SLAVKO RIZNER: BORIO SAM SE KAO LUĐAK, NISAM RAZMIŠLJAO HOĆU LI POGINUTI

Čeh po nacionalnosti Slavko Rizner dragovoljno se priključio obrani Hrvatske u Domovinskom ratu. Sada je narušena zdravlja, bez posla i mirovine. O ratu često razmišlja i ne voli pričati, no ne žali što je branio svoj rodni grad i domovinu

Hrvatski branitelj Slavko Rizner bio je među brojnim Česima iz Daruvara koji su se 1991. kada su JNA i srpska paravojska napali Hrvatsku dragovoljno uključili u obranu svojega grada i Hrvatske. Rizner, koji osim češkoga ima i njemačko podrijetlo (njegovi su preci iz Njemačke došli u Češku, a potom u Hrvatsku), rođen je 1970. i u vrijeme kada se raspala bivša država služio je vojni rok u JNA gdje je bio vezist. Nezadovoljan negativnom promidžbom o Hrvatskoj koju su u bivšoj JNA plasirali vojnicima, Rizner je odlučio pobjeći iz vojske.

– Dok sam 1990. bio u JNA o Hrvatskoj su pričali da napada i hoće rat, ali znao sam da je istina drukčija. Sjeo sam na vlak za Beograd i pobjegao iz Crne Gore gdje sam služio vojsku. Kada sam stigao u Beograd nastavio sam putovanje u Novsku otkud sam telefonirao roditeljima i moj je stric automobilom došao po mene. Dovezao me je kući u Doljane, selo nedaleko od Daruvara, i tek sam tada shvatio što se događa i kakva je politička situacija. Sve što su nam u vojsci govorili o Hrvatskoj bila je programirana laž s ciljem širenja dezinformacija – govori Rizner. Nakon bijega iz vojske zaposlio se u poduzeću Daruvarčanka u Daruvaru gdje je radio kao mesar. U obranu Hrvatske dragovoljno se prijavio 15. kolovoza 1991. i bio u narodnoj obrani. U to vrijeme nije bilo velikih mogućnosti jer nije bilo oružja, te je jedini izbor bio osvajanje bivših vojarni JNA. Jedna od njih bila je i Polog, veliko skladište oružja, a nalazila se u Doljanima samo tristo metara udaljena od Riznerove obiteljske kuće.

-Bio sam tamo kada je 1991. bio napad na vojarnu. Čim je Polom osvojen dobili smo oružje i sve se promijenilo. Tada sam otišao u 52. samostalni bataljun u Daruvaru i bio pješak u trećem vodu. Znali su me pod nadimkom Riki, bio sam na bojišnici u Daruvaru, išli smo na Pakrac i Kusonje… Ostao sam u Hrvatskoj vojsci do lipnja 1992. kad je došao UNPROFOR na crtu razgraničenja. Ponovno sam odjenuo odoru hrvatskog vojnika tijekom akcije Bljesak kada smo oslobodili dio Slavonije, te poslije u Oluji. Kada je bio Bljesak imao sam ulogu vezista, ali mnogo bolje osjećao sam se u pješaštvu – govori Rizner koji je 29. studenog 1991. učinio junačko djelo i spasio život teško ranjenome hrvatskom branitelju Damiru Malini.

-Najteže mi je bilo kad je Damir Malina pogođen snajperskim metkom. Vidio sam to i bez razmišljanja išao izvući ga iz snajperske vatre. Odložio sam svoju pušku i pužući otišao po njega, pucali su po meni, ali nisam uopće obraćao pozornost. Bilo mi je važno izvući Damira na sigurno i to sam učinio. Dovukao sam ga do kuće u kojoj su bili naši branitelji i Damir je spašen. U tim trenucima nisam mario za opasnost, tek poslije kad je sve dobro završilo razmišljao sam što se moglo dogoditi. Nisam ranjen iako sam uvijek u svim akcijama išao prvi uz zapovjednika pa su mi govorili da ću kad-tad pokupiti metak. Borio sam se kao luđak bez razmišljanja hoću li biti ranjen ili poginuti. Nisam pokupio metak iako je bilo teških trenutaka, posebno tijekom minobacačkih napada kada satima nismo mogli izaći iz rovova. Kao miš sakriješ se i čekaš. Tada sam govorio dečkima da nas panika ne smije uhvatiti, da pričamo, šalimo se i veselimo – govori Rizner. Kaže da mu nije jasno kako je JNA koja je bila silno naoružana izgubila rat.

-Mislim da je naša pobjeda u tome što smo imali jako srce, bili smo čvrsto povezani i junački smo se borili sa srcem i dušom. To nam je donijelo pobjedu. Da se nismo borili ne bi bilo ni nas, ni Daruvara, a ni Hrvatske – govori Rizner iako je sada u nezavidnoj egzistencijalnoj situaciji. Nezaposlen je i dobiva samo 150 eura mjesečno braniteljske pomoći, ima visoki krvni tlak i bolesno srce.

-Meni nije žao što sam sudjelovao dragovoljno u Domovinskom ratu. Moja je sestra otišla u Češku kada je počeo rat, a meni to nije palo napamet. Nisam član nijedne stranke, politiku mrzim, volim samo fešte i druženje s prijateljima. Često razmišljam o ratu, ali ne volim puno pričati o tome. Ima jako puno heroja Domovinskog rata jer je bilo vrlo teških bojišnica, a Vukovar je najteži. U Daruvaru je bilo puno heroja, jedan od njih je Damir Malina, a drugi Josip Malina, koji je poginuo – govori Rizner i poručuje da se ne smije zaboraviti Domovinski rat te da djeca trebaju više učiti i znati o tom periodu hrvatske povijesti.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.