EDUARD SLAVOLJUB PENKALA – OD MEHANIČKE OLOVKE DO HRVATSKOG ZRAKOPLOVA

Eduard Slavoljub Penkala rođen je u gradu Liptoszentmiklosu, tada u sklopu Mađarske, a danas Slovačke, dok je podrijetlom bio poljski Židov. Kako to obično biva s proslavljenim osobama, sve navedene zemlje su kasnije nastojale svojatati afirmiranog i svjetski uglednog izumitelja, no Penkala je bio osvjedočeni hrvatski domoljub i nije dozvoljavao vezivanje uz išta drugo doli voljene Hrvatske.

Iz ljubavi prema hrvatskom narodu i gradu Zagrebu gdje je živio, ovaj poljski Židov dao je kroatizirati svoje ime u Slavoljub. To je učinio i zbog opće mađarizacije Zagreba i Hrvatske za vrijeme bana Khuena Hedervarya, što je hrvatska javnost tada protumačila kao izrazito hrabar i domoljuban čin. Hrvatska je tako prigrlila genijalnog izumitelja kao svoga sina.

Slavoljub Penkala bio je hrvatski inženjer kemije i izumitelj poljskoga podrijetla. Godine 1900. preselio se u Zagreb, gdje je 1904. bio imenovan kraljevskim tehničkim nadzornikom. Kreativan duh te okružje u kojem je živio i radio rezultirali su s 80-ak izuma i inovacija primjenljivih u svakodnevnom životu, industriji, prometu i drugo. Jedan je od najznačajnijih izumitelja s početka 20. stoljeća.

Penkala je rođen 20. travnja 1871. u Liptovskom Mikulášu (Liptószentmiklós), u Mađarskoj. Rodio se u obitelji Franje i Marije Penkala. Penkalin otac bio je Poljak koji je bio zaposlen na radnom mjestu višeg katastarskog inižnjera, a majka Marija (rođ. Hannel) podrijetlom je bila Nizozemka. Još u mladosti Eduard se zanimao za praktičnu mehaniku te je s velikim zanimanjem rastavljao satove kako bi proniknuo u njihov način rada. Osim satova rastavljao je i brave na ladicama kako bi doznao na koji način se pomiče ključ u bravi. Mladi je Penkala pokazivao interes i za prirodu, a posebice su ga se dojmile ptice i leptiri. Uza sve to imao je i glazbenog talenta te je rado svirao razna glazbala.

Osnovu je školu završio u rodnom Liptovský Mikulášu, a gimnaziju je pohađao u mjestu Bielitz (današnja Poljska). Nakon što je maturirao (1892.) upisuje studij medicine u Beču na očev nagovor. Premda ga je zanimao ljudski kostur i funkcije mišića nije mogao podnijeti seciranje te je odustao od studija medicine.

Nakon završetka studija na sveučilištima u Beču i Dresdenu, diplomirao je na Kraljevskoj visokoj tehničkoj školi u Dresdenu 25. ožujka 1898. i pisao doktorsku disertaciju iz područja organske kemije. Kao svježe diplomirani student Penkala je već tada znao čitati i i pisati na njemačkom, slovačkom, poljskom i mađarskom jeziku, a služio se i francuskim jezikom. Uz studij pohađa i satove violine gdje upoznaje svoju buduću suprugu, tada studenticu glazbene akademije, a kasnije pijanisticu Emiliju Stoffregen.

Nakon završenog studija i vjenčanja s Emilijom Stoffregen mladi se bračni par doseljava u Zagreb. U braku su dobili dvoje djece, kćer Theu i sina Edurada. Nastanili su se na današnjem Trgu kralja Tomislava br. 17. Tu će Penkala otvoriti svoju prvu radionicu, a 1904. imenovan je kraljevskim kontrolorom mjera. Pri stupanju na dužnost trebao je položiti prisegu, koju će potpisati hrvatskim imenom Slavoljub. Kako je u to vrijeme u Hrvatskoj vršena mađarizacija sveg hrvatskog ova Penkalina gesta protumačena je kao politički istup (što i jest bila). Naravno, mađarskim vlastima taj čin nije se svidio, ali svim hrvatskim važnim ljudima jest.

Mehanička olovka i reklama

Penkalin zasigurno najpoznatiji izum je automatska mehanička olovka. Kao ilustraciju kolika je popularnost Penkalina izuma bila na samom početku zanimljivo je reći da je samo na osnovu 10 uzoraka mehaničke olovke koje je odaslao po Europi Penkali stiglo narudžbi za izradu 100.000 olovki. Slijedeći korak u proizvodnji mehaničke olovke bila je izrada grafitnih mina u boji. Tako je kupac kupovinom jedne olovke dobio mogućnost da olovka s jedne strane piše crvenom, a s druge plavom bojom. Nakon već postignutog uspjeha nije posustajao, te je počeo stilizirati olovke za različite potrebe, a što je opet donosilo nove narudžbe. Novine su oduševljeno pisale o olovci koju ne treba šiljiti te je stoga uvijek jednake duljine i stoga prikladna za svačiju ruku.

Reklami svojih izuma Penkala je poklanjao veliku pozornost. Tako je 30. listopada 1910. u Grazu praktikant trgovca Brauna, koji je imao pravo zastupstva penkale, reklamirao penkalu. Praktikant je bio odjeven u elegantnu odjeću, a u ruci je nosio ogromnu penkalu poput štapa za šetnju. Mladić se šetao ulicama Graza, a građani su se osmjehivali originalnoj reklami. Međutim, policajac koji je opazio mladića smatrao je kako mladić krši zakon te je “objekt javne seznacije” priveo u policijsku postaju. Gradsko vijeće, nadležno za sigurnost, objavilo je da su maske, prerušavanje i maskirne povorke zabranjene i kažnjive te da se maskirane osobe imaju zatočiti. Cijeli slučaj završio je na koncu u novinama. Koliko je pažnje reklamiranju posvećivao sam Penakla govori i podatak da je on osmislio dizajn zaštitnog znaka svog poduzeća – simpatičnog čovječuljka s ogromnim ušima i špičastim nosom (što je ustvari Penkalina karikatura).

Zavidan opus

Njegov opus izuma obuhvaća od 70 do 80 izuma s područja mehanike, kemije, fizike, aeronautike (zrakoplovstva) itd. Već 1903. godine patentira “Termofor” u Budimpešti, Beču i drugdje. Usporedno s time radi na izumima mehaničke olovke i nalivpera. Prvu mehaničku olovku na svijetu patentira 24. siječnja1906. godine. Već 1907. godine patentira prvo nalivpero na svijetu s čvrstom tintom i to 31. svibnja 1907. godine. Patenti su prijavljeni u više od 35 zemalja svijeta.

Kreativan duh te okružje u kojem je živio i radio rezultirali su s 80-ak pronalazaka i inovacija primjenljivih u svakodnevnom životu, industriji, prometu i dr. Među prvim su izumima koje je patentirao termos-boca te rotirajuća četkica za zube. Svoj najveći i najpoznatiji izum, automatsku mehaničku olovku, Penkala je prijavio 1906., a nešto poslije i prvo nalivpero s čvrstom tintom, kao i tzv. knipsu, držač kojim se pisaljka može zakvačiti za džep. Osim toga, izumio je, patentirao ili usavršio anodne baterije, lijek protiv reume, prašak za pranje rublja, potom i plavilo, koje je u praonicama rublja zamijenilo do tada korišteno bjelilo, sredstvo za uništavanje gamadi, tekući preparat za impregnaciju željezničkih pragova, manometar, dinamometar, vagonske kočnice, sastav tračnica, mjerilo protoka. Posebno se bavio materijalima za izradbu gramofonskih ploča, pa je usavršio masu ebonit iz koje su se ploče lijevale, a patentirao je i gramofonsku iglu produljena vijeka trajanja. Među ostalim, izradio je proračune i nacrte turbinskoga kola, helikopterskoga rotora te je patentirao lebdjelicu na zračnom jastuku, mnogo prije no što je prvi takav stroj i izrađen.

Penkala je 1908. u Zagrebu počeo konstruirati zrakoplov, kojim je upravljanje trebalo biti toliko jednostavno da bilo tko na njemu može letjeti bez posebne pripreme i obuke. Svoje je inovacije patentirao 1909., a zrakoplov je bio posve dovršen 1910. Izgradio je hangar na vojnom vježbalištu Kajzerica u Zagrebu, pa je tako organizirao prvo uzletište u Hrvatskoj. Ondje je D. Novak uzletio zrakoplovom, te postao prvim hrvatskim pilotom. Penkala je postupno mijenjao prvotnu konstrukciju kako bi joj poboljšao letne sposobnosti. No letjelicom se i dalje teško upravljalo, a 1910. dogodila se nezgoda u kojoj se zrakoplov oštetio, nakon čega je odustao od daljnjega rada na njemu. Unatoč tomu, Penkalin je zrakoplov ostao zapamćen kao prvi zrakoplov koji je sagrađen i letio u Hrvatskoj.

Nastojao je da se njegovi izumi počnu proizvoditi i time dobiju uporabnu vrijednost, pa je i sam bio osnivač nekoliko poduzeća. Tako je, upoznavši Edmunda Mostera i njegova brata Mavra 1906., s njima sklopio ugovor o osnivanju tvrtke Penkala–Edmund Moster & Co. Tvrtka je u Zagrebu izgradila tvornicu i počela proizvoditi automatske mehaničke olovke, nalivpera i ostali pisaći pribor prema Penkalinim patentima. Ta je tvornica ubrzo postala jednim od najvećih svjetskih proizvođača pisaćega pribora, a mehanička je olovka postigla velik tržišni uspjeh u 70-ak zemalja. Zato se i naziv Penkala, pod kojim je bila prodavana, uvriježio u govoru za pisaljku te vrste, a u nekim se zemljama koristi i danas.

Ime za vječnost

U svojim naporima da razvije industriju na području Zagreba i čitave Hrvatske nenadano umire 5. veljače 1922. u 51. godini nakon službenog putovanja s kojeg se vratio s upalom pluća. Samo prerana smrt, u naponu intelektualnog stvaranja, spriječila ga je u kreiranju novih izuma.

Sprovod tog domoljuba i plemenitog čovjeka bio je do tada neviđen u Zagrebu. Nepregledne mase Zagrepčana u dugoj povorci pratile su preminulog Penkalu. Cijeli Zagreb išao je u dubokoj žalosti iza čovjeka koji je Zagrebu i Hrvatskoj dao tako mnogo.

U posmrtnom je govoru prof. dr. Izidor Kršnjavi rekao: „Tvorac penkale ostavio je svoje ime za vječnost!“

Neki od revolucionarnih izuma

• mehanička olovka
• nalivpero s krutom tintom
• držač nalivpera i olovke, tzv. ´knipsa´
• termofor i termos boca
• rotacijska četkica za pranje zubi
• ebonit (masa od koje su se pravile gramofonske ploče)
• deterdžent za pranje rublja
• sredstvo za uništavanje insekata
• sustavi za mjerenje protoka tekućina
• preparat ksilolita protiv parazita u željezničkim pragovima
• kočnice za vagone
• sastav tračnica
• manometar
• dinamometar
• specijalni mikrofoni
• prislušni uređaji

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.