NADRABIN JACOBI HOSEA HERMANN PRVI JE U HRVATSKOJ UVEO HRVATSKI JEZIK U ŽIDOVSKO BOGOSLUŽJE
Dobro bi pobijedilo zlo da u svijetu postoji više izvanrednih ljudi kakav je bio nadrabin i pisac religioznih knjiga Jacobi Hosea Hermann. Duhovna veličina toga Židova na tragu je svetosti, a vrijednost njegova doprinosa židovskoj zajednici u Hrvatskoj i općenito napredovanju hrvatskoga društva u 19. stoljeću neprocjenjiva je. Jacobi Hosea Hermann rođen je 3. siječnja 1842. u Jakobshagenu kraj Templina u Njemačkoj. Sin je Jacoba i Sare, rođene Goldberg. Gimnaziju je završio u Berlinu, a potom je studirao orijentalnu fiologofiju i povijest, te 1865. godine u Halleu doktorirao filozofije tezom Die Stellung des Weibes im Judenthum/Položaj žena u judaizmu. Hebrejske studije započeo je kod svojeg djeda rabina Jacoba Mosesa Goldberga, a završio ih je u Berlinu. U Zagreb je došao 1867. na poziv tiskara V. Schwarza blagosloviti novosagrađenu sinagogu u Praškoj ulici i održati propovijedi u tolerantnom religioznom duhu.
Jacobi Hosea Hermann više se nije vratio u Njemačku, ostao je u Zagrebu i potkraj godine izabran je za zagrebačkoga rabina. Tu je dužnost počeo obavljati 14. siječnja 1868., a već 1880. postao je nadrabin. Svoje je djelovanje s vjerskoga proširio na odgojni, prosvjetni i socijalni segment, a bavio se i humanitarnim radom te na najbolji način pridonio razvoju hrvatskog društva. U to vrijeme dogodio se procvat židovske zajednice u Zagrebu i u gospodarskom i kulturnom pogledu, ali i Zagreba. Jacobi Hosea Hermann reorganizirao je Hevra Kadišu, utemeljio 1870. Hevra Gemilut Hasadim i Hahnasat Kalu, a 1887. potaknuo je osnivanje Izraelitskoga gospojinskoga društva »Jelena Prister«.
Zaslužan je za izgradnju nove Židovske pučke škole 1893., čiji je bio ravnatelj do 1918., a kojoj je pridodao školu Talmud-Tora, te za osnutak Doma nemoćnih 1909. Osnovao je 1898. kulturno-prosvjetna društva Literarni sastanci izraelske mladeži i 1904. Hrvatsko-izraelsko literarno društvo kojemu je bio predsjednik. Godine 1907. osnovao je Rabinski savez u Hrvatskoj i Slavoniji kojim je također predsjedao do osnutka Saveza rabina Kraljevine SHS u kojem je potom bio izabran za časnoga predsjednika, te podružnicu Alliance Israélite u Zagrebu. Sudjelovao je i u pripremama za osnutak Saveza bogoštovnih općina za Hrvatsku i Slavoniju, a 1907. potaknuo je sazivanje prve konferencije rabina u Hrvatskoj i Slavoniji. Jacobi Hosea Hermann značajan je i po tome jer je prvi u Hrvatskoj držao propovijedi na hrvatskom jeziku koji je 1885. uveo u židovsko bogoslužje. Istaknuo se i kao pisac vjeronaučnih knjiga za židovsku mladež, posebice onih na hrvatskom jeziku. Tiskano je više njegovih govora i propovijedi, a u rukopisu je ostao srednjoškolski udžbenik Poviest Izraelaca i njihove književnosti (1–2. Zagreb s. a.).
Jacobi Hosea Hermann poštovao je hrvatski narod i državu te je Hrvatsku isticao primjerom zemlje u kojoj su Židovi, nasuprot mnogim drugim zemljama, pošteđeni neprijateljstava. Propovijedao je snošljivost prema drugim vjerama i ukazivao ne negativnosti u društvu. Govorio je vjernicima da se klone svega što bi moglo naškoditi slozi između religija u Zagrebu. Jacobi Hosea Hermann bio je oženjen Huldom Pander, rođenom u Poznanu, s kojom je imao sedam kćeri i sina. Jedna od njegovih kćeri, Clara Barmaper-Jacobi bila je visokorangirana židovska aktivistica koja je sa suprugom prije početka Drugoga svjetskoga rata iselila u Palestinu.
Jacobi Hosea Hermann umro je 21. travnja 1925. u Zagrebu. Na njegovu pokopu okupila se društveno-politička elita toga vremena na čelu s gradonačelnikom Vjekoslavom Heinzelom. Na službi u sinagogi nazočili su brojni izaslanici civilnih i vojnih vlasti, predstavnici različitih židovskih i nežidovskih udruženja, Katoličke Crkve i drugih kršćanskih crkava, gradski zastupnici, svi oni koji su cijenili njegov rad i doprinos hrvatskom društvu.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.