VERA ZIMA – NAJOMILJENIJA HRVATSKA GLUMICA
„Odrаslа sаm uz rijeku, uz ovce i konje, uz prirodu, i došlа u veliki grаd sа zdrаvo jаsnim pojmovimа što je kаmen, zemljа i nebo. Kаd god mogu, odem u moj rodni kraj. Vаžno je sаčuvаti tаj osjećаj pripаdnosti. Vjerujete li da kаd sаm stiglа u Zаgreb i otišlа nа Akаdemiju, nisаm do tаdа vidjelа niti jednu kazališnu predstаvu, samo tek pokoji film. Zаšto, ondа, prаvac u glumice? Vjerovаlа sаm dа je to lаk posаo, mаlo rаdiš, а puno se odmаrаš“, rekla je u šali Vera Zima u intervjuu za Moje vrijeme 2014. godine.
Mnogi zasigurno ne znaju da je ta rođena Metkovćanka, po ocu Slovakinja. Pravo ime joj je Vjeročka Zimova. No, zaključila je davno da je “Zimа efektnije”. Rođena je u Metkoviću 21. ožujka 1953. Do 18. godine živjela je u Pločama, a kako joj je otac bio slovačkog podrijetla govorila je tečno slovački jezik. Od šesnaeste godine je, kako ne bi opteretila roditelje, samu sebe izdržavala radeći kao kontrolorka u autobusu na liniji Zaostrog – Ploče. Nakon punoljetnosti preselila se u Zagreb gdje je upisala Akademiju dramskih umjetnosti. Od 140 kandidata, samo njih četvoro je primljeno. Vera je bila jedina žena. Na Akademiji dramskih umjetnosti diplomirala 1976., a već iduće godine ostvarila je zapaženu ulogu u filmu Mećava Antuna Vrdoljaka, u kojem je glumila uz Ivu Gregurevića, Vinka Kraljevića, Slobodana Perovića, Fabijana Šovagovića… Relja Bašić i Vanja Drach iz Teatra u gostima pozvali su je da s njima radi hit-predstavu Ivana Kušana “Čaruga”, pa se tako već kao mlada glumica našla na pozornici među velikanima glumišta.
Neke kazališne predstave poput “Hamleta” i “Balada Petrica Kerempuha” odigrala je sigurno i po tri stotine puta. Najugodnije se, govorila je, osjećala u ulozi temperamentne i na svoj način lude Mirandoline u “Krčmarici”, predstavi za koju je dobila brojne nagrade. Nastupala je i u Satiričkom kazalištu Kerempuh, u Zagrebačkom kazalištu lutaka, sinkronizirala animirane filmove.
Iako se kaže da je gluma kruh sa sedam kora, Vera nikad nije pomišljala na promjenu profesije. „Teško je to zanimanje, ali sve bih ponovila“, rekla je svojedobno Vera. Glumila je u brojnim kazališnim predstavama, televizijskim serijama i filmovima, a jedna od najpoznatijih i publici zasigurno najomiljenija uloga je ona u seriji Odmori se, zaslužio si za koju je 2006. dobila nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika.
Za svoj rad u filmu i kazalištu osvojila je brojne nagrade, uključujući Zlatnu Arenu za sporednu žensku ulogu (Oprosti za kung fu) i Nagradu Fabijan Šovagović Hrvatskog društva filmskih redatelja (2016.).
Vera Zima odigrala je niz važnih uloga, ali mnogi su je posebno zavoljeli i zapamtili kao simpatičnu Ružu Kosmički u seriji Odmori se, zaslužio si. Ta omiljena kazališna, filmska i televizijska glumica dobitnica je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo na području filma 2020. godine. Prerano nas je napustila 8. studenoga. U 68. godini otišla je nakon duge bolesti.
Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek istaknula je kako je odlazak Vere Zime nenadoknadiv gubitak za hrvatsko glumište i kulturu. Karakternu iskrenost i srčanost u životu prepoznavali su mnogobrojni prijatelji, štovatelji i kolege kojima je bila omiljena partnerica, a predanost i talent na sceni donijeli su joj mnogobrojne nagrade. Ostat će zapamćena kao glumica jedinstvene energije i snažnog glumačkog izraza, istinska zaljubljenica u umjetnost i u život, stoji u sućuti koju je, u ime Ministarstva te svoje osobno ministrica poslala Hrvatskom društvu dramskih umjetnika.
Televizijske uloge
“Vrijeme ratno i poratno” (1975.)
“Tale” (1978.)
“Đavolje sjeme” kao Eta (1979.)
“Nepokoreni grad” (1981.)
“Tražim srodnu dušu” (1990.)
“Operacija Barbarossa” kao teta Vera (1990.)
“Žutokljunac” kao kumica Mima (2005.)
“Naša mala klinika” kao Greta (2005.)
“Bibin svijet” kao kontrolorka (2006.)
“Cimmer fraj” kao Verica (2007.)
“Luda kuća” kao Brankica Bedeković (2005.-2009.)
“Stipe u gostima” kao Ruža Kosmički (2008.-2011.)
“Odmori se, zaslužio si” kao Ruža Kosmički (2006.-2013.)
Filmske uloge
“Kuća” (1975.)
“Mećava” kao Maša (1977.)
“Novinar” (1979.)
“Pakleni otok” (1979.)
“Gradilište” (1979.)
“Kiklop” (1982.)
“Hoću živjeti” (1982.)
“Nemir” (1982.)
“Ljubavna pisma s predumišljajem” kao prijateljica (1985.)
“Terevenka” (1987.)
“Tečaj plivanja” (1988.)
“Doktorova noć” (1990.)
“Školjka šumi” (1990.)
“Ljeto za sjećanje” (1990.)
“Vukovar se vraća kući” (1994.)
“Treća žena” kao doktorica Vinkić (1997.)
“Božić u Beču” kao konobarica (1997.)
“Bogorodica” kao Vinka Šokčević (1999.)
“Četverored” kao nadstojnica časne službe (1999.)
“Blagajnica hoće ići na more” kao Štefica (2000.)
“Srce nije u modi” kao Ruža (2000.)
“Crna kronika ili dan žena” kao prodavačica #2 (2000.)
“Ante se vraća kući” kao gospođa #2 (2001.)
“Prezimiti u Riju” kao Danica (2002.)
“Ne dao Bog većeg zla” kao vlasnica streljane (2002.)
“Duga mračna noć” kao Kata (2004.)
“Oprosti za kung fu” kao Kate (2004.)
“Moram spavat’, anđele” kao baka (2007.)
“Metastaze” kao teta Zora (2009.)
“Čovjek ispod stola” kao Lucija (2009.)
“Korak po korak” kao Mara (2011.)
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.