BOGOSLAV ŠULEK JE OSTAVIO DUBOK TRAG U HRVATSKOJ JEZIČNOJ KULTURI
Zasigurno se niste nikada zapitali odakle nazivi pojedinih riječi. Izgovaramo ih i uzimamo zdravo za gotovo. Gotovo svakodnevno rabimo riječi kao što su broj, brzojav, cjenik, dalekozor, domovnica, glazba, gradilište, kisik, kišobran, sladoled, sredstvo… Spomenute riječi naprosto su se uvriježile u hrvatskoj jezičnoj praksi, dio su naše kulture i nekako se podrazumijeva da postoje odvijek. No, nije baš tako. Njih je u 19. stoljeću izmislio ili, prikladnije rečeno, skovao Bogoslav Šulek, koji se smatra utemeljiteljem hrvatskog znanstvenog nazivlja.
Golem je njegov doprinos hrvatskomu znanstvenom nazivlju: botaničkom, fizikalnom, kemijskom, glazbenom, šumarskom. Posebno je utjecao i na nazivlje u kemiji pa je u tom području u hrvatski uveo kisik, vodik i ugljik, dok je izmislio i hrvatske inačice za niz druih spojeva i elemanta kao što su: solik (klor), jedik (fluor), smrdik (brom), litik (litij), lužik (kalij), sodik (natrij), svjetlik (fosfor), vapnik (kalcij), težik (barij), glinik (aluminij). Za tvari je, primjerice, pisao da po svojoj nakupitosti (agregaciji) mogu biti krutci (krutine), tiječi (tekućine) i uzdušine (plinovi).
Šuleku najvećim dijelom dugujemo i hrvatsko vojno nazivlje, koje je, polazeći od hrvatske jezične tradicije i službene mađarske vojne terminologije, skovao između 1870. i 1874. za novoustrojeno hrvatsko domobranstvo. Čitav domobranski pravilnik i naredbenik rezultat je Šulekova mara te jezičnih mu znanja i vještina. Tako dobismo riječi: bitnica, bojnik, časnik, desetnik, domobran, domobranstvo, nabojnjača, postrojba, satnik, satnija, službovnik, stegovnik i mnoge druge.
Od sredine 19. stoljeća pisao je popularne priručnike poput Naputka za one, koji uče čitati te Prirodopisa za niže škole. Kada je 1861. godine hrvatski, zamijenivši njemački, postao ponovno službenim, Šulek je počeo marljivo raditi na oblikovanju hrvatskoga stručnog i znanstvenog nazivlja.
Spomenimo još nekoliko zanimljivih Šulekovih tvorevina, nastalih u duhu hrvatskog jezika, koje ipak nisu naišle na širu primjenu: silarstvo (mehanika), vesarstvo (akustika) svjetlarstvo (optika), umjerstvo (statika), kretstvo (dinamika), stisljivost (kompresibilnost), raspružljivost (ekspanzivnost), suonitost (kohezija), prionitost (adhezija), bugačljivost (kapilarnost), vlasatice (kapilare), pružnost (elastičnost), rastegljivost (plastičnost), skrljivost (apsorpcija tj. upijanje), ishlapnja (transpiracija), tvorivo (materijal), vatrenjača (vulkan), psoglavka (krokodil).
Hrvatski publicist, jezikoslovac, leksikograf, povjesničar i prirodoslovac Bogoslav Šulek slovačkog je podrijetla. Rođen je 20. travnja 1816. godine u Subotištu u Slovačkoj. Poslije srednje škole završene u Bratislavi, mislio se uputiti na studij u Njemačku, međutim posjeta bratu ga je odvela u Slavonski Brod. Uskoro upoznaje Ljudevita Gaja i počinje djelovati u Zagrebu.
U Bratislavi završava studij filozofije i protestantske teologije. Tijekom 1841. postaje suradnik časopisa Croatia i Danica. U tiskaru Ljudevita Gaja prelazi 1842., urednik Danice postaje 1843., a Novina dalmatinsko-hervatsko-slavonskih od 1846. godine. Godine 1844./1845. glavni je urednik ilegalnoga lista Branislav, koji je tiskan u Beogradu. Godine 1849. razilazi se s Gajem i uređuje opozicijski list Slavenski Jug, a od 1850. Jugoslavenske novine. Od 1858. do 1865. godine uređuje Gospodarski list. Godine 1860. sudjeluje u pokretanju utjecajnoga političkog lista Pozor, u kojemu postaje jedan od najvažnijih suradnika. Jedan je od prvih članova JAZU-a (od 1866.), a od 1874. do smrti njegov je tajnik. U doktora znanosti promaknut je 1867. godine na temelju disertacije o Ruđeru Boškoviću.
Šulek je najpoznatiji po svojemu leksikografskom radu kojim se nastavlja na bogatu hrvatsku leksikografsku tradiciju obogaćujući je novim riječima, novim značenjima, frazama i znanstvenim nazivima za nove civilizacijske i znanstvene potrebe. Koliko je ovladao hrvatskim jezikom, vidi se po tome što je na tom jeziku kovao nove riječi za onodobna znanstvena i civilizacijska dostiguća koja je dobro poznavao.
Šulek je imao nenadmašan osjećaj za jezične nijanse te za sustavnu i kategorijalnu tvorbu. To će još više doći do izražaja u njegovu znanstvenom nazivlju. Godine 1874./1875. objavljen je Šulekov Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenoga nazivlja, popraćen francuskim i engleskim, a nerijetko i latinskim i grčkim paralelnim nazivima. Prvotno zamišljen kao jednosveščani dvojezični školski rječnik, narastao je na 1372 stranica. To je prvi pravi hrvatski terminološki rječnik koji će snažno utjecati na hrvatske jezične tjekove. U njemu se donosi mnoštvo naziva i izričaja od kojih je mnoge sustavno tvorio sam Šulek.
Godine 1879. objavio je Šulek Jugoslavenski imenik bilja, u kojemu je došlo do izražaja njegovo poznavanje bilja. U Imeniku je zastupljeno ne samo hrvatsko nego i slovensko nazivlje. To je i bio razlog tomu da se u naslovu nalazi pridjev jugoslavenski. Leksikografska djela donijela su Šuleku naslov „oca hrvatskoga znanstvenog nazivlja” jer su po dosegu, opsegu i pristupu te utjecaju na ne samo onodobne jezične tijekove bez premca u hrvatskoj leksikografiji 19. stoljeća.
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.