BEKIM BERISHA – NJEGOVA HRABROST I SMRT POSTALI SU LEGENDA
Albanac po nacionalnosti Bekim Berisha, hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata, posthumno je odlikovan od predsjednika tri države. Poginuo je kao general braneći Kosovo
„Ovaj borac vrijedi kao tisuću vojnika“, izjava je Franje Tuđmana, prvog predsjednika Hrvatske, o Bekimu Berishi, hrvatskom branitelju Domovinskog rata, Albancu po nacionalnosti. O Berishi je hvalospjev izrekao i hrvatski general Janko Bobetko kada je rekao da je bio jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika koje je ikada sreo.
Bekim Berisha rođen je 16. lipnja 1966. u Grabovcu kod Peći na Kosovu gdje je završio srednju školu, a potom je došao na studij u Hrvatsku gdje je u slobodno vrijeme trenirao borilačke vještine. Govorio je nekoliko stranih jezika, a nakon što je diplomirao Berisha odlazi u Nizozemsku gdje mu je bila zaručnica i gdje je imao dobre egzistencijalne uvjete.
Kada su 1991. JNA i srpska paravojska napali Hrvatsku, odrekao se udobnosti i sigurnosti koju je imao u Nizozemskoj i kao dragovoljac priključio se 57. samostalnom bataljunu Zbora narodne garde u Sisku, a njegovi ga suborci pamte po iznimnoj hrabrosti. Berisha je u početku, ali vrlo kratko, bio samo običan vojnik koji se ni po čemu nije isticao. No, vrlo brzo napredovao je do izviđača i diverzanta, izvrsno je poznavao eksplozive i oružje, te je vrlo često samostalno odlazio u akcije bez znanja nadređenih i uspješno ih obavljao, ali bio je vrlo samozatajan i nikad se nije hvalio. Dali su mu nadimak Šok (shok na albanskom jeziku znači prijatelj).
Njegovi se suborci i mještani u selu Komarevu, prvoj crti obrane Siska, sjećaju kako je Berisha golim rukama iz zemlje iskopao neeksplodiranu granatu, a dok je to radio bio je zapanjujuće miran i hladnokrvan. S bojišnice na Banovini otišao je u istočnu Slavoniju i ratovao u Vukovaru gdje se ponovno isticao po hrabrosti i umijeću ratovanja, a potom se priključio hrvatskim specijalnim postrojbama. U odori Hrvatske vojske Bekim Berisha proveo je 539 dana. Sudjelovao je u oslobađanju okupiranih dijelova Hrvatske i u jednoj akciji teško je ranjen 16. lipnja 1992. Bilo je to na njegov 26. rođendan, ali to ga nije spriječilo da nastavi ratovati. Nije mirovao ni kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, iznimnu hrabrost pokazao je i u obrani Bosanske Posavine. Bekim Berisha nositelj je Spomenice Domovinskog rata, a posthumno je odlikovan Redom hrvatskog križa.
Berisha je nakon Domovinskog rata ostao živjeti u Hrvatskoj, ali kada je Srbija napala Kosovo odlazi braniti svoj dom i priključuje se Oslobodilačkoj vojsci Kosova. Postao je jedan od prvih zapovjednika OVK-a i dobio nadimak Abeja. Iskustvo ratovanja stečeno u Domovinskom ratu u Hrvatskoj pomoglo mu je u usponu u vojnoj hijerarhiji te je vrlo brzo napredovao do čina generala OVK-a. Položio je život na oltar svoje domovine 10. kolovoza 1998. u mjestu Junik. Tada se odvojio od suboraca i posve sam iz jedne napuštene kuće pucao iz snajpera i ručnog raketnog bacača na kolonu tenkova srpske vojske.
No, njegova zapanjujuća hrabrost nije bila dovoljna da ih zaustavi, tenkovi su sravnili sa zemljom kuću iz koje je Berisha pružao otpor i ubili ga. U tom trenutku njegov život, hrabrost i smrt postali su legenda. Ime Bekima Berishe trajno je zapisano u ratnoj povijest Hrvatske i Kosova.
Posthumno je dobio tri odličja, osim odličja Reda hrvatskog križa koje je dobio za zasluge u Domovinskom ratu u Hrvatskoj, Berisha je dobio i odličje Heroj Kosova, kojim ga posthumno 2010. odlikovao predsjednik Kosova, a odlikovao ga je i predsjednik Albanije. Berishi je na Kosovu podignuto osam spomenika, njegovo ime nosi Vojna akademija Vojske Kosova, jedna vojna postrojba kao te vojarna u Prištini. Njegova hrabrost i doprinos oslobođenju Kosova opjevani su u četiri uglazbljene narodne pjesme, a TV Priština o njemu je snimila dokumentarni film.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.