ŠUIP ZIBERI predsjednik Vijeća albanske nacionalne manjine Grada Zagreba

ŽELIM DA SE MLADI ANGAŽIRAJU, UČE ALBANSKI JEZIK I NJEGUJU ALBANSKU KULTURU

Iz svake riječi predsjednika Vijeća albanske nacionalne manjine Šuipa Ziberija, mag. ing. el. en., upravitelja pogona Elastomeri u tvrtki Elka u Zagrebu, izvire poštovanje i ljubav prema Zagrebu i Hrvatskoj. Ziberi je u Hrvatsku došao prije nekoliko desetljeća iz Švicarske u kojoj je radio. Igrom slučaja susreo se s nekim direktorima Elke koji su mu ponudili posao, prihvatio je i ostao u Zagrebu gdje danas živi s obitelji; suprugom, sinom, kćeri i unucima. Ističe da ne žali zbog te odluke. Ovaj poliglot, rođen u Tetovu u Makedoniji, kraju poznatom po vrsnim slastičarima i grahu tetovcu, osim albanskog i hrvatskog, govori i engleski, francuski i talijanski jezik, a tjedno čita jedan roman. Stoga je i razumljiv njegov izniman angažman na kulturnim sadržajima koje organizira Vijeće albanske nacionalne manjine Grada Zagreba, a kojima glavnom gradu i Hrvatskoj predstavlja najuspješnije albanske umjetnike. Nedavno je u Zagrebu nastupio Xhevat Limani, glumac, osnivač i direktor Albanian Theatre in America, koji je u Kazalištu lutaka izveo dramsku poemu „Gjergj Kastrioti Skenderbeu“. Ziberi, i Vijeće, trenutačno rade na dovođenju svjetski poznate glazbenice Rita Ore. Iako ima podršku Grada Zagreba, Vijeće albanske manjine, nema dovoljno sredstava za plaćanje nastupa poznatih umjetnika, no mnogi programi su ostvareni isključivo zahvaljujući iznimnoj povezanosti Albanaca. Ziberi ističe da mnoge programe ne bi bilo moguće realizirati da nije jedinstva tog naroda kojeg u iseljeništvu ima oko osam milijuna, duplo više nego u matičnoj domovini.

• Programi Vijeća pokazuju da ste vrlo ambiciozni i imate projekte koje nije jednostavno organizirati. Kojim sadržajima ste posvetili posebnu pozornost i što je vaš cilj kao predsjednika Vijeća?

 –Ono što Hrvatska i Zagreb imaju to je respekt prema nacionalnim manjinama, a svaka manjina ima nešto posebno. Kao Vijeće smo povezani s Albancima u svijetu i cilj nam je afirmirati albansku kulturu na svjetskoj razini. Do 1996. Zagreb je bio glavno akademsko sjedište albanske dijaspore, mnogi su ovdje studirali i doktorirali te otišli u svijet, te osjećamo da u kulturnom smislu moramo vratiti Zagrebu ono što nam je dao. Albanci su, kao i Hrvati, dali velikane svijetu, jedan od primjera je naša Majka Tereza, koja je majka cijelog svijeta, a to su neke dodirne točke važne svakom čovjeku.

• Spajate albansku i hrvatsku kulturu, ono što prezentirate nije samo interes vaše manjine kao male albanske oaze u Zagrebu i Hrvatskoj. Radite na najvišem nivou iako vaša financijska sredstva nisu takva da to možete realizirati. Kako plaćate izvođače?

– Limani je na pozornici rekao da je nastupio besplatno zbog toga što voli nas i Hrvatsku. Nije samo on postupio tako. Albanska dijaspora je velika u svijetu, oko osam milijuna ljudi, više Albanaca živi vani nego u Albaniji. Ono što se općenito traži je da afirmiramo kulturu jer je kroz kulturu moguće održati sve nas na okupu.

• Inženjer ste elektrotehnike, a zaokupljeni ste književnošću, kazalištem i glazbom. Je li to vaš hobi?

 –To je dio mog života, sve je u čitanju. Biti inženjer je zanat, biti doktor je zanat, biti pravnik je zanat, ali biti akadamski građanin znači čitati. Tjedno čitam jedan roman i to mi je relaksacija za dušu kao i bavljenje sportom. Inženjerstvo mi je zanat i to najbolje što znam, a u ostalom uživam.

• Što čitate?

– Klasike volim, ali i romantičare. Knjigu “Putovanje Childea Harolda” Georgea Gordona Byrona sam čitao na jezicima. Osim albanskog, hrvatskog i ostalih slavenskih jezika, govorim engleski, talijanski i francuski. Od svih ovih jezika, hrvatski je meni najteži. Byron je tu knjigu napisao na jugu Albanije. Bio je zadivljen ljepotom Albanije i opisao je što znači besa i ljubav prema ljudima.

• Otkud ste vi?

 – Rođen sam u Tetovu ispod Šar planine u Makedoniji. To je prelijepi kraj, ali studirao sam u Prištini.

• Kako ste došli u Zagreb?

 –Kad sam završio fakultet, otišao sam u vojsku, a potom radio godinu i pol dana u Šivcarskoj, ali mi se život tamo nije dopao. Zagreb je bio središte kulture, znanosti, meni je bio jednak Berlinu.

• Mnogi Hrvati su otišli u Švicarsku, a vi ste kao stranac došli u Zagreb? Kako se to dogodilo?

– Inženjer Branko Pajić i Emil Žnidarič, tadašnji direktor, ne znam što su vidjeli u meni, ponudili su mi posao u Elki. Dokazao sam se radom i ostao u Zgrebu gdje sam osnovao obitelj i ne žalim. Moja supruga je iz Tetova, imam dvoje djece; kći će uskoro magistrirati na Tekstilno tehnološkom fakultetu u Zagrebu, a sin je poduzetnik. Djed sam, imam dvije prekrasne unuke; najmlađa se zove Rita po Riti Ori jer smo njen otac i ja prijatelji, a njen je djed studirao u Zagrebu. Radimo na tome da dovedemo Ritu Oru u Zagreb da održi koncert. Ima još velikih albanskih umjetnika po svijetu koje namjeravamo dovesti u Zagreb.

• Koliko ste vašu djecu nacionalno orijentirali? Govore li albanski i jesu li vezani za domovinu?

 –Osim što idemo u rodni kraj koji oni vole, pokušao sam im primjerom pokazati da nacionalni identitet ne prakticiraju kao vagabundizam, nego kao povezanost i širenje dobrote među ljudima. Naučio sam ih da znaju tko su i da se ne srame svojeg podrijetla. Svaki narod ima lijepu tradiciju koju treba njegovati i prenijeti na mlađe generacije. Zadovoljan sam da idu tim putem.

• Kako je generacijski posloženo Vijeće albanske nacionalne manjine Grada Zagreba?

– Članovi su raznih generacija, od umirovljenika do studenata. Ono što mi je bilo najvažnije je da budu uključene i žene, ali najviše u Vijeću imamo doktora i to specijalista. Albanske žene su dosta angažirane, imamo dvije udruge Kraljica Teuta i Drita, a glavna voditeljica zagrebačke slastičarnice Millenium je Albanka. Također respektiramo sve vjere jer su kod Albanaca zastupljene katolička, pravoslavna i islam. Želim da se što više mladih angažira, da se ne srame podrijetla, uče albanski jezik i njeguju kulturu.

• Kakva je vaša povezanost s Albanijom, odlazite li često tamo?

 –Iskreno rečeno do 1986. tamo je bila “zavjesa” za navjerovati. Putovao sam u zemlje Istočnog bloka; Mađarsku, Bugarsku i Rumunjsku, a kad sam išao u Albaniju bilo je najteže jer je tamo bila velika diktatura. Ali unatoč tomu, oni su mnogo ulagali u školstvo; čitali i učili jezike, možda baš zbog želje za Zapadom. Ipak su mnogo postigli u posljednjih trideset godina, Albanija ima vrhunske glumce, pisce i osjeti se pripadnost Mediteranu kao i u Hrvatskoj. To je jedna od spona Albanije i Hrvatske, kao i stoljetno prijateljstvo naša dva naroda. Žao mi je što Hrvatska i Albanija nemaju bolju gospodarsku suradnju.

• Tko je od od Albanaca iz tetovskog kraja poznat u svijetu?

– Pološki slastičari su poznati u svijetu, slastičarnicu Zagreb su osnovali slastičari iz toga kraja, a torta “Zagreb” je patentirana u Beču. I Rene Rexhepi, čiji je otac iz Tetova, je vlasnik jednog od najboljih svjetskih restorana Noma u Copenhagenu u Danskoj. Rene dolazi u rodni kraj, prijatelj sam s njegovim ocem, bio sam u njegovom restoranu i pokušao ga dovesti da napravimo kulinarski show albanske tradicionalne kuhinje u Zagrebu. Rene je htio okupiti najpoznatije hrvatske kuhare, a kad smo to pokušali organizirati samo je hotel Dubrovnik pristao sudjelovati. Na kraju smo, nažalost, odustali jer je bilo preskupo.

• Jeste li razmišljali o tome da Vijeće napravi monografiju uspješnih Albanaca u iseljeništvu?

–S dijasporom usko surađujem, kad poznate jednoga onda se to širi, a elektronski mediji danas omogućuju da se brzo dođe do kontakta i informacija. Već se radi na tome, mnogo je poznatih Albanaca u svijetu, albanski pisac je napisao tursku abecedu, Albanac je osnovao sveučilište u Ankari, Albanci su dali dvojicu Papa…

• Jeste li zadovoljni ovim što ste postigli kao predsjednik Vijeća?

-Jesam. Ali ne radim sam, iza mene stoji ekipa ljudi u Zagrebu i oni izvana. Nije jednostavno, pomaže mi menadžersko iskustvo s posla. Naravno da ne mogu napraviti sve što želim, ali ako ispunim 60-70 posto plana – to je veliko postignuće. Imamo velike projekte za realizirati tijekom ove godine. Početkom svibnja idemo u Veneciju u koju je prije više od 500 godina, kad je počelo progonstvo nakon Skenderbegove smrti, otišla njegova obitelj. Tamo postoje grobovi i zapisi. Jedna talijanska sopranistica vuče korijene od Skenderbega. Neki talijanski pisac je to istražio i obići ćemo sva mjesta koja svjedoče o životu Skenderbegove obitelji u Veneciji. Dolazi nam i prof. dr. Isak Shema, sveučilišni profesor iz Prištine, koji će u Albanskom kulturnom centru promovirati knjigu o Josipu Relji, Arbanasu, koji je napisao prvu dramu na albanskom jeziku “Nita”. Radimo velike stvari i sretni smo što imamo podršku Grada Zagreba i portal koji prati isključivo rad nacionalnih manjina i prenosi javnosti infomracije o svim našim događajima.