Memetali Zenuni, predsjednik Vijeća albanske nacionalne manjine Zagrebačke županije

Zadaća nam je čuvati albanski jezik, kulturu i običaje

Da nije slastičar i podMEMETALI ZENUNIuzetnik Memetali Zenuni iz Velike Gorice, predsjednik Vijeća albanske nacionalne manjine Zagrebačke županije, bio bi liječnik. Želja mu se nije ispunila jer je, iako odličan učenik, prekinuo školovanje u gimnaziji u Tetovu, makedonskom gradu u čijoj je okolici rođen, i došao u Veliku Goricu u kojoj je njegov otac Arslan imao slastičarnicu. Danas je Zenuni vlasnik najpoznatije velikogoričke slastičarnice Memy uz koju je restoran i zapošljava jedanaest radnika. Iznimno ljubazan i komunikativan Zenuni, kojega zovu Memi, je prije svega usmjeren prema čovjeku, želi dati najbolje od sebe i zbog toga se društveno angažirao kao pripadnik albanske nacionalne manjine. Zenuni se poslovno osamostalio 1980. godine kada je otvorio svoju slastičarnicu, a osim proizvodnje sladoleda i kolača, prvi u Velikoj Gorici otvorio je pizzeriju. Cijela njegova obitelj; supruga, koja je nedavno otišla u mirovinu, te četvero djece; dva sina i dvije kćeri, jedna je diplomirana inženjerka prehrambene tehnologije, uključeni su u obiteljski posao. Taj 58-godišnji poduzetnik mnogo je učinio na uspostavljanju suradnje između Velike Gorice i Zagrebačke županije s Albanijom, a sve je počelo prijevodom knjige „Divlji konj“ hrvatskog književnika Božidara Prosenjaka na albanski jezik. Zenuni koji mnogo čita bio je oduševljen tom knjigom i tako je sve krenulo. Knjiga je promovirana u Albaniji i tada je uspostavljena suradnja Grada Velike Gorice, i Hrvatske, s Republikom Albanijom. Potom je na hrvatski prevedena knjiga „Izabrane pjesme“ Visara Zhitija, najpoznatijeg albanskog pjesnika. Nakon toga uslijedili su brojni posjeti najviših albanskih dužnosnika Velikoj Gorici. Bili su premijer Albanije Sali Beriša, zamjenik premijera Ilir Meta, brojni ministri i doministri, te Atifete Jahjaga, predsjednica Kosova, kao i Pellumb Qazimi, bivši veleposlanik Albanije u Hrvatskoj, koji se zajedno sa Zenunijem mnogo angažirao na uspostavljanju dobrih odnosa između dvije države. Grad Velika Gorica nagradio je Zenunijev trud tako što mu je prije dvije godine povodom Dana grada Velike Gorice kao zaslužnom građaninu uručeno javno priznanje.
Zenuni je već drugi mandat predsjednik Vijeća albanske nacionalne manjine Zagrebačke županije, ali to mu nije jedina funkcija. Ima ih više: član je Koordinacije za ljudska prava Zagrebačke županije, predsjednik Udruge Albanaca Zagrebačke županije i vijećnik Turističke zajednice Velike Gorice. Ipak skromno napominje da ono što radi ne radi sam nego uz podršku sunarodnjaka i dužnosnika Velike Gorice i Zagrebačke županije, te veleposlanstva Albanije i Kosova. Na području Zagrebačke županije živi 780 Albanaca koji se većinom bave tradicionalnim obiteljskim zanatima: slastičarstvom, pekarstvom i zlatarstvom, ali među njima je i veliki broj intelektualaca; inženjera, liječnika i ostalih struka.
Albanci su vrijedan narod, pridonosimo Hrvatskoj koja je i naša domovina, to je usađeno u našem biću, ali čuvamo naš nacionalni identitet. Imam vrlo dobru suradnju i s Gradom Velika Gorica i sa Zagrebačkom županijom; županom i dožupanom, uspostavili smo političku i kulturnu suradnju s Albanijom, ali volio bih da se što prije proširi i na gospodarstvo. Postoji tvrtka u Albaniji koja lobira da hrvatske tvrtke tamo dobiju posao, ali treba još poraditi na tome – kaže Zenuni koji je prvi put posjetio Hrvatsku kao osmogodišnjak. Njegov prvi doživljaj Zagreba i oduševljenje koje ga je ponijelo osjeća i danas, ali je ipak Veliku Goricu odabrao za mjesto življenja i rada.
Pamtim trenutak kada sam sišao s vlaka na Glavnom kolodvoru i vidio prak Zrinjevac s drvoredom prema Trgu bana Jelačića. Taj doživljaj nikad neću zaboraviti. Oduševila me je i Velika Gorica; park, ulice s kockastim asfaltom, ugodni i dobri ljudi…. Moj otac, koji je s mojim stricem došao u Hrvatsku, bio je u dvojbi otvoriti slastičarnicu u Zagrebu ili u Velikoj Gorici. Odlučio se za manji grad i 1964. godine otvorio prvu slastičarnicu u Velikoj Gorici. Zavolio je ovaj kraj, grad i ljude i zbog toga je tu ostao – govori Zenuni čiji je stric još davne 1936. godine stigao u Sunju gdje ga je zatekao i Drugi svjetski rat. Godinama nitko od obitelji nije znao gdje je i je li živ. Vratio se u rodno selo 1945. godine, a godinu poslije poveo je mlađeg brata, Zenunijeva oca, u Sunju te 1946. u tome gradiću otvorio slastičarnicu. Slastičarstvo je tradicija te albanske obitelji pa je Zenuni, kada je 1970. godine drugi put stigao u Hrvatsku nastavio školovanje u Ugostiteljskoj školi u zagrebačkoj Frankopanskoj ulici gdje je svladao tajne slastičarskog zanata. U svojoj slastičarnici kombinira austrijsku, mađarsku i talijansku slastičarsku kuhinju, ali nudi i orijentalne slastice, tradicionalne u albanskom slastičarstvu.
Kada voliš svoj zanat nije teško raditi s ljubavlju. Meni je moja obitelj desna ruka u poslu, ali i moji djelatnici. Zadovoljan sam, iako je kriza treba biti skroman, voljeti svoj posao, raditi i živjeti. Radim 14 sati dnevno i nemam klasičnog godišnjeg odmora. Ne žalim se nikad, nije tako samo meni nego i ostalim obrtnicima koji su sada u vrlo teškom položaju. Tko god vodi privatnu tvrtku mora se žrtvovati, drukčije nema uspjeha.
Kolač je enigma, treba ga voljeti. Treba mnogo odricanja za napraviti dobar kolač, ali ovim se poslom ne može obogatiti – kaže Zenuni. Sudeći po nagradama koje je dobio, Zenuni itekako zna tajnu kvalitetnog kolača. Prije šest godina napravio je „hrvatsku baklavu“ koja bi uskoro mogla postati robna marka Zagrebačke županije. „Hrvatska blakava“ već je predstavljena u Riminiju u Italiji, a promocija toga slasnog kolača s čokoladom bit će duž hrvatske obale od Umaga do Dubrovnika. Zenuni je nagrađen prvom nagradom na Festivalu slastica Križa i Zagrebačke županije. Za „hrvatsku baklavu“ nagradu je dobio 2008. godine, a 2011. pobijedila je Zenunijeva torta „Milka Trnina“, nazvana po svjetski proslavljenoj hrvatskoj opernoj pjevačici rođenoj u okolici Križa. Pobjedničku tortu je izrezao hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Zenuni ima još ideja; možda će uskoro u slastičarnici Memy nuditi kup „Divlji konj“ i „Turopoljska divlja roža“ za koje su mu nadahnuće knjiga i pjesma, te još neke posebne slastice jer je taj talentirani i maštoviti slastičar još i bombonjer.
Radim i bombone, to sam naučio u Veneciji na seminaru za profesionalne slastičare. Redovito idem na razne seminare u Italiju zbog usavršavanja, ali rado pripremam i slastice iz moga djetinjstva. Još imam kalupe po kojima radim ribice kojima sam, uz ostale kolače, počastio publiku u Muzeju Turopolje, gdje me je ogranak Matice hrvatske Velika Gorica predstavio kao simbol grada povodom 35. godišnjice moga rada. Izuzetna mi je čast da je Matica hrvatska posvetila izložbu povijesti slastičarstva moje obitelji koja je ovdje počela s dolaskom moga oca – kaže Zenuni. Slobodno vrijeme Zenuni provodi s obitelji, posebno spominje svojih šest unuka, čita, ide u kazalište, prati kulturne događaje, putuje, snima kamerom razne zanimljivosti te ih stavlja na YouTube.
Čovjek ne bi mogao živjeti da se ne motivira jer život je buran. Osobno gledam na to ovako – radim, ali bez opterećenja – i to je moguće. Treba malo stati na loptu jer život je brz i kratak, a i lijep. Nikad neću reći da mi je teško, uvijek tražim izlaz da bude bolje. Moj posao je intenzivan, tjera me na putovanja, da upoznajem nove ljude i krajeve, a kada bih imao više novca više bih putovao – kaže Zenuni koje mu se mnogi obraćaju zbog raznih problema, pa se ponekad osjeća kao psihoteraput.
Mnogo vremena Zenuni posvećuje radu na očuvanju nacionalnog identiteta, a to se najbolje postiže učenjem albanskog jezika i njegovanjem tradicije. Njegovom zaslugom u Velikoj Gorici se jednom tjedno održava dopunska nastava albanskog jezika. Polaznici dopunske nastave dobit će i udžbenik „Moj zavičaj“ preveden na albanski jezik.
Zadaća nam je čuvati jezik, kulturu, običaje i albansku glazbu. Albanci su sačuvali svoj jezik stoljećima jer otkad postojimo govorimo samo albanski. I Arbeši koji su za vrijeme turske vladavine izbjegli u Italiju govore albanski. Moj unuk, učenik četvrtog razreda osnovne škole u Velikoj Gorici, koji je do šeste godine govorio samo albanski preveo je albansku pjesmu na hrvatski i recitirao je u školi. Svi trebaju učiti maternji jezik. Moj savjet iseljenim Hrvatima je – čuvajte jezik i djecu učite hrvatski gdje god da ste – kaže Zenuni koji trenutačno pokušava mladoj albanskoj spisateljici s Kosova naći izdavača u Hrvatskoj. Vrlo ga zanima književnost i cilj mu je uspostaviti suradnju između albanskih i hrvatskih nakladnika. Za Zenunija se može reći da je most između dva naroda i dvije države. Potpuno se adaptirao u hrvatsko društvo, izvrsno govori hrvatski, ali čuva svoj identitet i tradiciju. Tome uči i svoju djecu i unuke, a trudi se i da pripradnici albanske nacionalne manjine u Zagrebačkoj županiji iskoriste sve mogućnosti koje im zakon omogućuje.
– Republika Hrvatska ima najbolje zakone što se tiče nacionalnih manjina na ovim prostorima, ali pitanje je hoćemo li to dovoljno konzumirati ili ne – kaže Zenuni koji rado posjećuje svoj rodni kraj, ali ne bi napustio Hrvatsku jer se ovdje vrlo dobro osjeća.
Autor: Slavica Šarović