RUŽA KLEIN MEŠTROVIĆ – SLIKARICA KOJA JE ZBOG LJUBAVI PROGNANA IZ OBITELJI
Zbog ljubavi prema svjetski proslavljenom hrvatskom kiparu Ivanu Meštroviću, Ruža Klein prognana je iz obiteljskoga doma. Slikarica i kiparica Ruža Klein Meštrović, podrijetlom Židovka, rođena je 11. lipnja 1883. u selu Donja Višnjica u okolici Varaždina u židovskoj obitelji. Njen otac Maksimilijan Klein bio je upravitelj imanja grofa Janka Draškovića, a poslije se bavio trgovinom u Osijeku, ali je bankrotirao te se s mnogobrojnom obitelji, imao je trinaestero djece, potkraj 19. stoljeća preselio u Beč. Ruža je bila iznimno obrazovana djevojka, govorila je nekoliko svjetskih jezika i radila kao kitničarka u salonu damskih šešira Emilie Floege, koja je pripadala visokom bečkom društvu i živjela sa slikarom Gustavom Klimtom. Ruža je 1904. u Beču upoznala kipara Ivana Meštrovića, upoznala ih je njena starija sestra Ljuba. Iako je Meštrović slovio za talentiranog kipara pred kojim je bila blistava karijera, Maksimilijanu Kleinu to nije ništa značilo te nije dopustio Ruži vezu sa ‘siromašnim seljačićem’.
No Ruža nije odustala od Meštrovića pa ju je otac 1905. izbacio iz kuće. Otad pa do 1907. kada su se vjenčali Ruža je živjela u izvanbračnoj zajednici s Ivanom Meštrovićem. Iako je bila Židovka pristala je vjenčati se u Katoličkoj crkvi jer je to Meštroviću bilo vrlo važno, no budući su živjeli u velikom siromaštvu odlagala je majčinstvo za bolja vremena. Njih dvoje su do 1911. živjeli u Rimu gdje je Ruža izlagala svoje slike na skupnoj Međunarodnoj izložbi 1911. godine. Slikala je uljem na platnu portrete, pejzaže i socijalne motive. Meštrovićeva secesija snažno je utjecala na Ružin likovni izraz, na njenim su slikama prevladali meke linije i oble forme, a crteže je crtala olovkom, ugljenom i pastelima.
No s Meštrovićem, koji je kao i svaki veliki umjetnik bio i veliki ekscentrik, nije bilo lako živjeti. Ruža je živjela u njegovoj sjeni, ali mu je bila veliki poticaj i podrška te je velikim dijelom zaslužna za njegov brzi uspjeh u umjetničkim i društvenim krugovima. Tijekom njihova braka oko Meštrovića bilo je drugih žena što je ponekad rezultiralo Ružinim javnim demonstriranjem ljubomore. No on se uvijek vraćao njoj, a kad su im se ekonomski uvjeti poboljšali pokušali su imati djecu, no Ruža nije mogla iznijeti trudnoću do kraja. Ruža ga je zauvijek napustila kada je doznala da je u vezi s Olgom Kesterčanek, koju je Meštrović kasnije oženio i s njom dobio djecu, te je otišla 1922. u Dresden u Njemačku gdje se školovala.
Došla je u Zagreb 1923. godine gdje je imala izložbu na Proljetnom sajmu u Umjetničkom paviljonu koju je kritika iznimno dobro prihvatila. Ruža Klein Meštrović i Ivan Meštrović službeno su se rastali 1925. godine. Poslije rastave Ruža je živjela sama i posve se posvetila umjetnosti. Imala je nekoliko izložbi, osim u Zagrebu i u Španjolskoj i Latinskoj Americi. Osim umjetnošću, Ruža se bavila i humanitarnim radom jer je istinski suosjećala s potrebitima, ljudima koji su bili na margini društva; socijalno ugroženima, prosjacima, beskućnicima. Iza nje je ostala zbirka od stotinjak radova, a najzanimljivija su djela primijenjenog obrta u srebru i bakru koja danas čine najznačajniji dio sačuvane zbirke. Njena djela nalaze se u Modernoj galeriji u Zagrebu čija je kustosica Dajana Vlaisavljević 2009. pripremila izložbu pod nazivom Ruža Klein Meštrović- nepoznata umjetnica koja je bila postavljena u Galeriji Josip Račić u Zagrebu. Inače Ruža je oporučno darovala dvadeset i jedno originalno Meštrovićevo djelo nastalo u periodu od 1913. do 1918. Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Ruža Klein Meštrović živjela je u Zagrebu sve do smrti, a iako je bila Židovka, vlast NDH nije ju progonila u vrijeme Drugog svjetskog rata. Teško bolesna, Ruža je umrla 20. veljače 1942. u svojem stanu na Gornjem gradu i pokopana je na Mirogoju. Nadgrobnu ploču na njenom grobu izradio je Ivan Meštrović koji Ružu nikad nije zaboravio.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.