EMIL GEISTLICH – PIONIR TURIZMA U BAŠKOJ
Povezanost Čeha s hrvatskim Jadranom koja počinje još krajem 19. stoljeća dobro je poznata i sve do danas Česi su među najvjernijim turistima. Osim kao posjetitelji, Česi su zaslužni za hrvatski turizam i kao njegovi organizatori pa neka poznata turistička odredišta na hrvatskoj obali upravo Česima duguju svoj uzlet i popularnost. Jedno od njih je Baška na Krku koju je trajno na turističku kartu stavio češki poduzetnik Emil Geistlich. Rodio se 13. listopada 1870. u Pragu gdje je radio kao ravnatelj tiskare Politika, a kao domoljub bio je i aktivni član Sokola.
Njegova sudbonosna veza s Baškom počela je 1909. kada je sa suprugom Annom i kćeri Aničkom došao na ljetovanje kao jedan od prvih turista uopće jer je turizam u tom mjestu počeo tek 1908. zahvaljujući naporima lokalnog Kupališnog društva. Te su godine u Bašku stigle samo dvije češke obitelji, a 1909. čeških gostiju bilo je 38, uključujući i obitelj Emila Geistlicha koji je kao poduzetan čovjek brzo uvidio potencijal koji se krije. Do tada je proputovao i Italiju, Belgiju, Nizozemsku, no zadivila ga je upravo Baška. Svojim domaćinima je rekao: „Imate prekrasnu plažu, možda najljepšu na Jadranu, a nemate goste. Što s tim želite raditi?“. Hotelijer Ante Tudor mu je odgovorio: „Ništa. Mi ovdje ne želimo ni Nijemce, ni Mađare, ni Talijane. Hoćemo čisto slavensko ljetovalište. Vi Česi biste to mogli srediti.“ Geistlich se suglasio i dobio 200 od ukupno 500 dionica Kupališnog društva da ih u Češkoj ponudi na prodaju. U svojoj glavi polako je stvarao viziju ljetovališta za srednju klasu koja bi bila konkurent mondenoj Opatiji.
„Već od gradića vidimo sjajnu plažu u obliku polumjeseca, kao istokarenu. Malena doduše, ali ipak privlačna zgrada od kamena služi za svlačionicu. Neće biti potreban ni šator niti ostalo oruđe, kolci i čavli,”, zapisao je Geistlich. Već 1910. osnovana je Kupališna zadruga Hrvatsko-češko morsko i klimatično kupalište Baška čime počinje uspon tog turističkog odredišta, posebno među češkim turistima. Geistlich se i sam uključio u turistički biznis te dao 1911. sagraditi hotel Baška s 32 sobe i 80 ležajeva, prema projektu češkog arhitekta Matĕja Bleche. Hotel smješten odmah na plaži građen je kao prizemnica iz koje se moglo „iz sobe ravno u more“, kako je glasio reklamni slogan. Geistlich je otvorio i Češki restauracijski paviljon s češkom kuhinjom i budjejovičkim pivom, a kao kuharice angažirao je tri Pražanke. Češke kuharice doveo je i u restorane svojih konkurenata. Mjesni pekar je naučio peći češko pecivo, a brijač si je uzeo Čeha za pomoćnika da od njega nauči „češke manire“. Geistlich je u Pragu čak počeo izdavati i časopis Baška, a mjesto je propagirao i na predavanjima. Broj turista u Baškoj rastao je iz godine u godinu, sve do 1914. kada je zbog rata sezona prestala ranije. Povratak turista uslijedit će tek 1921. nakon povlačenja talijanske okupacijske vojske. Geistlich je već iduće godine, 7. srpnja 1922., umro od upale pluća te je pokopan u Baškoj. Razvoju turizma u Baški pridonijela je i liječnica Zdeňka Čermáková koja je došla kao apsolventica medicine na Geistlichov poziv kako bi se češkim turistima osigurala i liječnička skrb. Ondje je uz kraći prekid ostala do smrti 1968. Njeno ime nosi ambulanta u Baški, dok je Geistlichu podignuto poprsje, a dobio je i ulicu.
Geistlichov hotel Baška nastavila je voditi njegova udovica Anna sve do Drugog svjetskog rata, a 1948. hotel je nacionaliziran. Sjećanje na ovog poznatog Čeha sačuvano je sve do danas, sto godina nakon njegove smrti kada je Baška jedno od najpoznatijih hrvatskim ljetovališta, omiljeno i stranim i domaćim turistima.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.