ODRŽANA JOŠ JEDNA USPJEŠNA ŠOA AKADEMIJA
Više od 90 sudionika učitelja, nastavnika, profesora, učenika i studenta te ostalih edukatora i pedagoga slušalo je predavanja Zorana Pusića – Tko se boji Fašizma još…, Borisa Jokića – Povjerenje u ljude i ljudska prava iz perspektive djece i mladih u Hrvatskoj danas i Miljenka Hajdarovića – Razvoj učiteljskih kompetencija za poučavanje o Holokaustu. Pusić je govorio o fašizmu, što je fašizam, njegovoj marginalizaciji i korištenju ovoga pojma u potpuno pogrešnom kontekstu i značenju. Upozorava na fašizam, kao gorući problem koji se ne gasi i koji je prisutan kroz sve generacije, a kao glavno oružje protiv fašizma navodi upravo obrazovanje, prvenstveno adekvatno obrazovanje mladih. Jokić je predstavio i objasnio dio rezultata novog istraživanja pogleda mladih na društvo, državu, ljude i okolinu čime smo dobili uvid što se događa s mladima danas i kako razmišljaju i koje su razlike u odnosu na prije. -S obzirom na, velikom većinom, pozitivne rezultate istraživanja dao nam je nadu da možemo razviti kritičko mišljenje kod mladih ljudi, poticati njihove individualnosti i prevladavati strah od izoliranosti i nepripadanja. Hajdarović je na početku naveo nekoliko bitnih stvari vezanih za edukaciju učenika o Holokaustu kao i napomenu, odnosno na što edukatori trebaju obratiti pozornost tijekom predavanja o Holokaustu. Dao je primjere edukacija, stručnih skupova, seminara, spomen područja, projekata na koje se zainteresirani mogu prijaviti i/ili prijaviti svoje učenike/studente.
Predstavnice židovske nacionalne manjine Grada Zagreba i voditeljice Šoa akademije, Sanja Zoričić-Tabaković izjavila je: – Za one koji su danas prvi puta ovdje moram reći nekoliko riječi o razlozima zbog kojih smo osnovali Šoa akademiju i koji su nam ciljevi. Osnivanjem Šoa akademije postavili smo si težak zadatak, a to je da pokušamo sredinu u kojoj živimo makar malo poboljšati, a najbolji put je ukazivanjem na uzroke zla i do čega može dovesti zatvaranje očiju pred opasnošću i skrivanje u masi. Holokaust je svakako jedan od najstrašnijih genocida u povijesti čovječanstva, a njegovi razmjeri bili su epski ne samo zbog onih koji su ga provodili, nego upravo zbog indiferentnosti većine, kukavičluka i okretanja glave na drugu stranu. Civilizacijski dosezi nisu garancija da se takvo zlo u društvu neće nekom opet ponoviti, jer on je izrastao u jednoj od najciviliziranijih zemalja svijeta gdje su kultura i znanost bili na zavidnoj visini, a Židovi su tim dosezima dali veliki doprinos. No, ništa od toga nije ublažilo strašne posljedice i strašne rane koje su nakon njega ostavile traga ne samo na židovskom narodu, nego i na cijelom čovječanstvu. Zato nam je Holokaust polazišna osnova za ukazivanje koliko je važno razvijanje kritičkog mišljenja kod mladih ljudi, poticanje njihove individualnosti i prevladavanju straha od izoliranosti i nepripadanja. Ljudi koji posjeduju osobine koje potičemo stvaraju bolje društvo, tolerantnije i demokratičnije, društvo u kojem ne nedostaje empatije za bližnjega, društvo sigurnije za sve. Naš svijet je danas krajnje radikaliziran, pa je važna analiza prošlosti kako bi se izbjegle opasnosti u budućnosti. Zato se bavimo edukacijom o Holokaustu, ljudskim pravima, tolerancijom i demokratizacijom i razvijanjem odgovornosti za ono što budućnost nosi. Ona nam je zajednička, ali kakva će ona biti, ovisit će o današnjoj djeci i mladima. Zahvaljujemo se našim predavačima na odličnim predavanjima i svim sudionicima Šoa akademije, posebice učenicima i studentima.