PROMOVIRANA KNJIGA O STRADANJU ŽIDOVSKE OBITELJI KRAUS
Promocija knjige Zvijezda moga oca autorice Melite Kraus održana večeras u Židovskoj općini Zagreb. Predstavili su je Sanja Zoričić Tabaković, predstavnica židovske nacionalne manjine Grada Zagreba, organizatorica promocije, autorica Kraus koja je knjigu i ilustrirala, Milan Radanović, povjesničar, te Edita Lipovšek, glumica.
-Promoviramo jednu posebnu knjigu posebne autorice. Knjiga se zove Zvijezda moga oca, autorica je Melita Kraus koja je i slikarica te je knjigu ilustrirala. Knjiga je posebna po toplini kojom je pisana i temi koju obrađuje – mučna vremena 2. svjetskog rata gledana kroz prizmu djeteta obožavana, voljena, tiha i introvertna oca o čijim je djelima doznala posredno i naknadno – kazala je Zoričić Tabaković. Oton Kraus, Melitin otac, bio je liječnik i pripadnik NOB-a, a cijela njegova obitelj stradala je u Holokaustu. Melita Kraus najprije se osvrnula na naslov knjige Zvijezda moga oca.
-U židovstvu zvijezda ima posebnu ulogu, zvijezdu smo nosili kao obilježje srama stotinama godina. Zvijezdu smo nosili i uzdali se u nju kao nadu i kao ponos, a ova priča je priča o jednoj posebnoj zvijezdi za jednu djevojčicu koja je bila zvijezda nakon što je cijela obitelj moga oca bila ubijena. Imala sam beskrajno sretno djetinjstvo. Drago mi je da su ovdje moje dvije prijateljice koje me poznaju iz najranijeg djetinjstva. Beskrajno sretno djetinjstvo, voćnjak po kojem sam se igrala, prekrasne priče koje su mi otac i majka čitali prije spavanja. No, jedna stvar je tu nedostajala – priča o porodici. Znala sam da negdje daleko postoji nekakva porodica, a što se dogodilo s njima nikad nisam znala. Zašto je ovo biografija? Zato što u svakom životu postoji jedan prijelomni trenutak. U tom izuzetnom sretnom djetinjstvu najedanput na jednoj polici jako dobro skrivenu od mojih očiju nalazim jednu crnu knjigu. Ta crna knjiga, razlikuje se od korica svih drugih knjiga, zvala se Zločini četnika i ustaša na tlu Jugoslavije od 1941.-1945. Znala sam čitati iako još nisam išla u školu. Vidjela sam strašne slike ubijenih ljudi, čitala sam tamo imena članova tatine porodice i nisam željela vjerovati da su oni na tim strašnim slikama. Počela sam ispitivati, ali tata nikad nije htio govoriti – kazala je Kraus pojašnjavajući koji je bio njen motiv pisanja i davanja naslova knjizi. Nakon njena izlaganja dijelove knjige pročitala je Edita Liopovšek.
