SLIKAR I DIZAJNER ALFRED PAL DVA JE PUTA BIO NA GOLOME OTOKU
Okrutan je život bio prema slikaru i grafičkom dizajneru Alfredu Palu, ali on je hrabro i strpljivo podnosio svoju tragediju – od gubitka roditelja u ranom djetinjstvu, ostatka obitelji u holokaustu, do dva zatočeništva na Golom otoku kamo je dospio kao politički zatvorenik u bivšoj Jugoslaviji iako je bio antifašist i sudionik NOB-e.
Alfred Pal rođen je 30. studenog 1920. u Beču u židovskoj obitelji. Sin je industrijalca Samuela Pollacka i Therese, rođene Deutsch. Ljepotica Therese bila je glumica u nijemim filmovima i imala uspješnu karijeru u Berlinu. Palovi roditelji rastali su se kada je on imao tri, a njegov brat Aleksandar pet godina. Majka ih je napustila i nikad više nije pitala za njih. Rano djetinjstvo proveo je u Beču gdje mu je otac imao kemijsku tvornicu, a kasnije se s ocem i bratom preselio u Krakov u Poljskoj gdje je Samuel otvorio novu tvornicu. Osnovnu školu Pal je polazio u Krakovu, a u Beču je pošao u gimnaziju ali je nakon očeve smrti 1931. s bratom došao u Vukovar k bogatim tetama Juditi i Gizeli. U Vukovaru je 1940. završio gimnaziju i polazio satove crtanja koje mu je davao Marijan Detoni. Želio je studirati arhitekturu i pokušao se upisati na studij u Beogradu, ali nije bio primljen.
Početkom Drugoga svjetskoga rata Pal iz Vukovara preko Zagreba odlazi u Crikvenicu, ali u studenom 1942. biva zatočen u logoru Kraljevica, te 1943. i u Kamporu na Rabu. Kada je 1943. Italija kapitulirala, Pal se priključio Židovskom rapskom bataljonu i bio pripadnik 3. brigade 7. banijske divizije u kojoj je bio zadužen za ilustriranje i tiskanje vijesti, brošura, novina i početnica za opismenjavanje boraca. Sudjelovao je na Kongresu kulturnih ranika u Topuskome 1944., a iste godine postao je karikaturist u redakciji Vjesnika. Nakon Drugoga svjetskoga rata živo je u Zagrebu i od 1945.-47. radio kao tehnički urednik Ilustriranog vjesnika, a od 1947.-49. bio je osnivač, suradnik i član uredništva Kerempuha. No karijera mu je naglo prekinuta, kao politički zatvorenik utamničen je 1949.-50. na Golom otoku. Ubrzo nakon izlaska ponovno je uhićen i vraćen na Goli otok gdje je robijao od 1951.-1954. Na slobodi su Pala čekale nove nevolje, nije mogao raditi svoj posao te je neko vrijeme preživljavao radeći i teške fizičke poslove. Slikarstvom se bavio od 1960., slikao je apstraktne kompozicije, a samostalno je prvi puta izlagao 1961. izložbu Stratišta u Društvu arhitekata u Zagrebu. Godine 1964. s Nenadom Pepeonikom otvorio je sitoslikarski atelijer PP te postao član ULUPUH-a, a 1975. inicijator i osnivač ZGRAF-a, međunarodne manifestacije grafičkoga dizajna i vizualnih komunikacija.
Od 1971–85. bio je likovni urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, a opremio je i biblioteke Evergreen, HIT, ITD, Latina & Greca, Alfa i Omega, Zlatna knjiga, Sto najvećih, Stoljeća hrvatske književnosti… Bavio se i grafičkogim dizajnom plakata za kazališta i glazbena događanja. Dizajnirao je 1988. i plakat za izložbu Židovi na tlu Jugoslavije za koju je opremio i katalog.
Bio je dugogodišnji član Vijeća Židovske općine Zagreb i kulturnog društva „Miroslav Šalom Freiberger“ te jedan od incijatora i prvi tehnički urenik Biltena, poslije preimenovanoga u Ha-kol, glasilo Židovske zajednicu u Hrvatskoj. Bio je i prvi likovni urednik Novoga Omanuta.
Pal je dobio nekoliko nagrada: Vladimir Nazor za životno djelo u kategoriji likovne i primjenjene umjetnosti dobio je 2010., kada i nagradu Grada Zagreba za životno djelo. O Palu je redatelj Bogdan Žižić snimio nekoliko dokumentarnih filmova: Sudbine 1991., Goli otok 1994. i Priča iz Vukovara 2001. U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu 2009. priređena je retrospektivna izložba njegova grafičkog dizajna s oko tisuću oblikovnih knjiga i plakata, a u Društvu arhitekata Zagreba imao je izložbu slika Ljudsko mjerilo Golog otoka.
Alfred Pal umro je 30. lipnja 2010. u Zagrebu od posljedica prometne nesreće.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.