Mr. sc. IRINEJ MUDRI predstavnik rusinske nacionalne manjine Grada Zagreba

ŠEST POSTO RUSINA DALO JE ŽIVOT U OBRANI VUKOVARA

Predstavnik 123 Rusina, toliko se Zagrepčana izjašnjava pripadnicima rusinske nacionalne manjine, je mr. sc. Irinej Mudri koji je na Danu predstavnika rusinske nacionalne manjine, povodom kojeg se tradicionalno svake godine održava Bal Rusina, ugostio i svoje sunarodnjake KUD-ove iz Vukovara, Petrovaca i Mikluševaca. Mjesta su to s najbrojnijom rusinskom populacijom u Hrvatskoj, koja je tijekom agresije na Vukovar i razaranja grada i okolnih sela pretrpjela velike gubitke. Malo tko zna da je čak šest posto Rusina dalo život u obrani Vukovara i neovisnosti Hrvatske. O tome kad su Rusini i otkud doselili u Hrvatsku, koliko ih trenutačno ima i kako čuvaju svoj jezik, kulturu i tradiciju govori Mudri.

Koliko Rusina ima u Zagrebu?

– U Zagrebu ima 123, ali ih ima daleko više koji se ne izjašnjavaju tako. Unatoč tomu dolaze na manifestacije, govore čak i pišu na rusinskom jeziku, ali nažalost nisu se prijavili kao manjina.

Otkad Rusini žive u Hrvatskoj?

– Došli smo prije 190 godina u vrijeme Habsburške Monarhije. Za nekoliko godina napunit ćemo dva stoljeća kako smo prisutni na prostorima zapadnog Srijema i istočne Slavonije. Točno se ne zna kad Rusini doseljavaju u Zagreb, izučavan je samo jedan val – istočno doseljavanje, dok se zapadni val dogodio ranija. Išao je preko Međimurja, Zagorja do Istre gdje postoji selo Rusin, ali više nema žitelja. Drži se da su prije 150 godina Rusini došli u Šestine u Zagrebu.

Govorite li i pišete li rusinski jezik?

– Pišem i govorim i ja i moja supruga i moja djeca.

Koliko Rusina ima u Hrvatskoj i gdje ih je naviše?

– Nešto manje od 2000, ali nas ima više, u što ubrajam i one koji se nisu izjasnili Rusinima a pripadnici su našeg naroda. Najviše Rusina živi u Petrovcima, Mikluševcima i Andrijaševcima oko Vukovara. Ali sve nas je manje i tamo jer je jedan dio je otišao po svijetu trbuhom za kruhom kao i dio većinskog naroda, tako da nisu ni bili u prilici izjasniti se Rusinima.

Znate li otkud su vaši preci došli u Hrvatsku?

– Naši preci došli su iz istočne Slovačke, ali kad bi se ušlo u dublju analizu onda je to Ukrajina. Problem je što velika većina Rusina ne priznaje Ukrajinu za matičnu državu ili je drže spornim zato što se doseljavaju pod dva naziva; kao Rusini ikao Lemki i to iz zapadne Ukrajine, jugoistočne Poljske, istočne Slovačke, sjeverozapadne Mađarske i sjeverozapadne Rumunjske.

Rusina ima u svim državama srednje Europe a nemate svoju državu, dok ima naroda u Europi koji imaju dvije države.

– To stoji, mi se doseljavamo iz bivše Galicije u vrijeme Habsburške Monarhije kao građani jedne države. U vrijeme Habsburške Monarhije Galicija je pokrivala zapadnu Ukrajinu, jugoistočnu Poljsku i istočnu Slovačku.

Može li se reći – domovina Rusina je Galicija?

– Da.

Malobrojni ste u Hrvatskoj i vjerojatno vas se većina međusobno dobro poznaje?

– Mi smo svi svoj rod, s nekima smo u prijateljskim odnosima, a s nekima u rodbinskim. Poznajemo i Rusine koji žive u Srijemu i u Bačkoj jer smo povezani rodbinskim vezama.

Je li problem financijski organizirati ovakva događanja i dovesti goste?

– Moram zahvaliti gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću na razumijevanju i potpori koji je od prvoga dana prepoznao manjine kao bogatstvo ovog grada koje Zagreb obogaćuju i kulturno i na svim ostalim poljima. Dobivamo adekvatnu financijsku potporu i možemo financirati ovakve manifestacije i dolazak kulturnih društava radi čuvanja nacionalnog identiteta koji se može očuvati kroz pjesmu i ples, pisanje knjiga, kazališne predstave… Novcem koji dobivamo od Grada Zagreba i Savjeta za nacionalne manjine RH može se godišnje organizirati pet-šest kvalitetnih kulturnih manifestacija rusinske nacionalne manjine u Zagrebu. S druge strane, pripomognem i organiziranju ljetnjih škola u koje idu i djeca iz Zagreba i Zagrebačke županije gdje Rusini nemaju niti svoju organizaciju niti svojeg predstavnika zbog malobrojnosti.

Znači li to da ste vi neslužbeni predstavnik i Rusina Zagrebačke županije?

– Da, to je tako. Večeras su ovdje prisutni Rusini iz Samobora, Zaprešića i Velike Gorice. Čak imamo i Rusine iz Opatije i iz Zadra.

Ovdje su prisutne i mlađe generacije Rusina što znači da imate nasljednike.

– S te strane ste u pravu, ali to je jedna strana medalje. Druga strana je što je večerašnji program kulturno-umjetničkih društava okrnjen iz razloga što je tjedan dana prije nastupa troje članova KUD-ova otišlo u Njemačku, a troje u Irsku.

Znači odlaze i Rusini u inozemstvo?

– Istu sudbinu dijelimo kao i većinski narod. Nismo samo mi priseljeni ići vani u potrazi za poslom.

Jeste li zadovoljni kako vas država zakonski tretira, mislite li da biste trebali dobiti još nešto kao manjina?

– Zadovoljan sam. U pitanju su sitni detalji koje je trebalo davno riješiti, ali zbog političkih igara do danas predstavnici i njihova pravna osobnost nije riješena. Radim preko osobnog računa i odgovoram svom svojom imovinom za razliku od drugih. Ako smo pred zakonom i ustavom jednaki i ustavni zakon propisuje jednaka prava i obveze provedimo to i u praksi.

Imate li kontakte s Rusinima u Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj? Imaju li bolji status od Rusina u Hrvatskoj?

– Što se tiče statusa Rusina u RH mislim da se mnogi trebaju učiti od nas. Zakonski okvir RH može biti model rješavanje prava nacionalnih manjina u drugim državama no, mislim da je primjerenije reći zajednica nego manjina. Kontaktiramo s Rusinima u Ukrajini, Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj državama gdje tradicionalno prebivaju Rusini. Nisu na jedinstven način uređena prava. U Mađarskoj, primjerice Rusine može birati većinski narod kao što rade Hrvatima u BiH i taj dio zakona treba mijenjati. U Rumunjskoj je nešto bolja situacija, a najbolja je u Slovačkoj i Poljskoj, dok ni u Češkoj nije loša, ali je tamo mali broj pripadnika rusinske nacionalne manjine.

U obrani Vukovara nisu stradali samo Hrvati nego i pripadnici manjina. Kolika je žrtva Rusina?

– Prema istraživanju i popisu u Vukovaru je više od šest posto Rusina dalo život za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku. Malo se zna da je 90 posto Rusina u mjestima gdje su najbrojniji glasovalo za neovisnu RH i platilo veliku cijenu u borbi protiv agresije na Vukovar i Hrvatsku.

Kad razgovarate sa strancem kako se predstavite?

– Prvenstveno kažem da sam hrvatski Rusin. Ako me baš pita za domovinu, onda je to Hrvatska s obzirom da sam već peta-šesta generacija ovdje i ne mogu imati drugu domovinu osim Hrvatske. Ovdje su rođeni moj pradjed, djed, roditelji ja i moja djeca.

Imaju li Rusini himnu?

– Nemamo himnu jer nemamo državu, ali imamo svečanu pjesmu i imamo zastavu i grb.

Što biste poručili pripadnicima rusinskog naroda u Hrvatskoj?

– S obzirom da se iduće godine održavaju izbori za vijeća i predstavnike nacionalnih manjina, da bi se zadržala ova razina kulturnih događanja i financiranja molim sve pripadnike rusinske nacionalne manjine koji se deklariraju kao Rusini i osjećaju kao Rusini da u uredima uprave daju izjavu da su Rusini. To je potrebno kako ne bismo pali ispod stotinu te izgubili prava koja nam ustavni zakon i ostali zakonski propis RH daju i institucije koje nas podržavaju. S druge strane, molim Rusine da izaberu što mlađeg, aktivnijeg i obrazovanijeg predstavnika koji će imati znanja, volje i želje održati ovo što smo uspjeli očuvati u dva stoljeća na ovim prostorima – svoj jezik, pismo i identitet – da opstanemo bar još narednih stotinjak godina.