ANTUN JANDERA – IZDAVAČ PRVIH HRVATSKIH NOVINA
Iako se tiskare u Hrvatskoj otvaraju već u 15. stoljeću, nekoliko desetljeća nakon otkrića tiskarskog stroja, Zagreb još dugo nije imao svoju tiskaru, pa su se do otvaranja isusovačke tiskare 1664. sve knjige potrebne zagrebačkom kulturnom i crkvenom životu tiskale u inozemstvu. Do snažnijeg razvoja tiskarstva i izdavaštva u Zagrebu dolazi krajem 17. stoljeća, kada je pod okriljem Sabora, 1694. tiskaru otvorio Pavao Ritter Vitezović. Kad je 1709. došao u sukob s Kaptolom i nekim plemićima, bio je prisiljen otići iz Zagreba, a uprava tiskare predana je Čehu Ivanu Ignaciju Straki. Moguće je da je on bio Vitezovićev suradnik i k tome poznat u Zagrebu jer su neki ugledni građani jamčili da mu se vođenje tiskare preda što prije. Ona je međutim još 1706. stradala u požaru, a Straka nije imao novaca da je sam uredi pa je 1710. zamolio Sabor da mu dade svoje jamstvo za narudžbu tri do četiri centa slova, bar dok ne stignu slova koja je dao lijevati u Beču. Vitezović u jednom pismu kaže da Straka živi na Medveščaku, u jednoj drvenjari s nekim slikarom, te da je tražio njegovu pomoć kako bi mu dao svoje instrumente potrebne u tiskari. Straka je umro 1710. ili 1711., ali ne zna se niti za jednu knjigu koju je tiskao.
Od 1763., saborsku tiskaru kao „regni Croatiae typographus“ vodi Franjo Cerovšek. Zbog optužbi da nije izučen u tiskarskom obrtu, kao suradnika (faktora) uzeo je Antuna Janderu, koji je u Zagreb 1766. došao iz Češke. Rođen je u Příbramu oko 1728., tiskarstvo je izučio u mnogim mjestima, a od jezika znao je njemački, latinski, češki i hrvatski. Na knjigama iz 1766. piše da su tiskane slovima Franje Cerovšeka po Antunu Janderi faktoru. Jandera je u Cerovšekovoj tiskari tiskao Jeka planine, Vida Došena, Nova slavonska i nimačka gramatika, Matije Antuna Relkovića i Zercalo Marijansko kipa Jeruzalemskog vu Krapine, Nikole Gorupa. Kao sposoban tiskar, Jandera je 1769. kreditom Stolnog kaptola otvorio svoju tiskaru, no budući da kredit nije otplatio, ona nije bila njegovo, već vlasništvo Kaptola. Tiskara je zapošljavala 16 radnika i najprije bila smještena u Novoj vesi, a nakon požara seli na Opatovinu. U novoj tiskari Jandera je nastavio tiskati kalendar Calendarium Zagrabiense, čije izdavanje je započeo 1767., i u njemu najavljuje da će do svibnja 1769. izaći historijske knjige Baltazara Adama Krčelića – De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares, i povijest zagrebačke crkve – Historia cathedralis ecclesiae zagrabiensis, a da će za godinu dana biti gotove propovijedi Ivana Krstitelja Campadellija koje je s talijanskog preveo Baltazar Mataković, kanonik i župnik Sv. Marije. Tiskao je i djelo Vida Došena Aždaja sedmoglava te druge knjižice i ispitne radove. Značajna knjiga koju je Jandera tiskao je Razgovor i navuk od deržanja i hranjenja ovac, zatim ob obderžavanju duhana. To je jedna od prvih knjiga na hrvatskom jeziku koja govori o uzgoju ovaca, a radi se zapravo o prijevodu istoimene češke knjige Václava Jana Paula.
U kalendaru za 1771. Jandera je najavio da će od 1. siječnja 1771. izdavati latinske novine po uzoru na bečki Wiener diarium. Riječ je o prvim novinama u Hrvatskoj, koje su se zvale Ephemerides Zagrabienses (Zagrebačke novine), koje su izlazile svake subote na četiri strane, a prodavale su se za tri krajcara u kaptolskoj tiskari. Uz financijsku pomoć Stolnog kaptola, tijekom 1771. izašlo je 50 brojeva tih novina, od kojih nije sačuvan niti jedan primjerak. Janderi tako pripada zasluga da je bio izdavač i tiskar prvih hrvatskih novina, a činjenica da su izlazile na latinskom, a ne na njemačkom jeziku, može se staviti u kontekst borbe protiv sve jače germanizacije u doba prosvjetiteljske vladavine Marije Terezije. Novine međutim nisu bile dugog vijeka, zbog nedostatka stručnih ljudi, a time i vijesti, a moguće je i da Kraljevsko vijeće (tadašnja vlada) u Varaždinu nije podržavalo izdavanje novina. Krajem 1771. Jandera je među knjigama koje nudi na prodaju spomenuo i uvezano godište svih brojeva novina izašlih u 1771., a kratko je objasnio i sudbinu novina i izrazio nadu da će jednog dana opet izlaziti: „Protekle pola godine otkazalo je da i dalje piše pero prvog sastavljača, koje se bilo samo ponudilo, a drugi se ljudi klonu takve neugodnosti, čitave godine tiskari nisu stizale nikakve vijesti iz naših krajeva pa ako Ephemerides Zagrabienses prestanu odsad izlaziti ovaj će pokušaj s jedne strane ostati hvalevrijedan, ali će s druge neuspjeh biti ispričan. Budu li dalje izlazile, ukoliko se nađe sastavljač, neka se ljubitelji udostoje pretplatiti za čitavu godinu za samo tri forinte“.
Tko je bio taj „prvi sastavljač“, tj. glavni urednik novina malo je poznato, no velika je vjerojatnost da se radi o kroničaru Baltazaru Adamu Krčeliću, koji je u svome ljetopisu Annuae tijekom 19 godina bilježio događaje u Zagrebu i okolici, ali i svijetu, poput novinara.
Osim njegovih tiskarskih radova, za Janderu znamo da je bio oženjen Julijanom Maglić, i da je 1771. zamolio Kraljevsko vijeće da mu izradi privilegij da on jedini smije tiskati, prodavati i raspačavati knjige. No već je 1772. umro, a u ostavštini mu je ostalo 27 knjiga, sveukupno 10.515 primjeraka, koje su po prodajnoj cijeni vrijedile 1693 forinta i 41 krajcar.
Janderina žena nastavila je posao uz faktora Josipa Karla Kotschea, koji je 1773. izdao latinski kalendar. Udarac za Julijanu i njenu tiskaru bilo je to što je privilegij za prodaju školskih knjiga dobio Ivan Toma Trattner, kao i dozvolu za otvaranje tiskare u Varaždinu. Julijana stoga moli Stolni kaptol, koji je stajao iza njezinog pokojnog muža, da od Kraljevskog vijeća isposluje da se Trattneru ne dopusti taj ekskluzivni privilegij, jer će propasti i ona i dug koji od ranije duguje kaptolu. Kraljevsko vijeće joj je međutim odgovorilo neka proda tiskaru Trattneru i tako plati dug, no ona se udala za Kotschea, koji tiskaru seli na Gradec. Jandera je sve do danas ostao upamćen kao pokretač prvih hrvatskih novina, no neuspjeh koji je pritom doživio pokazuje koliko je svojim vizijama i entuzijazmom bio ispred svoga vremena i nepovoljnih prilika u tadašnjem Zagrebu.
Osim Jandere i ranije spomenutog Ivana Ignacija Strake, od Čeha koji su u zagrebu djelovali kao tiskari valja navesti i Vojtjeha Vilima Veselog (spominje se i kao Adalbert Wilhelm Weszeli) koji je kao voditelj isusovačke tiskare1742. tiskao veliki četverojezični rječnik Andrije Jambrešića Lexicom latinum interpretatione Illyrica, Germanica et Hungarica locuples od 1200 stranica. Riječ je o važnom djelu hrvatske leksikografije, u kojem su latinske riječi istumačene njemačkim, mađarskim i kajkavskim hrvatskim jezikom, dok su zemljopisna imena i imena naroda dijelom obrađena kao enciklopedijske natuknice. Vesely je 1768. tiskao i knjigu franjevca Prokopa Svobode Preporođeni Čeh, iliti svetost svetog Prokopa vu domovini Čeha Krapini. Svoboda je zapravo tiskao svoju propovijed održanu u Krapini, u kojoj je ustvrdio da su braća Čeh, Leh i Meh 278.otišli iz Krapine jer nisu mogli podnositi rimsko nasilje. To je prvi spomen legende o braći Čehu, Lehu i Mehu, kao praocima Čeha, Poljaka i Rusa, koji potječu iz Krapine. Legendu je u 19. stoljeću posebno popularizirao Ljudevit Gaj, ističući time važnost svoje rodne Krapine kao kolijevke svih Slavena, a legenda je i danas popularna u Krapini i u Zagorju.
Napomena:Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija