ZNAČAJNE ŽENE IZ REDOVA NACIONALNIH MANJINA U HRVATSKOJ Helga Füredi Milhofer
HELGA FÜREDI MILHOFER – UPORNA, IZVRSNA I SAMOZATAJNA ZNANSTVENICA
Taloženje kalcijevih fosfata povezano s normalnom biomineralizacijom, koja se kasnije proširuje i na patološku mineralizaciju fosfata, oksalata i urata povezanu s nastajanjem mokraćnih kamenaca. Laicima, naočigled, ne znači puno, osim komplicirane kemijske definicije. Međutim, kemičarka dr. sc. Helga Füredi-Milhofer
time je klasičnoj koloidnoj kemiji dala novo usmjerenje, i nove poticaje. Naime, njezin najvažniji doprinos znanosti na Institutu Ruđer Bošković bio je preusmjerenje klasične Težakove škole koloidne kemije, i s njom povezanih istraživanja taloženja anorganskih supstrata u području biomineralizacije.
Veličina Helga Füredi-Milhofer kao znanstvenice je u njenoj upornosti da dokaže onima koji su tvrdili da se nešto apsolutno ne može, pokazati da se može. I to vrlo uspješno. Njene kolege opisuju ju kao upornu, izvrsnu, ali samozatajnu znanstvenicu oko koje nije bilo pompe i reklame. Dokazala je da se sa svojim znanstvenim radom može ravnopravno svrstati uz bok sa proslavljenim svjetskim znanstvenicima.
No, životni put nije joj bio nimalo lagan. Rođena je 31. siječnja 1930. godine u Dresdenu. Majka joj je bila iz koprivničke obitelji Fischl. Helga je kod bake provodila ljetne mjesece ranog djetinstva i tako je dvojezično odrasla. Kada su nacisti 1939. godine, Helginog oca izbacili iz vlastitog poduzeća u ime «arizacije», obitelj Füredi napustila je svoj dom u Dresdenu. Dok je otac otišao u Budimpeštu, majka se s Helgom preselila kod bake u Koprivnicu gdje je Helga do 1941. godine završila prvi razred gimnazije. Nakon osnutka NDH, Helga je sa majkom otišla ocu u Budimpeštu. No, 1944. kada nacisti preuzeli vlast, otac joj je odveden u logor Bergen-Belsen gdje je stradao. Helga je s majkom dospjela u geto, gdje su svjedočile ulasku Ruske armije u Peštu, a kraj Drugog svjetskog rata dočekale su u Novom Sadu u prihvatilištu tamošnje židovske općine. Nakon završetka rata uspjele su se vratiti u Koprivnicu. Helga je mogla završiti srednju školu. Nakon završene gimnazije upisala je kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Na Institutu „Ruđer Bošković“ zaposlila se 1956. Doktorirala 1963. godine i nakon toga provela dvije godine na postdoktorskom studiju u Case Institute of Technology, u Clevelandu. Tamo je imala priliku upoznati novu problematiku fiziološke i patološke mineralizacije (problemi vezani za nastajanje kosti, zubi, bubrežnih i žučnih kamenaca) i preuzela svoj prvi znanstveni projekt, koji joj je omogućio, da i nakon povratka na Institut „Ruđer Bošković“ nastavi međunarodnu suradnju. Na institutu je osnovala Laboratorij za procese taloženja, koji i danas uspješno djeluje. U okviru Laboratorija surađivala je s mnogim institucijama u zemlji i u inozemstvu.
Od 1973. godine voditeljica je Laboratorija za metoričke sisteme, koji je osnovao prof. dr. sc. Božo Težak, a od 1978. do 1986. vodi ga pod novim imenom, Laboratorij za procese taloženja. Velika prekretnica u njezinom znanstvenom radu bio je boravak na specijalizaciji u Case Institute of Technology u Clevelandu. Helga tada uvodi problematiku taloženja kalcijevih fosfata povezanu s normalnom biomineralizacijom, koja se kasnije proširuje i na patološku mineralizaciju fosfata, oksalata i urata povezanu s nastajanjem mokraćnih kamenaca.
Helgin radoznali i predani istraživački duh posebno se očituje u neprestanom radu na uvođenju novih tematika i metoda. Tijekom svoga znanstvenoga djelovanja uvelike pridonosi primjeni osnovnih fizikalno-kemijskih principa taloženja u rasvjetljavanju mehanizama procesa biološke i patološke mineralizacije te u pripravi novih biomaterijala. Posljednjih nekoliko godina njenog znanstvenog rada u žiži interesa bili su biomimetički implant materijali za čvrsta tkiva.
Helgin boravak u SAD-u bio je od izuzetne važnosti jer je višegodišnjim projektom „Mechanism of Tissue Mineralization in Bone and Teeth“ povezala ne samo znanstvenike iz svojega Laboratorija, nego i dio naše znanstvene zajednice sa znanstvenicima iz SAD-a (NIST), rekao je Velimir Pravdić prilikom proslave njenog 80. rođendana. Važan je aspekt Helginoga djelovanja i široka suradnja sa institucijama u zemlji i inozemstvu (Izrael, Francuska, SAD, Njemačka, Norveška).
Vodila je brojne domaće znanstvene i primijenjene projekte, a posebno treba naglasiti vođenje projekta „Metabolic and Physicochemical Studies Underlying the Assesment of the Risk and the Prevention of Kidney Stone Formation od 1991. do 1995. godine, u vrijeme kada je Hrvatska bila u ratnoj blokadi. Godine 1990. boravi u Izraelu na Institutu Weizman kao gostujući profesor, a od 1991. na Institutu Casali na Sveučilištu u Jeruzalemu. Nakon umirovljenja odlazi u Izrael i radi na Casali Institute of Applied Chemistry kao profesorica emeritus, vodi projekte i mentorica je mlađim suradnicima. U mirovinu je otišla 1995. godine kao znanstvena savjetnica Instituta.
Nakon smrti supruga Egona Milhofera, Helga je krajem 1989. godine otišla na godinu dana u Weizmannov institut u Rehovotu u Izraelu, jednu od najprestižnijih svjetskih znanstvenih ustanova. Na kraju se sa sinom Predragom i trajno preselila u Jeruzalem.