SMAJL MORINA: BILI SMO MLADI, PUNI ADRENALINA I LJUBAVI PREMA HRVATSKOJ

Dragovoljac Smajl Morina, Albanac s Kosova, hrvatski branitelj Domovinskog rata, ratovao je na prvoj crti bojišnice u Lici i na Banovini. Branio je Hrvatsku znajući da je odabrao pravu stranu jer je iskusio teror dok je živio na Kosovu.

Dragovoljac Domovinskog rata Smajl Morina, Albanac s Kosova rođen 1969. godine u Klini, gdje je završio osnovnu i srednju ugostiteljsku školu, odlučio je braniti Hrvatsku kada su je 1991. godine napali JNA i srpska paravojska. Morina potječe iz obitelji s devetero djece, petero braće i četiri sestre, od kojih su neki sudjelovali u demonstracijama na Kosovu i zbog toga imali problema sa srpskom policijom,  a Morina je, dok je 1988./89. godine služio vojni rok, također bio diskriminiran. U vojsci je upoznao nekoliko Hrvata i s njima se sprijateljio, a dvojicu je poslije sreo na bojišnici tijekom Domovinskog rata. Morinina braća su zbog situacije na Kosovu otišli u Njemačku, a on je odabrao Hrvatsku. Odmah po odsluženju vojnog roka došao je u Zagreb gdje je upoznao neke sunarodnjake i počeo raditi s njima.

– Rat me je zatekao u Zagrebu 1991. godine gdje sam radio u ugostiteljstvu. Gledao sam kako u Zagreb dolaze prognanici iz okupiranih dijelova Hrvatske i razgovarao s nekim Albancima i Hrvatima da treba ići braniti Hrvatsku. Dragovoljno sam se prijavio 29. rujna 1991. godine braniti Hrvatsku. Okupili smo se na Velesajmu u Zagrebu i poslali su nas u Šimunsku ulicu na pripreme. Otud sam s Albanskom dragovoljačkom brigadom, čiji su zapovjednici bili Albanci, otišao u Gospić. To su organizirali naši ljudi u Zagrebu gdje smo imali Demokratski savjet Albanaca, Tom Berisha je sve vodio. Ostali smo u Gospić do početka 1992. godine i bili pod zapovjedništvom 118. brigade kojoj je zapovjednik bio Mirko Norac. U Albanskoj dragovoljačkoj brigadi bili su samo Albanci, dali su nam oznaku ZNG-e i hrvatski grb, ali na vojnoj odori imali smo i albanski grb i zastavu. Svi smo bili puni adrenalina, nisam osjećao strah. Vrlo teško bilo je kada smo išli osvojiti vojarnu u Ličkom Osiku jer su nas stalno granatirali. Most je srušen pa su neki suborci pali u vodu, a upali smo i u zasjedu. Počeli su pucati po nama i tada su poginuli Samet Bogojevci i Fadil Salihu. Bilo je vrlo gadno, ali došle su postrojbe Hrvata i spasili nas – prisjeća se Morina kao i toga da su selo Ornice na gospićkom bojištu čak pet puta osvajali.

Albanska dragovoljačka brigada rasformirana je početkom 1992. godine i najveći broj branitelja Albanaca raspoređen je u ostale brigade Hrvatske vojske. Po njih šezdeset došao je Bekim Berisha, junak Domovinskog rata i rata za oslobođenje Kosova, i odveo ih na Banovinu.

-S Berishom, koji je bio jako cijenjen vojnik, otišli smo u Sisak i priključili se antiterorističkoj jedinici Vukovi gdje  smo ostali mjesec dana. Poslije su nas premjestili u raketnu bazu Žažina i poslali na prvu crtu bojišnice u selu Vurot kraj Petrinje – kaže Morina. Albanci hrvatski branitelji imali su u Žažini svoje prostorije i svoju zastavu, te hranu ovisno o vjeroispovijesti.

-Nikad neću zaboraviti jednu noć na bojišnici u Vurotu zbog traume koju je doživio moj suborac. Srbi su pokušavali preći Kupu, pucali su po nama i granatirali rafineriju u Sisku. Bilo je stravično tako da je moj prijatelj i suborac 19-godišnji Albanac iz Makedonije, dragovoljac Domovinskog rata, doživio strašan panični napadaj.   Toliko se tresao da smo ga jedva držali. Smirio se tek kada mu je suborac Hrvat dao nekakvu tabletu – prisjeća se Morina. Žao mu je suboraca koji su stradali pred njegovim očima na bojišnici, ali unatoč traumatičnom iskustvu nikad nije razmišljao ni o smrti niti o mogućem zarobljavanju.

-Nosio me je adrenalin. Borio sam s ciljem i bio na pravoj strani. Volim Hrvatsku i odabrao sam pravu stranu. Bio sam osviješten jer sam doživio nepravdu i na Kosovu i tijekom vojnog roka u JNA. Na Banovini sam stekao puno prijatelja iz Siska i okolice. Kada nismo pucali, pjevali smo albanske i hrvatske domoljubne pjesme. Svako jutro pjevali smo Ustani bane i puštali preko motorole da čuju Srbi. Bili smo mladi, puni adrenalina i ljubavi prema Hrvatskoj, borili smo se srcem – kaže Morina.

Dok je bio hrvatski branitelj Morina je koristio kodno ime, kako i ostali hrvatski branitelji Albanci u Domovinskom ratu, kako bi zaštitio obitelj na Kosovu od srpskog terora. Njegova ujaka Đema Bašija ubili su Srbi na Kosovu zbog toga što je njegov sin bio dragovoljac i hrvatski branitelj na bojišnici u Slavoniji. Zbog toga se roditeljima javio tek 1995. godine poslije akcije Oluja i iznenadio ih. Vjerovali su da je mrtav jer su dobili vijest da je poginuo u Gospiću.

-Nakon šest godina otkako sam otišao iz roditeljske kuće stupio sam u kontakt s tatom i s bratom, a na Kosovo sam otišao tek 2002. godine. Tata me nije prepoznao. Brat me je dočekao u Crnoj Gori i s njim sam otišao k roditeljima, majka me je prepoznala, ali tata nije. Pitao je brata je li mu doveo nekog vojnika KFOR-a? Dok sam u veljači te godine boravio kod roditelja tata nije mogao spavati, svaku se noć dizao iz kreveta i pitao jesam li to ja? Tek kad sam ih ponovno posjetio sa svojom ženom i sinom, shvatio je da sam živ – kaže Morina. Oženjen je Hrvaticom, kćeri hrvatskog branitelja iz okolice Siska kojega je upoznao na bojišnici. Morina mu se jako dopao pa ga je pozvao u goste gdje je upoznao njegove dvije kćeri. S jednom od njih Morina se vjenčao 1996. godine. Razvojačio se 1992. godine kada je odbio poziv za odlazak na bojišnicu u Bosansku Posavinu jer nije želio ratovati za BiH.

– Sretan sam što nisam ranjen i nemam PTSP, ali mišljenja sam da se hrvatska država nije dovoljno pokazala prema braniteljima Albancima. Znam ljude koji su ostavili noge, ruke i dušu na bojišnici, a s obiteljima žive od socijalne pomoći. Može se bolje i treba riješiti te probleme. Meni ništa ne treba od države, imam obrt i radim. Ponovio bih sve što sam napravio te 1991. godine. Da se sutra ponovi 1991. godina – prvi sam u obrani. Zavolio sam Hrvatsku još kao maloljetnik, svidjeli su mi se i Hrvatska i ljudi. U braku sam s Hrvaticom i imamo sina. Kao hrvatski branitelj i domoljub mladima u Hrvatskoj poručio bih, kao i onima na Kosovu, da poštuju branitelje. Trebaju učiti o Domovinskom ratu da im uđe u svijest i ne zaborave što je bilo – kaže Morina.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.