IZTOK PUC – LEGENDA HRVATSKOG RUKOMETA
Jedan od velikana hrvatskog sporta bio je Slovenac Iztok Puc, poznat i pod nadimkom Žoga (slovenski naziv za loptu), koji je igrao za tri reprezentacije, ali zvjezdane trenutke doživio s hrvatskom reprezentacijom. Igrao je na poziciji lijevog vanjskog igrača i bio odličan strijelac, izvrsnog pregleda igre. Ljubitelji rukometa sjećaju ga se i danas, desetak godina nakon što je prerano umro od posljedica teške bolesti.
Iztok Puc rodio se u Slovenj Gradecu 14. rujna 1966. Rano se potvrdio kao talentirani rukometaš, a za njegovu karijeru zaslužan je Miro Požun, otac slovenskog rukometa. Puc je počeo igrati u lokalnom Rukometnom klubu Šoštanj gdje ga je još kao tinejdžera zapazio tadašnji jugoslavenski reprezentativac Zlatan Arnautović i predložio ga upravi banjalučkog Borca, rekavši: „Ovaj klinac će biti vrhunski igrač, morate ga dovesti“. Miro Požun međutim nije Puca pustio u Banja Luku dok 1985. nije završio srednju tehničku školu koju je pohađao. Za Borac je igrao od 1986. do 1990., a 1987. osvojio je svjetsko zlato s juniorskom momčadi Jugoslavije. Prema sjećanju Zlatana Saračevića, koji je Pucu dao nadimak Žoga, „Iztok Puc nije volio trenirati, ali njemu trening nije ni trebao. Znao je sve o rukometu. Danas takvih igrača više nema, bio je neponovljiv. Dok smo igrali zajedno, on je mislio, a ja šutirao.“
Od 1990. Puc nastavlja karijeru u Hrvatskoj. Za Rukometni klub Zagreb igrao je od 1990. do 1994. i bio osvajač Kupa europskih prvaka 1992. i 1993 (strijelac odlučujućega pogotka u posljednjim sekundama uzvratne utakmice finala protiv Wallaua), jugoslavenskoga prvenstva i kupa 1991., te hrvatskih prvenstava i kupova od 1992. do 1994. Nakon Zagreba, Puc je igrao za Rukometni klub Celje od 1994. do 1999. te za Rukometni klub Prule iz Ljubljane od 1999. do 2002. S njima je osvojio slovenska prvenstva i kupova od 1995. do 1999. i 2002.
Nastupao je za reprezentaciju Jugoslavije od 1988. do 1990. za koju je imao 82 nastupa i dao 191 gol, zatim za reprezentaciju Hrvatske od 1991. do 1998., za koju je imao 65 nastupa i 325 pogodaka, te za reprezentaciju Slovenije od 1998. do 2000. ua koju je u 34 nastupa dao 120 golova. Prvu medalju, brončanu, osvojio je na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. s jugoslavenskom reprezentacijom, a najveće je uspjehe ostvario s reprezentacijom Hrvatske – najprije brončanu medalju na europskom prvenstvu u Portugalu 1994., srebrnu medalju na svjetskom prvenstvu na Islandu 1995. i konačno zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. Bio je jedini rukometaš na svijetu koji je na olimpijskim igrama nastupio za tri reprezentacije, posljednji put u Sydneyju 2000. kada je reprezentacija Slovenije bila osma. Za doprinos hrvatskom sportu odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara, a Slovenski rukometni savez proglasio ga je 2009. najboljim slovenskim igračem u povijesti. Nakon što je prestao igrati, Iztok Puc se posvetio teniskoj karijeri sina Boruta i uglavnom je bio s njim i suprugom Jasenkom u SAD-u.
Iztok Puc umro je 19. listopada 2011. u San Diegu u Kaliforniji gdje je bio na liječenju od raka pluća i jetre, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju u Aleji velikana. Hrvatski olimpijski odbor, Slovenski olimpijski odbor te Hrvatski i Slovenski rukometni savezi utemeljili su nagradu Iztok Puc za najdarovitijeg mladog rukometaša do 18 godina, a u znak trajnog sjećanja na Iztoka Puca 2016. otkrivena je i spomen-ploča ispred zagrebačke Kutije šibica. Idejni začetnici za postavljanje spomen-ploče Iztoku Pucu bili su Slovenski dom Zagreb i Vijeće slovenske nacionalne manjine Grada Zagreba u suradnji s rukometnim klubom Prvo plinarsko društvo Zagreb i uz potporu Grada Zagreba.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.