OSKAR HERMAN JEDAN JE OD ZAČETNIKA HRVATSKE MODERNE

Pripadnik slavnog „minhenskog kruga“ i jedan od začetnika hrvatske moderne, akademski je slikar Oskar Hermann, rođen 17. ožujka 1886. u Zagrebu u židovskoj obitelji. Tako je glasilo prezime njegova oca Danijela, zagrebačkog trgovca i skupljača narodnih rukotvorina, ali Oskar je svoje prezime od četrdesetih godina prošloga stoljeća pisao samo s jednim slovom n – Herman. Njegova majka Jozefina, djevojački se prezivala Landesmann, umrla je kada su Oskaru bile četiri godine. Uz Oskara bilo je još četvero djece u obitelji, njegove tri sestre i brat, a njegov je otac imao trgovinu u Ilici blizu Trga bana Jelačića. Oskar je 1892. pošao u donjogradsku nižu pučku dječačku školu, a s njime u razredu bio je i Josip Račić, koji je poslije kao i Oskar postao poznati hrvatski slikar i pripadnik „minhenskog kruga“. Dvije godine kasnije propao je posao Oskarova oca što je izazvalo egzistencijalne probleme obitelji, ali Oskar je 1896. nastavio školovanje u gimnaziji. Poslije je, po očevoj želji, upisao višu trgovačku školu no trgovina ga nije zanimala te je 1903. studirao slikarstvo u školi Konrada Filipa.

Nakon što je dobio stipendiju Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade u Zagrebu, 1904. odlazi u München gdje uči crtanje kod Antona Azbéa, a potom upisuje Akademiju likovnih umjetnosti slikarsku klasu Huga Habermanna. Diplomirao je 1910., ali je već 1908. priredio prvu samostalnu izložbu u Zagrebu kao prvi od članova „minhenskog kruga“ kojemu su još pripadali Josip Račić, Vladimir Becić i Miroslav Kraljević. U to vrijeme nekoliko godina putuje Europom i posjećuje izložbe, a 1914. sudjeluje na prvoj izložbi Minhenske nove secesije. Početkom Prvoga svjetskoga rata vraća se u Zagreb gdje od 1915.-18. služi vojni rok te ponovno odlazi u München.

Unajmljuje atelje, slika i stalno izlaže s Minhenskom novom secesijom te postaje poznati slikar. No to mu nije pomoglo kada se kandidirao za profesora na Akademiji likovnih umjetnosti na kojoj je studirao jer kao stranac i Židov nije prošao na natječaju. U Zagreb se vraća 1933. ali se minhenskom slikarskom kulturom ne uklapa u aktualne trendove. Njegovu samostalnu izložbu održanu 1934. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu likovna kritika je, zbog nerazumijevanja, loše ocijenila. Oskar Herman slika ulja na platnu, akvarele, crta crteže kredom, olovkom, ugljenom i tušem, a cijelo jedno desetljeće od 1950.-60. slikao je temperom. Likovni stručnjaci za njega kažu da je slikar melankolije i praznine.

Po uspostavi NDH 1941. preuzeo je židovski znak te se sklonio u Karlovac, A potom odlazi u Ljubljanu koju je 1942. morao napustiti. Samostalno putuje s uputnicom za logor Ferramonti-Tarsia u Kalabriji na jug Italije gdje biva zatočen do siječnja 1944. a vrijeme provodi crtanjem i slikanjem akvarela. Nakon kapitulacije Italije 1943. logor je raspušten.

Herman se priključuje partizanima te odlazi u Apuliju, a poslije u koloniju umjetnika-partizana u Cozzanu gdje slika pejzaže u ulju na platnu. Dolazi u Split 1944. i u Prosvjetnom odjelu Oblasnog NOO-a organizira izložbe umjetnika-partizana. Nakon završetka rata, Oskar Herman vraća se 1945. u Zagreb u svoj stan u Martićevoj ulici u kojemu je imao i atelje te dobiva mjesto kustosa Moderne galerije gdje ostaje do umirovljenja 1949. Neka od njegovih najpoznatijih djela su: Pejzaž iz okolice Zagreba, Žena s rukama u krilu, Starac, Djevojčica, San, Kod vrela, Pred buru, Seljanka na konju, Žena s plavom vazom, Nagovaranje, Mlin u Provansi, Djevojka s mačkom… 

Samostalnih izložbi u Zagrebu imao je osam, u Münchenu tri, po jednu u Parizu, Splitu, Osijeku, Beogradu i Somboru, a sudjelovao je i na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Godine 1952. JAZU, današnji HAZU, organizira izložbu Račić-Kraljević-Becić-Herman u Ljubljani, a velika retrospektivna izložba Oskara Hermana postavljena je 1954. u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Nagradu  grada Zagreba dobio je 1955. odlikovan je Ordenom zasluga za narod I. reda 1960., a nagradom za životno djelo Vladimir Nazor nagrađen je 1966.

Oskar Herman umro je 18. siječnja 1974. u Zagrebu za svojim slikarskim platnom. Njegova udovica Mira naslijedila je ukupno 913 Hermanovih slika i crteža, a kako nisu imali djecu zbirku je darovala Galeriji Klovićevi dvori.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.