LADISLAV FERENC: OD PREDSJEDNIKA FRANJE TUĐMANA TRAŽIO SAM ORUŽJE ZA OBRANU LASLOVA, ODGOVORIO MI JE DA ĆE ME IZBACITI SA SASTANKA AKO JOŠ JEDNOM TO SPOMENEM
Mađar po nacionalnosti Ladislav Ferenc jedan je od branitelja legendarne Laslovačke satnije. Kada nije bio na bojišnici obilazio je hrvatske i mađarske državne institucije i predsjednike tražeći oružje za obranu
Zadatak Ladislava Ferenca, Mađara iz Laslova, u obrani sela koje je pet mjeseci uspješno odolijevalo neprijatelju i bilo prva crta bojišnice Osijeka bio je – nabava oružja. Odlazio je na sastanke s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom i mađarskim premijerom Gezeom Jesenskim da bi ih upoznao sa stvarnom situacijom na bojišnici i tražio oružje za Laslovačku satniju kojom je zapovijedao Ladislav Kočiš. Ferenc je u Laslovu živio s obitelji kada su 1991. JNA i srpska paravojska napali Hrvatsku, a bio je zaposleni grafičar.
-Imao sam odlično radno mjesto, grafičar sam po struci i imao sam dobru plaću. Pratio sam zbivanja na terenu, a mi Mađari u Laslovu smo krajem prosinca 1990. osnovali Mađarsku narodnu stranku Hrvatske koja je imala 37 članova. Cilj nam je bio okupiti Mađare, nismo bili protiv HDZ niti smo stranku osnovali iz političkih razloga, željeli smo učvrstiti zajedništvo i mislim da nam je i to kasnije mnogo pomoglo u obrani Laslova. Aktivno sam se uključio u obranu Laslova 6. travnja 1991., a u obrani sela sudjelovao je i moj brat. U prvo vrijeme bio sam na straži, a poslije sam kao predstavnik mađarske nacionalne manjine išao u mađarski parlament tražiti da nam daju oružje. Nisam bio jedini predstavnik Mađara iz Slavonije, i iz ostalih su slavonskih gradova išli predstavnici mađarske manjine tražiti pomoć u Mađarskoj – govori Ferenc. U nekoliko navrata je istim poslom odlazio u Mađarsku, a kada je hrvatske Mađare primio mađarski premijer Geze Jesenski rekao im je da Mađarska pomaže hrvatskoj Vladi koja će im dati oružje.
Sigurnosne okolnosti postajale su sve ozbiljnije te krajem srpnja 1991. Laslovčani nisu mogli pokopati dvoje preminulih sumještana na mjesnom groblju udaljenome od sela četiristo metara jer je JNA, koja je bila stacionirana oko sela, odbila jamčiti da će spriječiti napad na pogrebnu povorku. Zbog toga su pokojnike morali pokopati u Ernestinovu i Hrastinu. To je bio okidač za Ferencov put u Zagreb na razgovor s predsjednikom Tuđmanom koji ga je primio 31. srpnja. Tražio je oružje za obranu Laslova, ali mu je Tuđman odgovorio da će ga ako još jednom tijekom razgovora spomene oružje izbaciti van.
-Dok smo bili kod Tuđmana došao je Zlatko Kramarić, ondašnji gradonačelnik Osijeka, i donio fotografije pokopa u Ernestinovu i Hrastinu kojima je potvrdio da sam govorio istinu. Nakon nekoliko dana kada sam došao po plaću u neposrednoj blizini tiskare Glasa Slavonije zaustavili su me moji bivši kolege i prijatelji Srbi koji su me prijeteći pitali što sam radio kod Tuđmana. Tada me je spasio Dragan Devetak Cigo, mladi Srbin koji me nije poznavao. Zaprijetio im je budu li me dirali da će ih sve pobiti. On je nakon mjesec dana došao k nama u Laslovo i nažalost ubila ga je granata. Bilo mi je vrlo teško kada se to dogodilo – govori Ferenc. Dok je Ferenc s još nekoliko sumještana obilazio hrvatske i mađarske institucije moleći oružje za obranu, u Laslovu je bila njegova supruga s dvoje djece. Kada su napadi postali žešći napustila je selo zajedno s ostalim majkama s djecom i otišla u Mađarsku, a Ferenc je, dok nije bio u potrazi za oružjem, bio na bojišnici – obrambenom punktu Sokol sedam na rijeci Vuki.
-Tu sam ranjen 27. rujna 1991. tijekom pješačkog napada iz Ade. Otud su nas stalno napadali, a mi smo imali samo malokalibarske lovačke puške i nismo im mogli vratiti istom mjerom te smo ručno kopali rovove da se možemo sakriti. Toga dana je motorola bila kod mene i kada su u stožeru čuli da je puknulo mislili su da sam poginuo. Ranjen sam u leđa i noge, ali bio sam kratko na bolovanju i vratio se na bojišnicu – govori Ferenc koji danas ima 66 godina i u mirovini je. U obrani Laslova sudjelovao je i njegov brat, a gotovo sve branitelje toga mjesta, osim što su bili povezani obiteljski, rodbinski i prijateljski, spajao je i nogomet. Prije rata igrao ga je i Kočiš, zapovjednik Laslovačke satnije, kao i njegovi suborci, a i sada su svi vezani za nogometni klub iz toga sela koji je prije Domovinskog rata bio prvak općinskog kupa.
-Mene oružje nije zanimalo, da Kočiš nije bio takav kakav je – on je od nas nogometaša, civila i radnika napravio pravu vojsku – s minimalnim naoružanjem koje smo imali ne bismo uspjeli toliko dugo braniti Laslovo. Ostao sam u vojsci do 1995., a od 1993. izabran sam za načelnika prognane općine Ernestinovo u kojoj je bilo devet sela – govori Ferenc. Poslije rata u Laslovo je došao prvi puta 6. travnja 1996., ali svoju kuću nije prepoznao. Granatama je bila izrešetana i sustavno opljačkana.
-Odnijeli su i spomenik s groba mojega oca. Doznao sam tko je to napravio i tužio, ali četiri spora s tim četnicima sam izgubio jer su oni zaštićeni – govori Ferenc koji je načelnik općine Ernestinovo bio do 2001., a 2002. otišao je u mirovinu.
-Jedno vrijeme bio sam „van prometa“ nije me ništa zanimalo, ali osnovali smo našu Udrugu veterana Laslova, surađujemo s mnogobrojnim udrugama iz Domovinskog rata iz cijele Hrvatske, posebno s Petrovcima i Vukovarom, idemo na obljetnice… Vukovar je posebna priča. Nažalost, ima nas premalo jer sudionici tih događaja polako umiru – govori Ferenc kojemu su u nizu tragičnih sjećanje urezala i smrt Slobodana Kajtaza, hrvatskog branitelja srpske nacionalnosti, koji je 1991. bio teško ranjen, ali se vratio na bojišnicu. Dugo je čekao domovnicu i kada ju je napokon 8. srpnja 1993. dobio došao je Ferencu u ured pohvaliti se i pozvao njega i ostale na piće, ali čim je došao u kafić i naručio piće izdalo ga je srce.
-Krenuo sam u kafić koji je bio u zgradi do mojega ureda kad su mi javili da je Kajtaz iznenada preminuo. Bilo mi je vrlo teško jer je bio dobar čovjek – govori Ferenc koji danas živi u Laslovu gdje je ponovno izgradio obiteljsku kuću i sudjeluje u svim aktivnostima u društvenom životu sela.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
