JOSIP SCHLOSSER – UTEMELJITELJ HRVATSKE ZNANSTVENE BOTANIKE
Jedne od najpoznatijih stuba u Zagrebu, Schlosserove stube, nazvane su po Josipu Kalasanciju Schlosseru, liječniku, prirodoslovcu, zaljubljeniku u hrvatsku prirodu, posebno u planine.
Rodio se je 26. siječnja 1808. u Jindřihovu u sjevernoj Moravskoj gdje mu je otac radio kao upravitelj kod grofa Harracha. Pohađao je gimnaziju u Lipniku i Kromĕřížu i upisao studij filozofije u Brnu. Obitelj je htjela da postane svećenik, no sve se više počeo zanimati za prirodne znanosti pa je upisao studij medicine u Beču gdje je diplomirao 1830. Najprije je radio kao liječnik u bolnici u Beču, 1834. je proučavao koleru u Lombardiji i Veneciji, a 1836. postao je profesor botanike u kirurškoj školi u Salzburgu gdje je brzo došao u sukob s nadređenima. To je bio povod Schlosseru da 1836. dođe u Hrvatsku. Najprije je djelovao u Našicama kao osobni liječnik grofa Ladislava Pejačevića, a zatim seli u dvorac Sveta Helena nedaleko Svetog Ivana Zeline gdje je do 1838. bio osobni liječnik grofa Adamovića Čepinskog. Od 1838. do 1844. djelovao je u Varaždinskim Toplicama kao kupališni liječnik i radio na osuvremenjivanju lječilišnih sadržaja. Od 1844. do 1854. bio je županijski liječnik u Križevcima, zatim do 1861. županijski liječnik u Zagrebu te do 1864. opet u Križevcima.
Ponovno se vratio u Zagreb 1864. kad je postao praliječnik Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, što bi odgovaralo današnjem položaju ministra zdravstva. Tu je dužnost obnašao do smrti. Unatoč zaslugama za unapređivanje javnog zdravstva, Schlosser je poznatiji po istraživanjima biljnoga i životinjskoga svijeta Hrvatske pa se smatra osnivačem znanstvene botanike u Hrvatskoj. Osobito su mu značajna istraživanja hrvatske flore u suradnji s dugogodišnjim prijateljem Ljudevitom Vukotinovićem s kojim je prošao gotovo sve hrvatske planine i s njim u suautorstvu objavio značajna floristička djela: Pregled hrvatske flore (Syllabus florae Croaticae, 1843.), malu ekskurzijsku floru za određivanje biljaka Bilinar (1873.) i fundamentalno djelo Hrvatska flora (Flora Croatica, 1869.), koje ni do danas nije nadmašeno.
Flora Croatica je prvi i do danas jedini zaokruženi prikaz hrvatske flore, kapitalno djelo kojim je mlada hrvatska botanika stala uz bok, u znanstvenom pogledu, daleko razvijenijim narodima. Djelo je nastalo na temelju Syllabusa koji je upotpunjen podacima Roberta Visianija o flori Dalmacije. Bez obzira na krupne nedostatke bila je to knjiga kojom je hrvatska floristika dostojno predstavljena, jer je u njoj obrađeno 146 porodica (plemena), 840 rodova i 3461 biljna vrsta. Među njima se spominje 18 endemičnih rodova s 29 vrsta. Šest biljaka dobilo je ime u Schlosserovu čast – Silene schlosseri, Botryllus schlosseri, Pedicularis schlosseri, Centaurea schlosseri, Notocactus schlosseri i Gulo schlosseri. Flora Croatica jedno je od posljednjih znanstvenih djela u Hrvatskoj napisano latinskim. U Bilinaru su Schlosser i Vukotinović objavili upute za sakupljanje i označavanje bilja na modernim osnovama i time potakli na taj posao planinare i botaničare. Kao prirodoslovac, uz floristiku se bavio i istraživanjima ptica i leptira te 1879. objavio djelo Fauna kornjašah trojedne kraljevine.
Schlosser je 1866. bio među prvim izabranim članovima Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, štoviše, s 58 godina bio je najstariji pa je vodio osnivačku skupštinu Akademije do izbora njenog prvog predsjednika Franje Račkog. U Akademiji je Schlosser bio predstojnik Matematičko-prirodoslovnog razreda.
Zbog svojih zasluga 1867. dobio je titulu viteza, s pridjevkom Klekovski, u čast planine Klek. Kad je 1874. osnovano Hrvatsko planinarsko društvo, Schlosser je kao ponajbolji poznavatelj hrvatskih planina izabran prvim predsjednikom.
Tijekom boravka u Križevcima Schlosser se oženio Izabelom Žigrović koja je rano umrla. S njom je dobio dvojicu sinova, Levina i Ljudevita. Kao i mnogi stranci doseljeni u Hrvatsku, prihvatio ju je kao svoju domovinu pa je i svoje srednje ime Kalasancije pisao kao Krasoslav.
Josip Kalasancije Schlosser Klekovski umro je u Zagrebu 27. travnja 1882. i pokopan na Mirogoju. Osim Schlosserovih stuba u Zagrebu, njegovo ime nose i Schlosserova livada i planinarski dom podno Risnjaka.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.