ŠEFIK PEZEROVIĆ – DAO JE NAJVIŠE ŠTO JE MOGAO ZA HRVATSKU – ŽIVOT
Šefik Pezerović, Bošnjak po nacionalnosti, hrvatski je redarstvenik i branitelj koji je 1991. dragovoljno išao braniti Hrvatsku. Teško je ranjen i zarobljen na bojišnici na Banovini, okrutno mučen i ubijen te je prva žrtva bošnjačke nacionalnosti u Domovinskom ratu
Trideset dvije godine prošle su otkako je 22. srpnja 1991. u selu Kuljani na području Dvora na Uni okrutno smaknut teško ranjeni hrvatski redarstvenik Šefik Pezerović, policajac Policijske postaje Črnomerec u Zagrebu, koji se dragovoljno javio u obranu Hrvatske kada su je napale JNA i srpska paravojska. Nakon što je poginuo Pezerovićev zapovjednik, on je kao jedini specijalac odlučio izvući preživjele suborce iz neprijateljskog obruča. No, neprijateljska granata ga je spriječila u toj akciji. Kod Struge Banske teško je ranjen u glavu i ruku te je s još dvojicom ranjenih policajaca Dragom Matijevićem i Ivanom Žalcem trebao biti prevezen sanitetskim vozilom u bolnicu u Sisak. Vozilo u kojem su još bili liječnik Krešimir Šipuš, tehničar Marijan Majstorović i vozač Marinko Čerkez je napadnuto u Kuljanima i svi su zarobljeni. Liječnik, tehničar i vozač odvedeni su u logor i poslije razmijenjeni, što je bilo s ranjenim policajcima Matijevićem i Žalcem ni danas se ne zna, a istina o Pezerovićevu stradanju i zvjerskom mučenju koje je proživio posljednjih dana života izašla je na vidjelo nepuno desetljeće nakon njegove smrti.
Njegov mučitelj vozio je teško ranjenog Pezerovića u prtljažniku automobila po selima Kirišnicu, Jovacu, Šakanlijama i Lotini na Banovini gdje su se mještani na njemu iživljavali. Nakon zvjerskog mučenja, ubili su ga je 22. srpnja 1991. u Kuljanima. Pezerović je tada imao samo 23 godine i bio je prvi stradali hrvatski branitelj Bošnjak u Domovinskom ratu. Njegova obitelj, roditelji Halima i Abdulah, sestra Amira Hamzić Pezerović i brat Amir, također policajac, nikad se neće oporaviti od gubitka sina i brata. Zbog toga je obitelj Pezerović, prema ideji Amirina supruga Asima Hamzića, hrvatskog branitelja ranjenoga na bojišnici kod Petrinje, organizirala 2010. Memorijalne dane Šefika Pezerovića koji su se godinama održavali u Zagrebu.
Poslije je organizaciju Memorijala preuzelo Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u vrijeme kada je njime predsjedavao Kemal Bukvić. Time je odana počast Šefiku Pezeroviću, prvom hrvatskom redarstveniku bošnjačke nacionalnosti ubijenom u Domovinskom ratu, a s obitelji Pezerović na Memorijalu su svake godine sudjelovali i predstavnici državnih institucija. Vijeće je potom odlučilo tu manifestaciju proširiti na odavanje počast i ostalim poginulim hrvatskim braniteljima bošnjačke nacionalnosti. Govoreći na jednom od tih događaja Šefikova majka je izjavila:
„Kada sam čula da je ubijen mislila sam da to neću preživjeti. On je želio biti policajac i svoj je život dao da bi nama svima bilo bolje. Tugujem i moja obitelj tuguje. Šefik je u Zagrebu završio osnovnu i srednju školu i opredijelio se da bude policajac. Sretna sam jer njegova žrtva nije zaboravljena. Iako tugujem, veseli me što moj Šefik nije zaboravljen pa osjećam kao da je živ dok sam ovdje među ovim ljudima.“ Šefikova sestra Amira ogorčena je zbog male kazne koju je za ratni zločin dobio krvnik njena brata.
– Moj brat je volio pjevati, volio je ljude i nije gledao tko je koje vjere i nacije. Šefik je uvijek želio mir i dobro, borio se za državu u kojoj je živio, a da su je svi voljeli i poštovali kao on – rata ne bi ni bilo. Bio je pedantan, odgovoran i pravedan, a iznad svega je volio svoj policijski posao. Njegov mučitelj i ubojica, srpski vojnik Jablan Kejić osuđen je na samo sedam godina zatvora zbog ratnog zločina pa poslije pomilovan na pet, a njegovi pomagači slobodni su u Srbiji i hrvatskom pravosuđu nedostupni. Moj otac je samo jednom dobio obavijest da se vodi postupak za ratni zločin protiv Kejića, a u Sisku su bila tri ročišta. Kada smo čuli da je Kejić pomilovan osjećali smo se kao da je ponovno 1991. godina. Strašno je to što je učinio mojemu bratu, a dosuđena mu je mala kazna kao da je običan kriminalac, kradljivac cigareta. Kojoj god smo se državnoj instituciji javili ništa nismo mogli postići. Mislila sam sjesti na Markov trg u Zagrebu i štrajkati glađu da bih došla do toga da nas netko uputi kako postupiti na suđenju ratnom zločincu. Moj brat Šefik je dao najviše što je mogao za Hrvatsku – svoj život – kazala je Amira.
Šefik Pezerović posthumno je odlikovan s nekoliko odličja, a njegova žrtva jedan je od simbola otpora pripadnika nacionalnih manjina velikosrpskom agresoru na Hrvatsku. Njegovi su posmrtni ostaci ekshumirani 2000., a Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hrvatske, ogranak Grada Siska i Sisačko-moslavačke županije, podigla mu je 2017. spomenik u selu Kuljani na mjestu na kojem je ubijen. Otkrili su ga Šefikovi roditelji Halima i Abdulah Pezerović zajedno s Tomom Mevedom, ministrom hrvatskih branitelja.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.