AKI RAHIMOVSKI – NAJPOPULARNIJI HRVATSKI MAKEDONAC
Pjevač grupe Parni valjak Aki Rahimovski bio je vjerojatno najpoznatiji i najpopularniji hrvatski Makedonac, specifičnim glasom poznat diljem Hrvatske i zemalja bivše Jugoslavije. Pravim imenom Aleksandar Rahimovski, rodio se 5. lipnja 1955. u Nišu, ali se ubrzo s obitelji preselio u Skoplje gdje je odrastao. Sa sedam godina krenuo je u glazbenu školu gdje je učio klavir i pjevanje, a kao tinejdžer bio je član sastava Grupa Vakuum, Krvna braća i Grupa Torr, s kojom je nastupio na festivalu u Zagrebu 1975. Tada je upoznao gitarista i skladatelja Huseina Hasanefendića Husa i Juricu Pađena i njih trojica, u suradnji s menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom, osnivaju prvu postavu Parnog valjka koju su činili Aki Rahimovski (vokal, klavir), Husein Hasanefendić Hus (solo gitara, akustična gitara, vokal), Srećko Antonioli (bubnjevi), Zlatko Miksić – Fuma (bas-gitara) i Jurica Pađen (solo gitara, akustična gitara). U 30 godina karijere Parni valjak je objavio 16 studijskih albuma, 14 singlova, pet uživo albuma, četiri kompilacije te dva koncertna DVD-a. Svoj prvi studijski album objavili su 1976. pod nazivom Dođite na show!, koji je objavila beogradska diskografska kuća PGP-RTB. Godinu dana kasnije zagrebački Jugoton izdao je njihov drugi album pod nazivom Glavom kroz zid. Treći studijski album Gradske priče objavljen je 1979. i on je doživio i svjetsku distribuciju pod nazivom City Kids. Četvrti album Vruće igre izašao je 1980. Iduće godine izlazi šesti studijski album Vrijeme je na našoj strani. Sedmi studijski album, Glavnom ulicom, objavljen je 1983., a godinu dana kasnije i osmi pod nazivom Uhvati ritam. Svi albumi doživjeli su zlatne i platinaste tiraže, a ukupni tiraži imali nekoliko milijuna. Deveti studijski album objavljen je 1985. pod nazivom Pokreni se!, a deseti, Anđeli se dosađuju?, izlazi 1987. Dio tog albuma bio je i legendarni mega hit Jesen u meni.
Posljednja postava Parnog valjka počela se okupljati 1988. kada se pri snimanju 11. studijskog albuma Sjaj u očima grupi pridružuju basist Zoran Preksavec Preksi i bubnjar Dražen Scholz, a 1989. i klavijaturist Berislav Blazević Bero. Godine 1990. nova postava snima album Lovci snova, a 1991. povodom 15 godina rada grupa je objavila uživo album Svih 15 godina na kojem se našlo 29 uživo pjesama, a iste godine objavljena je i kompilacija Pusti nek’ traje. Godine 1992. u sastav dolazi gitarist Marijan Brkić Brk, a iduće godine Parni valjak snimio je 13. studijski album pod nazivom Buđenje koji dobiva čak šest Porina, a 1995. izdaju jedan od najprodavanijih hrvatskih albuma svih vremena te definitivno najprodavaniji uživo album Bez struje: Live in ZeKaeM. Godine 1997. objavljuju 14. po redu studijski album Samo snovi teku uzvodno. Zastave, petnaesti studijski album, objavljuju 2000. godine, a 2004. album, Pretežno sunčano?. Iako je voditelj Parnog valjka bio Husein Hasanefendić Hus, Aki Rahimovski je kao vokal bio najpopularniji član, duša grupe koji je publiku osim glasovnim mogućnostima osvajao svojom pozitivnom energijom i emocijama. Kad je 2005. na 30. godišnjicu osnivanja sastava Hus odlučio prestati s koncertnim aktivnostima, ostatak Parnog valjka, pod vodstvom Rahimovskog, nastavlja s radom te 2007. snimaju album U vremenu izgubljenih. Iste godine nastupili su i u Australiji gdje su održali pet koncerata.
Parni valjak se ponovno okupio 2009. u sastavu Aki, Hus, Brk, Prexi, Bero te novi bubnjar Dalibor Marinković Dado. Grupa počinje turneju u deset hrvatskih gradova, od Dubrovnika do Čakovca, uz golemu posjećenost koncerata. Gostovali su i u većim gradovima Slovenije te Bosne i Hercegovine, a 2010. čak dvaput su rasprodali Beogradsku arenu (petu najveću dvoranu u Europi).
Aki Rahimovski umro je 22. siječnja 2022. u Novom Mestu gdje je živio posljednjih godina, a pokopan je u Zagrebu na Mirogoju u Aleji velikana.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.