HUBERT PETTAN POSTAVIO JE TEMELJE ZA PROUČAVANJE GLAZBENOG OPUSA IVANA PL. ZAJCA
Muzikolog i skladatelj dr. Hubert Pettan u hrvatskoj povijesti glazbe značajan je po tomu što se bavio istraživanjem ostavštine Ivana pl. Zajca i napisao nekoliko radova o Zajčevu skladateljskom djelovanju i opusu. Kritičari njegova djela tvrde da je zbog načina na koji je pristupio Zajčevoj glazbenoj ostavštini, dokumentaristički i kroničarski, Pettan postavio temelj za daljnje proučavanje njegovih djela. No, kao skladatelj Pettan nije bio toliko cijenjen. Skladao je brojna djela od opere, oratorija do sonata… ali vrlo malo ih je izvedeno jer nije bio miljenik društveno-političkih struktura u bivšem sustavu.
Hubert Pettan rođen je 23. listopada 1912. u Zagrebu u slovensko-hrvatskoj obitelji. Njegov otac Slovenac bio je austro-ugarski časnik a obitelj je živjela u Kačićevoj ulici u središtu Zagreba. Pettan je diplomirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod profesora Franje Dugana, ali studirao je i na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao i doktorirao pravo. Najveći dio radnog vijeka, više od trideset godina, bio je profesor teoretskih predmeta na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu gdje je ostao sve do umirovljenja 1973. godine. Predavao je povijest glazbe, harmoniju, osnove kontrapunkta i glazbene oblike te je godinama bio pročelnik teoretskog odjela na kojem je radio. Kada se Srednja glazbena škola odvojila od Muzičke akademije, bio je njen prvi ravnatelj i na toj funkciji ostao dvije godine. Kratko je obnašao i funkciju dekana Muzičke akademije, ali je dao ostavku na to mjesto. Osim u školi u kojoj je bio stalno zaposlen, honorarno je predavao i u drugim zagrebačkim školama: Zemaljskoj glumačkoj školi, Gradskoj muzičkoj školi i Višoj pedagoškoj školi, a uredio je i arhiv Glazbene škole Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu.
Uza sav taj posao nalazio je vremena i za skladanje, u njegovoj je ostavštini više od 70 opusa: oratorij Kohan i Vlasta, opera Arkun (u vrijeme komunizma nije mogla biti izvedena jer se u njoj govori o pokrštenju Hrvata), dvije simfonijske pjesme, gudački kvartet, sonate za glasovir, violinu i za rog, sonatine za glasovir, violončelo, flautu, popijevke, dvije koncertne arije, kantate Ovidijeva posljednja noć u Rimu, i Kip Domovine, Misu za četiri solo glasa, vokalnu suitu za mješoviti zbor… Vrlo malo Pettanovih djela izvedeno je jer nije pripadao glazbenim lobijima kao što nije bio ni član komunističke partije. Iako svjestan da njegove skladbe neće biti izvođene, govorio je da piše glazbu jer „tako ispunjava prazninu koja postoji u jednoj maloj sredini.”
Osim glazbe, Pettan je pisao knjige i stručne tekstove. Objavio je nekoliko knjiga, skripta i veći broj stručnih tekstova tiskanih u raznim časopisima, a neko vrijeme u razdoblju NDH, pisao je kritike u Hrvatskoj reviji i Obzoru. Na popisu njegovih knjiga su: Popis skladbi Ivana Zajca, Repetitorij povijesti glazbe I do III, Hrvatska opera – Zajčevi suvremenici I, Hrvatska opera – Ivan Zajc II, Muzička škola V. Lisinski 1829. – 1969., Devet stoljeća višeglasne zborske glazbe I – III, Glazbeni udžbenici, knjige i instruktivna izdanja bivših i sadašnjih nastavnika Muzičke škole Vatroslav Lisinski – Zagreb 1829. – 1972. Nekoliko njegovih knjiga ostalo je u rukopisu, a bio je razočaran što jednu nije objavila Koncertna direkcija Zagreb kako je bilo obećano. Društvo skladatelja Hrvatske 1984. godine Pettanu je dodijelilo nagradu “Josip Andreis” za životno djelo, a povodom knjige Hrvatska opera – I. Zajc II.
Pettanov rad i život bili su usmjereni na očuvanje hrvatske kulturne baštine i na jačanje nacionalnoga identiteta. U duši je bio pravaš i nadao se slobodi Hrvatske, ali je nije dočekao. Hubert Pettan umro je 20. studenoga 1989. u Zagrebu.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.