa na Radioteleviziji Zagreb. Autor je tri filmska scenarija za dugometražne igrane filmove. Autorica je više od desetak radio-drama (od kojih je većina izvedena i u inozemstvu) kao i TV-drama, TV-filmova i dvije serije; autorica adaptacija i prijevoda velikog broja radio i TV-drama. U statusu stručnog suradnika predavala je TV-dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Sudjelovala na brojnim međunarodnim sastancima TV-dramaturga Europe u Beču, Stockholmu, Londonu, Kopehagenu, Münchenu i Monte Carlu. U raznim domaćim i u dvije inozemne antologije radio-dramskih i TV-dramskih tekstova objavljena je radio-drama Alkimonova jabuka, i TV-drama Taj dugi, dugi put. Zora Dirnbach je autorica nekoliko romana i kolekcija kratkih priča. Bila je članica Hrvatskog društva pisaca. Nakon umirovljenja posvetila se književnom radu.

Kroz cijeli život bila je inspirirana osobnom i obiteljskom tragedijom tijekom Holokausta, kao i samim Holokaustom. Kao članica Židovske općine Zagreb, istoj je kroz život dala nemjerljivi doprinos. Sa svojim stalnim angažmanom u Vijeću židovske općine Zagreb vodila je odbor za informiranje, te je isto tako puno doprinjela zagrebačkoj židovskoj zajednici. Iako je tijekom Drugog svjetskog rata tj. Holokausta bila krštena, u namjeri da joj se spasi život, Dirnbach za sebe kaže da je hrvatska židovka i ateist. Majka je Zoru Dirnbach i njezinu sestru početkom rata krstila u crkvi, te je svećeniku platila da krivotvori datum njihova krštenja. No, pečat podrijetla ipak nisu mogli izbjeći. Sestra Zore Dirnbach se ni nakon krštenja nije usudila ići u školu, dok Zora je. Njezina majka je željela da se tako osjeća ravnopravnom, te da sa sebe zbaci osjećaj inferiornosti koji je uz sve ostalo Židovima tada bio nametan, stoji u biografiji ove izuzetne žene. Dirnbach je imala nekoliko neugodnih situacija kada su neki učenici hodali za njom i govorili da “ovdje smrdi na Čifuta”. No u njezinu obranu su stale neke njezine školske kolegice. U rodnoj kući Zore Dirnbach, u Osijeku, nalazio se sabirni logor. Bio je to zapravo skup zgrada u kojima je pored napuštene tvornice njezina oca bila i obiteljska kuća Dirnbachovih. Kako je tvornica sredinom 1930.–ih preseljena u drugi dio grada, ostale su prazne hale i skladišta, što se pokazalo idealnim objektom za privremeni logor. U njemu su odlazak do Auschwitza i do Jasenovca punih mjesec dana čekali starci i sasvim mala djeca, da bi 22. kolovoza 1942. godine svi oni bili utrpani u stočne vagone i otpremljeni u smrt. Zora Dirnbach, te njezina majka i sestra, uspjele su preživjeti Holokaust, dokle mnogi članovi njihove obitelji nisu bili te sreće. Među ubijenim članovima obitelji Dirnbach se nalazi i Zorina baka Hermina Glatter-Dirnbach koja je ubijena u Jasenovcu, te stric Samuel Dirnbach, strina Giza Dirnbach, bratić Alfred Dirnbachi mnogi drugi rođaci. Ta ju je tragedija obilježila i pratila cijeli život.

Nagrade i priznanja

Zori Dirnbach dodijeljena je nagrada za scenarij na prvom jugoslavenskom anonimnom natječaju za filmske scenarije u Sarajevu 1956. godine. 1960. osvojila je Zlatnu arenu u Puli za film godine Deveti krug, 1968. godine dodijeljena joj je nagrada na anonimnom natječaju Hrvatskog narodnog kazališta u povodu 100-godišnjice tog kazališta za dramski tekst Noć štakora.

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.