MILAN KUNDERA BIO JE DOKAZANI PRIJATELJ HRVATSKE
Hrvatsko-češko društvo održalo je u Češkom domu u Zagrebu tribinu posvećenu češkom i francuskom književniku Milanu Kunderi koji je umro u Parizu 11. srpnja. Na tribini je govorio hrvatski književnik Mile Pešorda koji je bio Kunderin prijatelj i urednik njegovih Sabranih djela u sedam knjiga koja su od 1984. do 1990. izašla u Sarajevu u četiri izdanja, dok je peto izdanje 1992. spriječila srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu. Pešorda je Kunderu nazvao jednim od književnih velikana 20. stoljeća, o čemu svjedoči podatak da je uvršten u najugledniju francusku ediciju klasika La Pleiade koja je objavila njegova djela na 3000 stranica u dva toma. Uz podsjećanje na osobne susrete s Kunderom, Pešorda je posebno istaknuo njegove zasluge za međunarodno priznanje Hrvatske za koje se krajem 1991. založio na susretu s tadašnjim francuskim predsjednikom Francoisom Mitterandom, a u studenom 1991. u najuglednijem francuskom tjedniku socijalističkog usmjerenja Le Nouvel Observateur objavio članak u kojem je poručio da težnje Hrvatske i Slovenije za osamostaljenjem ne proturječe ideji europskih integracija i jedinstva jer samo suvereni narodi mogu dio svoje suverenosti prenijeti na međunarodnu zajednicu, u protivnom ostaju u statusu objekta i folklorni kuriozitet bez moći nadzora nad vlastitim identitetom. U tom je članku Kundera također izrazio ogorčenje ravnodušnošću europske javnosti prema Hrvatima kao žrtvama ratne agresije koje „u njihovim vlastitim gradovima masakriraju oni koji su jači i bolje naoružani”. Pešorda je spomenuo da je na Kunderin poticaj stupio u kontakt s francuskim filozofom Alainom Finkielkrautom koji se počeo zalagati za pravo Hrvatske na slobodu i samostalnost te 1992. objavio knjigu Kako se to može biti Hrvat. Pešorda je podsjetio i da je 1998. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao Milana Kunderu Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, no to mu odličje nikad nije osobno uručeno.
„Milan Kundera bio je dokazani prijatelj Hrvatske, duhovni poticatelj, pomagač i zagovarač niza ključnih ideja i demokratski osmišljenih politika usmjerenih prema oslobođenju naroda srednje Europe“, kazao je Pešorda, podsjetivši na poznati Kunderin esej Otmica Zapada: Tragedija Srednje Europe iz 1983. kojim je reafirmirao pojam Srednje Europe i definirao ga kao oteti dio Zapada koji je nakon 1945. politički pripao Istoku, odnosno Rusiji, iako joj povijesno, kulturno i civilizacijski ne pripada.
Pešorda se prisjetio teškoća s kojima se suočavao njegov projekt izdavanja Sabranih djela Milana Kundere na hrvatskom jeziku, u prijevodu Nikole Kršića, koji nije bio po volji komunističkim vlastima. Pešorda je podsjetio na izjavu socrealističkog crnogorskog književnika Mihajla Lalića emitiranu 1984. u središnjem televizijskom dnevniku Jugoslavenske radiotelevizije kada je kazao da se u Jugoslaviji „ne objavljuju djela o komunizmu i socijalizmu, već djela neprijatelja socijalizma“ te da „iza mladih kunderista i antikomunista stoje snage međunarodne reakcije i specijalnog rata protiv Jugoslavije.” Na opasnost od Milana Kundere i projekta projekta Sabranih djela za komunistički sustav upozoreno je i u zloglasnoj Bijeloj knjizi Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske iz 1984. Pešorda je spomenuo i napad na Milana Kunderu koji se dogodio 2008. kada je lažno optužen da je u mladosti bio doušnik čehoslovačke tajne policije, čime je osujećena njegova kandidatura za Nobelovu nagradu za književnost. Prema Pešordi, radilo se o osveti KGB-ovih struktura jer je upravo Kundera dao velik doprinos slomu komunističkog sustava. Pešorda je podsjetio da je 2008. u obranu Kundere napisao tekst Kundera i sveti Pavao o kojem su međutim izvijestili tek rijetki hrvatski mediji. Govoreći o vezama Kundere s Hrvatskom, Pešorda je kazao i da je taj istaknuti književnik ljetovao u Nerezinama na Lošinju i da je upravo ondje napisao svoj roman Knjiga smijeha i zaborava.
